Page 77 - STAV broj 321

kaoantene nekih drugih ljudi, najčešće
roditelja ili dominantnih uzora.
Goldbachova hipoteza, uprkos mnogim
naporima uloženim u njeno dokazivanje
tokom više od dva i po stoljeća od njezi-
nog postavljanja, jedan je od najpozna-
tijih do danas nedokazanih matematič-
kih problema.
Goldbachova hipoteza tvrdi da se sva-
ki parni prirodni broj veći od 2 može na
barem jedan način prikazati kao zbroj
dvaju prostih brojeva. Postavio ju je nje-
mački matematičar Christian Goldbach
u pismu švicarskom matematičaru Leo-
nhardu Euleru. Goldbachova hipoteza
provjerena je za sve parne brojeve manje
od 4 · 10 , no kako parnih brojeva ima
18
beskonačno mnogo, nemoguće je takvom
provjerom dokazati hipotezu. Međutim,
postoje indicije zbog kojih se očekuje da
je Goldbachova hipoteza tačna. Isto tako
bi mogle postojati indicije da je i piščeva
teza o tome da ljudi učestvuju jedni u
drugima, kroz procese mišljenja i pona-
šanja, te da je ljudska historija historija Ono o čemu je historija jedva sricala ili naslućivala u
djeljivosti, također, nedokazano tačna. romanu “Ljudi bez grobova” teče kao živa, incezivna,
U jednom intervjuu Halilović kaže:
“Otac biološki, otac mitski; očevi antič- dijabolična stvarnost. Smjenjuju se nepravde na poprištu
ki, očevi poetički i praočevi – svi ti očevi mukotrpne procedure dolaženja do istine, nalijeću
su u srodstvu i svi na neki način, kroz
deljivost, učestvuju u historiji literature neumorni zli vjetrovi, ruše se ljudske kuće i iluzije,
opće i literature bilo kog pisca. Pa i očevi
kojih nema, nikad viđeni očevi, zjape iz roguše i stišavaju diluvijalni porivi, ostavljajući za
mnogih književnih djela. Historija lite- sobom jezu tragične, gotovo karnevalske procesije smrti
rature je historija djece koja tragaju za
svojim očevima.” i stradanja, a u zjenicama ljudskog bića koje se zove
Krećući se obazrivo između knji-
ževne teorije, književne fikcije i životne Samir, a sin je Numana Numića, odmetnika i osvetnika.
zbilje, jer je “istina kao bunar – neko se
hladne vode napije i okrijepi dušu, neko išta može promijeniti sudbinu svijeta, povezivanjem “malih priča” ostvaruje ve-
se strmoglavi i sretne smrt”, Enes Hali- to je svakodnevno pojedinačno istino- liku sliku, jedan živopisni mozaik u kojem
lović ispisuje storiju koja pokazuje svu ljubivo svjedočenje o njemu. I najmanji su podjednako važni i dijelovi u cjelini, i
složenost ljudske duše i razornost pro- otklon od istine, i najmanji kompromis cjelina sama. U romanu Ljudi bez grobova
toka vremena koje s ljudi skida sve laži, s njenom suprotnošću odvodi tragače za priča se retorički oblikuje kao metafora
koje propituje da li je zlo proizvoljno i njom na stranputicu, uvlači ih u vrtlog, ili simbol realnog, odnosno metafizič-
samoniklo, ili je nekom potajnom kolu- sprema im brodolom. kog tematskog ishodišta. Metalogično
zijom svijet unutar sebe sazdan od zla. Zbog svega naprijed rečenog, Ha- se temelji na silogizmu nevjerovatnog,
Laž je nuklearni otpad razbijanja lilovićeva proza lirski je produbljena što se ostvaruje pod pretpostavkom
istine i ona se iz dana u dan povećava, i intelektualno odgovorna prema slo- prihvatanja cikličnog vremena, odvijanja
zatrpava zbilju i čini je sasvim nečitlji- ženim pitanjima i života i literature. paralelnih ili sukcesivnih događaja ili
vom. Laž ne stvara. Ona upotrebljava. Biti sin ili kći izopćenih znači ne biti priča u priči. Kompozicijski oblik u
Sve dok jednog dana njezinom zaslugom nikad pomiren s roditeljskim silama ovoj knjizi često je binaran, rasplet je-
svijet ne postane neupotrebljiv. Dok ga mraka, a tragika srca jeste u tome što ne dinstven, a ipak sadržajno višestruko
bez ostatka laž ne usisa u sebe. Zato, ako zna za kompromis. Halilović skladnim otvoren i intrigantan. n

Enes Halilović rođen je 1977. godine u Novom Pazaru, u Halilović koautor je knjige Zagonetke (2015), u kojoj su za-
kome i danas živi. Do sada je objavio knjige poezije: Srednje bilježene 172 narodne zagonetke. Pokretač je književnih ča-
slovo (1995), Bludni parip (2000), Listovi na vodi (2007), sopisa Sent i Ekerman. Dobitnik je niza književnih priznanja,
Pesme iz bolesti i zdravlja (2011), Zidovi (2014) i Bangla- pored ostalih i nagrade “Meša Selimović” za zbirku pjesa-
deš (2019). Autor je drama: In vivo (2004) i Kemet (2009); ma Zidovi, nagrade “Branko Miljković” za Pesme iz bolesti
zbirki priča: Potomci odbijenih prosaca (2004), Kapilarne i zdravlja i nagrade “Stevan Sremac” za roman Ako dugo
pojave (2006) i Čudna knjiga (2017); romana: Ep o vodi gledaš u ponor. Njegove priče, pjesme i drame prevedene
(2012) i Ako dugo gledaš u ponor iz 2016. godine. S Elmom su na dvadeset i pet jezika.

STAV 30/4/2021 77