Page 76 - STAV broj 306

KULTURA

PRIJATELJ UDBOVAC Šta mislite da pozovemo Aliju da vam pomogne,
Ha, ha, ha...
Deder, mućnite malo glavom,
U neko doba toga dana, otrijeznite se...
Ili, te noći,
(ćelija je bila pod zemljom A, stvarno, recite mi, šta vam bi
izgleda nekakvo još Titovo ratno sklonište, da ustanete protiv države...?
pa nisam mogao znati da li je dan ili noć) SRJ...?
otvoriše se vrata moje ćelije. Šta vama, srbima muslimanske vjere, fali...?
Hoćete islamsku državu, je li...?
Ulazi čovjek četrdesetih godina,
“prijateljskog” izgleda, Hej, kud ste se vi to zanijeli,
s osmjehom na licu, ’ajde odredite strane svijeta,
primjećujem, fali mu jedan očnjak, zauzmite azimut,
u rukama nosi neku podebelu fasciklu... pravac kretanja,
i olovku.. recite – odakle dolazite
Ja ćutim, gledam, i ne mičem se... i kuda idete,
recite koje su vam namjere...?
On sjede na, od trske ispletenu, fotelju
(koju su ubacili ’Ajde, sve mi ispričajte,
dok su me radi mučenja premještali ili napišite - kako volite...?
iz jedne u drugu pogodniju ćeliju) evo vam papir i olovka
I započe priču: i predajte mi kad ponovo dođem...
Ko ste vi gospodine...? E, moj prijatelju
kako se zovete...? gadne stvari se događaju,
odakle ste...? evo – vas i vaše kolege su doveli u Foču,
a..., zašto ste ovdje...? naravno i vaše porodice su tu
ko vas je doveo...? na razmjenu – za zarobljene Srbe,
koje drže Alijini mudžahedini,
Au, kakvi ste a možda su planirali i da vas likvidiraju...?
koliki su vam podočnjaci Ko zna...?
šta vam je to po licu...? Naši stari su govorili -
Je li vas neko, možda... tukao? kad nastupe nemirna vremena -
da vam nisu elektro-šokove stavljali...? nema pravde,
pa vi izgledate kao da ste iz groba ustali, nema zakona,
hoćete li da pozovemo ljekara...? sve ide naopako,
jači- kači,
Znači, sami ovdje provodite vrijeme? slabiji i nedužni strada...
između četiri zida, Ko vas pita jeste li krivi ili ne...?
kao sužanj,
bijela dana ne viđate, Vidi, vidi, šta su vam uradili, majku im četničku,
I ko zna kad ćete izaći iz ove rupe...? Kako su vas izmučili,
Možda nikada... ha...? Ali, ne bojte se, prijatelju,
ja sam iz De-Bea,
Vidite li, kako ste blijedi, ovi što su vas kidnapovali, otišli su,
iscrpljeni, sada ste kod državnih organa Crne Gore,
treći dan ništa ne jedete, je li, Sad ste na sigurnom...
niti pijete,
niti spavate... Znate, ja želim da vam pomognem,
Dehidrirat ćete, gospodine, ne dozvoljavam da vas tjeraju na ratište,
narušit ćete zdravlje... na razmjenu...
ne, ne...
Imate li roditelje...? Samo, gospodine, morate sve da mi ispričate,
ženu...? posebno to o državi Sandžak, znate...
djecu...? U protivnom ubiće vas ovi četnici,
Ma, vi, bre, treba odmah kući da idete, uništiće vam porodicu,
treba porodici da se vratite, sve,
vi ste njima potrebni. oni nemaju milosti...
predaćemo vas njima ponovo.
Znate li vi, uopšte, gdje se nalazite...?
E, ovo vam je Foča, druškane, Srbinje Zamislite i porodicu su vam doveli,
Republika Srpska... i oca starog i bolesnog,
Znate li vi gdje je to...? i majku,
Znate li koja su doba noći...? i ženu i djecu...

76 14/1/2021 STAV