Page 66 - STAV broj 176
P. 66
STAJALIŠTA
Piše: BOSANSKI KOLOKVIJ
Jasmin HODŽIĆ
U Srbiji srpski, u Hrvatskoj hrvatski,
u Sarajevu zajednički
VARIJANTE NA
PRIJEMNOM
ISPITU
“Alija Isaković se, u najkraćem, zalaže za bosansku varijantu, i to
na istoj onoj razini na kojoj se govori o hrvatskoj, odnosno srpskoj
varijanti, protivi se tome da se govori o nekakvoj podvarijanti,
međuvarijanti, “miješanoj” varijanti i sl. Da je to opravdano,
pokazuje Isaković analizom bosanskog leksika. Naime, u Bosni i
Hercegovini ne upotrebljavaju se mnoge riječi koje su specifične
za srpsku (npr. hartija, dockan, šargarepa, sanduče, vaseljena,
sem i sl.) odnosno za hrvatsku varijantu (npr. tvrtka, kazalište,
tajnik, tjedan, sveudilj, vlak, krajobraz, skladba, a pogotovo to
vrijedi za onaj dio leksika koji bi se, bez i kakve zle namjere,
mogao nazvati ‘ladanizmima’, npr. opisanik, utjecatelj, uradak,
razradba, procjemba, služnik itd.)”
Alija je živ! I pravo je damarli. jezika, u centralnoj republici počelo je da Sarajevu, otvoreno pokazao opravdanost
Evo kako (evo mu samo jednog se govori o ‘bosanskohercegovačkom stan- i nužnost priznavanja (pored njenog oči-
današnjeg damara): “Standar- dardnojezičkom izrazu’. Već tada je bilo glednog postojanja) (i) prave bosanske je-
dni jezik naše poluvjekovne jasno da je taj ‘izraz’ zapravo mešavina zičke varijante. Tome je poslije (već 1992.
bosanske političke (i nekulturne) stvar- dveju varijanata, pri čemu je vokabular godine) jedan hrvatski lingvist bosanskog
nosti išao je – što se bosanske tradicije pretežno srpski”, kako napisa don Ivo u porijekla (isto mu možemo tepati s don
tiče – toliko ukrivo da je moje davno svom Bušenju jezika prije pet-šest godi- Ivo, da bude zanimljivije) iskazao zavid-
upinjanje (1965.) protiv Tanjugovog i ta- na, samo što se Alija vizionarski upinjao no poštovanje: “Alija Isaković se, u naj-
njugovskog jezika djelovalo kao uzalud- prije Deklaracije i prije Predloga. Mno- kraćem, zalaže za bosansku varijantu, i
nost. Otada dosad jedva se išta ispravilo. go poslije spomenutog upinjanja, 1984. to na istoj onoj razini na kojoj se govori
Dokaze tome i danas lahko nalazimo u godine, kad istražuje pravopis i leksiku o hrvatskoj odnosno srpskoj varijanti,
našoj smušenoj svakodnevnici!” (Ovo muslimanskih pisaca, Alija je ponovio protivi se tome da se govori o nekakvoj
je pisao još 1994, a kao da je pisano da- svoju (dokazanu) tvrdnju: “Od 1945. do podvarijanti, međuvarijanti, ‘miješanoj’
nas, je l’ de?) danas bh. standardnojezički prostor po- varijanti i sl. Da je to opravdano, pokazu-
punio je tanjugovski jezik učinivši ga, je Isaković analizom bosanskog leksika.
Na koje tanjugovske tragove Isaković praktično, ijekavskim oblikom istočne Naime, u Bosni i Hercegovini ne upotre-
misli, sasvim lahko zaključujemo iz sljede- varijante.” Alija je teze o istočnoj i za- bljavaju se mnoge riječi koje su specifične
ćeg: “Nakon što je famozna ‘Deklaracija’ padnoj varijanti u Bosni i Hercegovini za srpsku (npr. hartija, dockan, šargarepa,
proglasila autonomiju hrvatskog jezika, na poslao na “popravni ispit” i lijepo, u vri- sanduče, vaseljena, sem i sl.) odnosno za
šta su beogradski književnici odgovorili jeme Simpozija o jezičkoj toleranciji 1970. u hrvatsku varijantu (npr. tvrtka, kazalište,
svojim ‘Predlogom’ o izdvajanju srpskog
66 19/7/2018 STAV
