Page 76 - STAV broj 176
P. 76

STAJALIŠTA

                                                prozorsko okno

                                                Vožnja taksijem

                                                O životu, Mundijalu
                                                i klimatskim
                                                promjenama
                                 Piše:
                                 Safet POZDER   Tokom studija sam često pio kahvu u lokalu nedaleko od štanda
                                                taksija. Tu sam se pobliže upoznao s ovim zanimanjem. Zapravo,
“Pitaj taksistu, on zna!”, reče-                shvatio sam da su taksisti vrlo vrijedni i marljivi ljudi koji se svojski
               nica je s kojom sam se često     trude da zarade svoj komad hljeba. Shvatio sam da to nerijetko zna
               susretao u Sarajevu. I, zaista,  biti vrlo nezahvalno zanimanje u kome se čovjek susreće sa svim
               postoje određena zanimanja       i svačim, počevši od različitih profila ljudi do specifičnih situacija
 koja jednostavno nude informaciju više,        koje ljude natjeraju na korištenje usluga. U takvom je ozračju posve
 a prva asocijacija na to meni je taksista. U   očekivano i normalno da taksisti znaju više o gradu i pulsiranju
 Sarajevo sam navraćao povremeno i prije        gradskog života, ali i politici, sportu, kulturi, tračevima i svemu
 rata. Tu bih noćio noć ili dvije kod rođa-     ostalom što čini svakodnevni ambijent grada
 ka koji je taksirao na Ali-pašinom Polju.
 Još sam tada stekao dojam da, kada je u            S druge strane, taksisti nerijetko po-    po nekoj prirodi stvari, taksista i mora
 pitanju Sarajevo, cijeli grad ima “u dže-      vezuju ljude, mudro rješavaju neugodne        uvijek biti raspoložen za priču.
 pu” i, doslovno, zna sve.                      situacije, začetnici su humanitarnih ak-
                                                tivnosti i, općenito, u prebrzi ritam života      Pitam ima li posla.
     Godinama poslije, tokom studija,           unose dozu pozitive koja se, opet, u sve-         “Nije neka navala, ali ne žalim se”,
 često sam pio kahvu u lokalu nedale-           općem sivilu i moru negativne energije        odgovara prijatno.
 ko od štanda taksija. Tu sam se pobliže        skoro i ne primijeti.                             Obojica konstatiramo kako je turi-
 upoznao s ovim zanimanjem. Zapravo,                                                          stička sezona u zamahu, što bi trebalo ići
 shvatio sam da su taksisti vrlo vrijedni           Kako god, proteklih sam dana, nakon       u korist i gradu, pa i samim taksistima.
 i marljivi ljudi koji se svojski trude da      dugo vremena, bio u prilici da se vozim       Kaže da turista ima. Ima Arapa, Kineza,
 zarade svoj komad hljeba. Shvatio sam          taksijem u Sarajevu. Rješavajući svoje po-    Rusa, Turaka, Švaba...
 da to nerijetko zna biti vrlo nezahvalno       slove u meni manje poznatom dijelu gra-           Pitam odlaze li ljudi, seli li se. Povla-
 zanimanje u kome se čovjek susreće sa          da, nisam imao izbora osim da pozovem         čim paralelu s rubnim sredinama Bosne i
 svim i svačim, počevši od različitih profila   taksi. Znam ja dobro te uličice i prečice,    Hercegovine, gdje i sam živim, i kazujem
 ljudi do specifičnih situacija koje ljude      ali, kada se uz podosta muke napokon          kako iz tih sredina ljudi, posebno mladi,
 natjeraju na korištenje usluga. U takvom       uspijem parkirati i odahnuti i kada mi        masovno sele u Njemačku, Austriju, Hr-
 je ozračju posve očekivano i normalno          nakon toga priđe policajac i kaže da ipak     vatsku, Sloveniju...
 da taksisti znaju više (ipak je pregrubo       moram pomjeriti vozilo na drugo mjesto,           “Eto, mojih je dobrih prijatelja skoro
 kazati sve) o gradu i pulsiranju gradskog      najradije bih... Uglavnom, taksijem sam       desetak otišlo samo za Sloveniju. Rade na
 života, ali i politici, sportu, kulturi, tra-  skoknuo gdje sam i trebao. Razgovor s         građevini, prave i farbaju brodove i tako.
 čevima i svemu ostalom što čini svakod-        taksistom bio je kratak, valjda zato što      U početku nije nešto plaho plaćeno, ali
 nevni ambijent grada.                          sam više obraćao pažnju na ulice kroz         s vremenom ide nabolje. Odgovara im
                                                koje smo prolazili i potencijalna mjesta      Slovenija jer nije puno daleko”, pričam
                                                za parking, kako bih se sljedeći put znao     mu, a ni sam ne znam da li se žalim ili ne.
                                                i sam lakše snaći.                                 “Idu i odavde”, veli on, “ali se to, va­
                                                                                              ljda, slabije primijeti. U mene je par rođa-
                                                    Završivši obaveze, ponovo sam u na-       ka posljednjih mjeseci otišlo. Otišao bih
                                                pučenoj ulici i, naravno, željno iščekujem    i ja, vjerovatno, da nisam u ovoj shemi.
                                                prvi taksi. Uskoro i nailazi, dižem ruku i    Radi se, ne živi se luksuzno, ali se može
                                                već je pored mene. Sjedam i uljudno poz-      živjeti. Kontam ja i te ljude što idu, ali,
                                                dravljam starijeg čovjeka koji je, čini mi    opet, šta će i tamo? Jest, može se zaraditi
                                                se, vrlo raspoložen za priču. Uostalom,

76 19/7/2018 STAV
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81