Page 67 - STAV broj 196

ČUDESNO OZDRAVLJENJE NASMRT BOLESNOG PJESNIKA

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj, Abdulaha Sidrana onog, Božijoj volji, ne skoliše i druge nevolje morne. Pokopa
Mehmedovog sina, pogubnu, kojano dušmanima mlađeg, pa starijeg brata. Pokopa majku. Za dlaku od
njegovim zadade tisuću jada, te sve njih i njihove u zlu smrti izbavi se jedina mu sestra. Pokopa ko usput još
drugare namah i trajno učini plijen da budu javnoga stotinu bližnjih i sedmero na to od svoga života
prijezira i mrklom zaboravu gozba! Koji od bogova najmilijih jarana. Pomavio vas, iz “Pokopa” ne izlazi,
vrže svađu među njih? – Ama baš nikoji! Tako još sa grobalja ne izbiva. Nevidljiv, Azrail se od njeg nije
nisko bogovi silazili nisu, nego oholi Jezik, opake odvajo. U jednome dahu ispjeva zato “Moriju”
Zavisti i pogane Zloće sin! Kad ono Sidran, sa svojega sarajevsku, te leže da malčice predahne dušom i – uz
dara i rada, miljenikom narodnim posta, i kad mu ono Božiju pomoć, bez srkleta umre. Anamoonijema kano
na grudi odličje akademsko metnuše – mnogo se da pred očima svanu! U Centralnom Uredu, u ulici
uzbuni zavidno srce i mnoga jalna zacvilje duša: “Koji Vragovoj na broju jedan, svečanu otvore bocu, onu što
je on, i otkoga roda, da mu toliku bogovi daruju milost? su je čuvali za Pobjede Dan, nazdrave Svetom Savezu
Po čem je on, onakav nikakav, od nas i od drugih bolji, Silnika i Hulja i baš koštono mrcu glogovim kocem
pa mu se, eno, u togama časnici klanjaju do zemlje i probijaju prsa, da se, bognedo, vampirio ne bi, tako na
redom? To ni grad ni svijet trpjeti više ne smiju i neće!” bonika nasrnu horno, da ne bi, kakvim čudom, iz
Tako zborahu smutljivci jalni, smišljajuć kako će postelje ustao živ! Uvojače jošte, pred sami kraj, junošu
Pjesniku onemilit život i, bude li prilike, zavrnuti šiju, jednog i stihoklepca, da priskoči, ako Azrailu kakva
mada bi, uistinu, rahatniji bili ako bi on, kad ga dobro ustreba pomoć. Poskoči momče! Da krupno šta bilo na
stisnu, sam sebi dohako. Zašto da ne? I od njega mnogo svijetu učine, u takve je čeljadi mnogo nestrpljiva duša.
su jači na sebe dizali ruku. Nađoše, nakon vijećanja I rekoše još mu jedno: da kakvo ogledalce ponese, i da
dugog – sve šapatom i upola glasa, sve jedan na uho ga praznog posvaku cijenu vrati, onda kada ga ne
drugom, drugi trećemu i tako redom, pa unatrag isto, mogne više zamagliti Pjesnikov dah. – Pjesnik dušu
od uha do uha – kako će najbolje biti ovako: ljagati pušta, momče mu peruškom škakilja uho. Pjesnik se od
Pjesnika danju i noću, sveudilj ljagati noću i danju, a života rastaje, ono mu nad usta ogledalo prinosi i,
nikad i nipošto, od Boga dati ne sporiti mu talent – e da šuškajuć jezikom, o školskoj spremi i nekakvim titulama
bi se ljaga primala bolje, e da bi se, od đavolje volje, pita! – Gledo u sve to, sa visina, Bog, te kad mu se, nad
prevarila koja naivna duša te prljave laži njihove pod time što vidje, grozomorno teško smučilo bilo, Azrailu
istinu uzela. Pljuvali, ljagali, udarali posvuda čime su naredi da se natrag vrne, a Sidranu, onako kako On
stigli, tukli i lagali kako su znali – okruglo deset godina samo znade i može, u uho metnu nesporive riječi:
ljudskih! Spočetka o tome nimalo nije brinuo Pjesnik. “Ustani i piši! Ja nemam boljega nego što ti si, da
Nekakvi mu ispjevali ovakvu pjesmicu-rugu: “Sidran izrodu ljudskom začepi usta i da ga od poštenih poslova
pije, Sidran pije, ni briga ga nije, ni briga ga nije!” ljudskih zanavijek makne! Promrdaj malo bedrene
Neprestance utješiteljku u ruci držeći čašu, samo je kosti, duboko udahni zemaljski zrak, s prozora
blago slobodnom odmahivo rukom: “Neka ih, proći će! bolničkog, ispod surog neba, pogledaj svoj Grad! On te
Valja i takvi po Zemlji da hode. Na šta bi bez njih, hulja još treba! Duboko diši, duboko diši, duboko diši!
i zlica, ličilo čovječanstvo? Neka ih, proći će.” Deset Ustani i piši, ustani i piši, ustani i piši!”
godina ljudskih tako je zborio Sidran. Sve dok ga, po 3/4/5. januara 2009.

jedne grupacije koja je ciljano trebala ne- sjevera – i Sarajevo se obnavlja. Već u prvom “Godine 1945. u Sarajevo su ušli pobjed-
stati”, objasnio je pjesnik. koljenu ti takozvani došljaci po svemu biva- nici, i kao pobjednici uzimali su po svojoj
ju Sarajlije, i ja bi ih takvim smatrao onog volji šta su htjeli. Dolazili su u desetinama
Kad se u razgovoru otvorila tema o današ- trena kad su ovdje došli i našli sebi krov hiljada, a bježali su kolaboranti, s razlogom.
njem Sarajevu, Sidran je poručio da ne treba nad glavom. Kontekst treba imati na umu Pobjednici su se otimali za luksuzne sta-
zaboraviti kroz šta je sve kroz povijest prola- kad se govori o Sarajevu”, kazao je Sidran. nove. Bilo je tu svega i svačega, ali poenta
zilo Sarajevo, da je ono deset puta počinjalo je da je pobjednik tada dolazio. A u ovom
od nule. “Pobila kuga, pobio dušmanin, po- Na to je Burić poručio da ovo Sarajevo periodu, od 1992. do 1995. godine, dolazili
bio Savojski, pobio ovaj, pobio onaj! A opet, danas nije dobro i da on ne zna nikog ko su oni koji su izgubili sve. Oni su dolazili
dolaze odnekud ljudi u to Sarajevo s novom je sretan zbog Sarajeva ovakvog kakvo je- iz očaja. Oni ostaju bez zavičaja, oni ništa
energijom, iz istočne Bosne, iz Hercego- nemaju. I koliko god meni bilo odvratno
vine, sa ste, na šta je Sidran rekao: “Nije mi što on baca smeće s balkona, ja bih mu
prihvatljivo da govorimo o poslje-
dicama, a smećemo s uma uzroke. prije pokucao na vrata i rekao da to više
Ovo Sarajevo je posljedica i hajmo ne radi, nego pravio sprdnju s njim. Volio
se najprije dogovoriti o tome. Ja bih da se takve suptilnosti uočavaju i ima-
sam spavao u svom krevetu i jedno ju u vidu kad se govori o Sarajevu danas”,
jutro je iznad mog grada osvanulo poručio je Sidran.
Na kraju književne večeri Sidran je pro-
180 tenkova koji pucaju po mo- čitao pjesmu koju je napisao 2009. godine,
joj kući. Ko od takvih ljudi koji dok je bio u bolnici, a koju nije objavljivao.
su to preživjeli i od takvog grada Uz pjesnikovo dopuštenje, donosimo ovu
može tražiti nešto više, nije korek- neobičnu i netipičnu pjesmu za njegovo
tan”, istaknuo je Sidran. Pritom cjelokupno djelo. Pisana je u heksametru,
je skrenuo pažnju na razlike iz- poput Homerova djela. n

među “došljaka” 1945. i onih iz
1995. godine.

STAV 6/12/2018 67