Page 67 - STAV broj 176

tajnik, tjedan, sveudilj, vlak, krajobraz, pod srpskom kontrolom srpski, u onim Na Mostarskom savjetovanju o književnom
skladba, a pogotovo to vrijedi za onaj dio pod hrvatskom kontrolom hrvatski. U jeziku iz 1973. godine opet je bio gro oku-
leksika koji bi se, bez i kakve zle namje- Sarajevu? – BHS! Iliti zajednički. (Smu- pljenih lingvista i kulturnih radnika na
re, mogao nazvati ‘ladanizmima’, npr. šene li nam svakodnevnice, Bože, Bože!) savjetovanju o jezičkoj politici, od kojih
opisanik, utjecatelj, uradak, razradba, posebno treba primijetiti jednog od prvih
procjemba, služnik itd.).” Ladanizam je Međutim, svojevrsna bosanska po- bošnjačkih, dr. Ismeta Smailovića, koji
izraz nastao po Tomislavu Ladanu (to je sebnost u jeziku takva je da ni tada ipak je već tada poručivao: “Mi smo za punu
onaj što je na onom tajnom sastanku u nije mogla biti zaobiđena. Jer, u više na- toleranciju i sa ovog skupa treba da se
januaru 1989. pomogao Franji Tuđmanu vrata isticana je potreba za njegovanjem raziđemo sa zaključcima da se što brže
da smisli ime za svoju stranku), a ima ih domaćih autohtonih i autentičnih jezič- i što dosljednije primjenjuje ono što je
u novom bosanskom pravopisu koliko kih vrijednosti i da se kod nas nikako ne rečeno u Zaključcima Simpozija i u do-
hoćete. Ko što ima i srpskih i hrvatskih, može raditi o nekoj mješavini ili ukršta- kumentu društveno-političkih organiza-
odnosno, istočnih i zapadnih varijantno- nju varijanata. Tako je na sastanku CK cija”, dakle, prihvatanje čiste upotrebe
sti, umjesto autohtonih i autentičnih do- SK BiH 17. februara 1971. godine usvo- srpske i hrvatske varijante, plus korištenje
maćih jezičkih odlika. jen dokument Književni jezik u književ- tadašnje zajedničke varijante (uz otvo-
nojezička politika u Bosni i Hercegovini, u reno protivljenje priznavanju bosanske
Ali, uporedo se, gro tadašnjih bosan- kojem je nedvosmisleno stajalo da “Ne varijante) – što se u to vrijeme sve sku-
skih i nama susjednih i komšijskih lin- može biti govora o nekakvom ‘ukrštava- pa zvalo jezičkom tolerancijom (po spo-
gvista okupio na spomenutom Simpoziju, nju varijanata’ na našem tlu. To je činje- menutom Simpoziju o jezičkoj toleranciji).
koji je poslužio za otvoreno protivljenje nica koja se ne da osporiti lingvističkim Pazite: “Stiče se utisak da se ovdje ide ka
“formiranju treće, bosanskohercegovačke argumentima.” – čime su Bosanci počeli posebnom standardnom izrazu, što bi se
varijante”, kako su izjavili učesnici Sim- već malko dolaziti k sebi, pa rekoše još moglo shvatiti i ka posebnom književnom
pozija u pripadajućim zaključcima, gdje i to da: “Teorije o varijantnoj polariza- jeziku” – zagalamio je, recimo to ovako,
stoji još i to da “sloboda izbora izražaj- ciji, o ‘ukrštavanju’ dviju varijanata na beogradski lingvist mostarskog porijekla,
nih jezičkih mogućnosti” ide do toga da našem tlu, o ‘pravima’ tih varijanata u dr. Asim Peco na jednom od svojih izla-
obuhvata “pravo opredjeljenja za jednu BiH na ravnopravan uticaj izraz su te- ganja na Mostarskom savjetovanju. I dobio
od postojećih književnojezičkih normi žnji lingvističkih (i ne samo lingvistič- odgovor: “Ne bih želio da drug prof. dr
zapadne i istočne varijante u njihovom kih) hegemonista.” Aferim! I ima tu (u Asim Peco ode s ovog sastanka s utiskom
čistom obliku”. Možete misliti!!! Još su dokumentu) još svašta nešto, i ovakvo i da mi u Bosni, kako on kaže, možda ne
kazali da polaze od principa Novosadskog onakvo, i u dobra doba kontradiktorno, stvaramo nekakav bosanski jezik. On to
dogovora, odnosno da prihvataju “sve ono ali dobro sad. (Nego, hoćemo li, s opro- nije istina kategorički rekao, ali malte-
što egzistira na cjelokupnom hrvatsko- štenjem, rečene hegemoniste prepoznati ne bojim se da nije to mislio. Ja mislim
srpskom jezičkom području u granica- i u novom bosanskom pravopisu po ukr- da on može otići s uvjerenjem da to nije
ma zajedničke književnojezičke norme štanju / križanju varijantskih rješenja? naša namjera. Nama nije namjera nikad
(bez obzira na varijantsku polarizaciju Pazite: “Bosanskohercegovačku jezičku bila da stvaramo poseban bosanskoher-
u drugim sredinama)”. Podsjećamo, tri stvarnost odlikuju brojne gramatičke i cegovački jezik, niti kakvu varijantu, mi
godine bile su prošle od poništenja prin- leksičke višestrukosti. Stoga su zadrža- smo uvijek bili protiv toga”, dodao je još
cipa Novosadskog dogovora kad se hrvat- ne brojne pravopisne dvostrukosti, bez naš dragi kolega Smailović.
ski i srpski jezik sa statusa zapadnih ili obzira na to koliko su se pojedini dubleti Sve što je autohtono i autentično
istočnih varijanata srpskohrvatskog dižu uvriježili u praksi, šta je preovladajuća bosansko ovdje se dobro prima. Sve
na nivo posebnih jezika, a nama se ser- (preovladavajuća?, op. a.) norma, a šta ostalo vehne. Ima onaj jedan na naš ra-
virala zajednička književnojezička nor- rijetkost.” – stoji u novom bosanskom čun (da nismo na kraj srca, pa da malo
ma SH/HS jezika, i da se ne obaziremo pravopisu čiji se autor, između ostalog, i sebe ujedemo kad već grizemo na sve
na polarizaciju u drugim sredinama, uz “na dragocjenim primjedbama” zahvaljuje strane), bio je jednom vic dana. Ka’e:
mogućnosti opredjeljenja u Bosni i Her- profesoru Asimu Peci i profesoru Isme- Zašto Bosanci ne smiju bosi hodat po (bu-
cegovinu za jednu od dviju “priznatih” tu Smailoviću. (Pitate li se kako / zašto kovoj) šumi? – Pa, da se ne prime. Ma,
varijanti (i ni govora o priznavanju po- sad baš i njima, samo će vam se kazati.) što neće, u svom na svom. Mi, dakako,
sebne bosanske varijante). Ovo nešto po- jesmo plodno tlo. Ali, ne primamo baš
znato? Je li nam tako i danas? U Srbiji Zanimljivo je da se “o pravima va- svašta. Jednostavno, ne prima se. A zna-
srpski. U Hrvatskoj hrvatski. U okupi- rijanata na ravnopravan uticaj u BiH” mo i ne biti bukve, iliti desi nam se da,
ranim dijelovima Bosne i Hercegovine sasvim otvoreno govorilo i koju godinu makar i pojedinačno, mućnemo malo i
nakon spomenute sjednice CK SK BiH.

“Bosanskohercegovačku jezičku stvarnost odlikuju brojne svojom glavom. (K’o Alija, je li ti de?)
gramatičke i leksičke višestrukosti. Stoga su zadržane A, znate li kako se onda zovu oni što su
brojne pravopisne dvostrukosti, bez obzira na to koliko su u hordama divljih plemena došli na ovo
se pojedini dubleti uvriježili u praksi, šta je preovladajuća naše plodno tlo, i još uvijek pokušavaju
(preovladavajuća?, op. a.) norma, a šta rijetkost”, stoji u da se prime? Pa, PRIMATI. Jer, oni su
novom bosanskom pravopisu čiji se autor, između ostalog, toliko stari da su stariji od prvog čovjeka
“na dragocjenim primjedbama” zahvaljuje profesoru Asimu i tim svojim dijahronijski ustoličenim
Peci i profesoru Ismetu Smailoviću. (Pitate li se kako / prirodnim preegzistencijalnim pravom
zašto sad baš i njima, ovdje će vam se samo kazati) postavljaju sebe u centar zbivanja. Ka’e:
Ovo je naš tisućljećni prostor. Mi smo došli
u stoljeću sedmom. Čuo sam jednu dobru
na ovo. Kaže: – Pa, dobrodošli! n

STAV 19/7/2018 67