Page 73 - STAV broj 306

Obrazovanje na UWC-u otvorilo mu je PATAREN ILI RANJENIK
vrata ka studiju u Sjedinjenim Američkim
Državama, čemu se nadao i prije nego je Jedan od mojih dvoraca kuća je ćerpičara
došao u Mostar. Preko fondacije “Davis Podignuta na zimzelenom dlanu svih
Mojih emaneta, izgrađena mojim djedom
United World College Scholars”, američkog I mojom nenom, ostavljena da orone,
filantropa Shelbyja Davisa, dobio je Napola urušena, vremenu poklonjena.
punu stipendiju kako bi mogao nastaviti Na četiri njena ćoška slijevaju se vode
školovanje u Americi. Aplicirao je na Surog neba koje od djetinjstva tone
I čiju površinu zamreška nekad
nekoliko fakulteta i primljen na sve osim Bijela ruka protjeranog patarena
jednog. Na kraju se odlučio za Lake Forest Koji nosi moje lice, smiješeći se zaludu,
Rastući mahovinu umjesto brade,
College, na kojem je već bila jedna značajna Naslonjen na oblak.
grupa studenata iz Bosne i Hercegovine. Ili je to mudrac na mrkom dromedaru
Pod teškim turbanom teškog zemana
Slijedeći crvenu zvijezdu nestajanja
Ali, kako kaže, nije ga dojmila samo Eliotova poetika, nje- Došao da prenese poklon prije poklona
govo komuniciranje sa svim vremenima podjednako, posuđiva- Sivih konjanika umotanih u krzna polusudbe
nje i ubacivanje referenci koje se nužno ne moraju shvatiti da bi (one koja se jednom naslućena obistini
se stvorio željeni efekt, izuzetna erudicija, nezajažljivo bogatstvo samo onda kada se zaboravi)?
znanja i svemu drugom što Eliota čini Eliotom. “Nije samo kli-
ca u tome da je njegova poetika potaknula moju već i u tome što Ali duhovi ovdje igraju kolo, tu gdje trava
sam ja u Pustoj zemlji vidio ovu našu zemljicu Bosnu. Razrušeni
svijet poslije Prvog svjetskog rata, pokušaji da se iznađe značenje Nije pogažena. Vidiš li one resaste vlati
u beznačajnom svijetu trivijalnog (onda kada je i smrt postala ta- Ispod reda jagoda? To je trava ranjenik.
kvom) – eh, tu sam ja vidio Bosnu i moje postratno goraždansko Ako se kad posječeš i ako te zaboli,
djetinjstvo nad Drinom. Želio sam da uradim s bošnjačkom poe- Zgnječi travu u rukama i protrljaj po rani,
zijom ono što je Eliot učinio s engleskom. Da na zamišljenoj ploči Možda ti bude lakše. Tako su govorili stari.
mojih nerođenih pjesama istu težinu (makar zamišljenu, nužno
zamišljenu) imaju dijak Semorad, Derviš-paša Bajezidagić, Alau- A ako se nađeš sam na svijetu i pomisliš
din Sabit, Musa Ćazim, Skender i Mak. I ne samo oni; daj mi Ho- Da nemaš nikoga, ako se prepadneš
mera, daj mi Vergilija, daj Miltona i Shakespearea, W. H. Audena, Potonuća horizonta i poplave divlje trave
ma koga god – samo ako je to dobra poezija, to je i moja poezija. Tamo gdje su gole stope nekad ljubile zemlju,
Ali su ovi prvi bliži i oni su našeg – mog duha. Zadatak je, dakle, Kroz pukotine u zidovima ugledaš
jednostavan. Iskazati duh mog naroda njegovim jezikom u ovom Ljubomorno oko neba i osjetiš kako
vremenu, za sva vremena, i možda, ako sam dostojan toga, poka- Pod zemljom u temeljima dvorac drhti
zati prema Istini”, objašnjava Šehić. Kao na zubu pakosnog siječnja gola ptica –
Baci krunu i nasmij se –
MOŽDA POSTOJE NAZNAKE POETIKE APOKALIPSE Strah je urokljiva usidjelica.
Uprkos naporu koji ulaže, Nermin ističe da mu je naša savre-
mena književnost uglavnom nepoznanica. “Uvrijedim se svaki put
kad pročitam nešto loše što oblikom, namjerom i donekle stilom Ono što uviđa kao veliki problem na našoj književnoj sceni je-
pretendira da bude književnost. Ali nije samo elitizam i tankoćud- ste odsustvo ozbiljne književne kritike. “Piše šta ko i gdje stigne, pa
na prefinjenost tu posrijedi. Ja sam u godinama kada sam još uvijek ko ga objavi. Tu su i ti čudni naši konkursi, čudnih kriterija. Zatim
otvoren za presudne utjecaje i imam izraženu sklonost (manu ili preplavljenost našeg tržišta susjednim izdanjima. Zašto naše izda-
sposobnost) da pišem onako kako čitam, odnosno ono što čitam, vačke kuće i dalje plaćaju glupi porez? Gdje su naši časopisi? Mož-
htio ja ili ne htio, mijenja i formira ono što pišem. Pa zamisli kad da se to nekome čini kao relikvija prošlosti, ali centralni književni
bih ja sad trošio vrijeme čitajući portalske splačine nadobudnih časopisi i dalje postoje u ozbiljnim književnostima, i u printanim i
maminih sinova i tatinih kćeri i da mi se potkrade neki njihov online izdanjima. Ono što još primjećujem je i odsustvo bilo kakvog
uštogljeni manir. Teško bi mi to palo. Cilj je očuvati originalnost, pravca, ideje o bilo kakvom pravcu. Rasulo i rasutost. Samozataj-
ali isto tako, ja još nisam svoje klasike iscrpio i ne znam hoću li nost, autoreferencijalnost. Loša konfesionalna pjesmarenja. Možda
ikad. Imam još mnogo od njih da naučim. Jedini od naših živih postoje naznake nečega što bi se moglo nazvati poetika apokalipse,
pjesnika od kojeg sam ja nešto naučio jeste Abdulah Sidran. Na- nešto što donekle postoji u mojoj poeziji, a i u pjesmama nekih mo-
pisao je neke od najboljih stihova u našem jeziku (‘doći će i uzeti jih vršnjaka. Nadam se da to unatoč svemu ima potencijala za veli-
sve, uzevši kost i meso’ – to je čitava lekcija u pisanju poezije). Još ki bum, možda i posljednji bum poezije na našem jeziku. Na kraju
nisam stigao da se zadubim u Huseina Haskovića. Pomalo mi je mi smeta i jedan fenomen koji mi stvara veliku nelagodu – vidim
njegova pjesnička sudbina tužna. Zašto više ljudi ne zna za njega? kroz povremena prepucavanja naših ‘kulturnih radnika’ da se svaka
Ljupke su mi stvari Adnana Žetice. Draga mi je ta ‘hercegovačka kritika ovdje shvata kao uvreda. Zašto je to tako? Gospon Pero Pi-
škola’. Marko Vešović. Šta god novo da napiše, čitat ću. I neka me sančiću, loša pjesma je loša pjesma, to ne znači da mrzim Vas i Vašu
neko zovne na kafu s njim. Sjest ću u ćošak i slušati sve što priča, širu rodbinu, i to pogotovo ne znači da mislim da Vas treba staviti
ma šta god pričao”, poručuje Šehić. na giljotinu”, kaže Nermin. n

STAV 14/1/2021 73