Page 68 - STAV broj 196
P. 68
STAJALIŠTA
PROZORSKO OKNO
Bošnjaci na popravnom
POSLANIČE, JESMO
LI TVOJA BRAĆA
Uvuklo se nešto u nas, Allahov Poslaniče, pa ne možemo jedni s
Piše: drugima. Ne da nam se čak ni da se u dobru sastanemo i udružimo.
Safet POZDER Čim se dvojica u dobru sastanu, eto ti trećeg da to kvari. Čim dvojica
pođu nešto graditi, odnekud ispadne treći da to ruši i razvaljuje
Prije nekoliko dana sam na jednom
književnom konkursu pisao pismo hafiza; eno im i sad nišani po mezarjima. da ne valja, ali nam nešto u nama ne da da
našem Poslaniku, a. s., i u konku- Bilo je i hadžija, vakifa i uglednih ljudi. Bilo to i prihvatimo. Raduje nas tuđa muka i
renciji od približno 170 radova iz je u ovoj kasabi i džamija. Tačnije, bile su neuspjeh, a nikako ne možemo podnijeti
pet zemalja osvojio treće mjesto. Sinoć sam četiri. Znam da je tada bilo mnogo manje da neko od nas zna, ima ili u nečemu uspi-
napisao još jedno pismo našem Poslaniku, svijeta, to u knjigama piše, ali su opet bile jeva. To ne praštamo. Ni ti, Allahov Posla-
a. s., ali ovaj put ne da bih osvojio nagra- četiri. Bilo je i druge uleme, muderrisa, ka- niče, nisi imao i od malih nogu si bio jetim
du nego da bismo svi zajedno razmislili o dija, hodža, bula, ali i biblioteka, čitaonica, i sirotan, ali nikada nikome nisi zavidio.
sebi, svom životu i našem odnosu prema hanova, vakufa... Sve smo to mi, Allahov Po-
vjeri i voljenom Muhammedu, a. s. Napi- slaniče, ljubomorno čuvali i njegovali. Znalo Mi se za najmanju sitnicu i uvredu na-
sao sam ovako: je to biti i teško, skoro neizdrživo. Često su smrt zavadimo, i to tako da bismo jedan
naše džamije, a i mi s njima, bile trn u oku drugom glavu skinuli. Tebi je tvoj amidža
Allahov Poslaniče! zlu i zlobnim ljudima, pa su džamije ruše- Ebu-Leheb toliko zla nanio pa ga je čak i
Ti si jedne prilike kazao svojim asha- ne, a mi progonjeni, ubijani, zlostavljani. Ne Kur’an prokleo, a ti mu nikada ružnu riječ
bima da si poželio svoju braću. Oni su se tako davno, ovdje je glavu izgubilo više od nisi rekao. Tebe su tvoje komšije i rođaci
čudili jer su mislili da su oni njegova bra- 300 nas, Bošnjaka, a za 50 njih i dalje ništa ezijetili i svakojake belaje ti pravili. Nikad
ća. “Ne. Vi ste moji ashabi. Moja braća su ne znamo i kao da nas je strah ili stid da o im se nisi svetio. Čak si im na kraju, kad si
oni koji će doći poslije vas. Oni me neće tome i govorimo. Sve to, Allahov Poslaniče, postao jak i kad si mogao žestoko kazniti, i
vidjeti, ali će vjerovati u mene.” desilo se zato što smo svoje voljeli i čuvali, oprostio. Mi ne znamo oprostiti. Ne može
Allahov Poslaniče! a tuđe poštovali. Ali, mi to i dalje radimo; to prijeći preko naših usta. Kažemo mi na
Mi, Bošnjaci muslimani Prozora, malog nećemo na tuđe, a svoje volimo, džemate dženazi “halalosum”, ali, dok smo živi, ne
grada, kasabe, koja se nekada zvala i Stu- imamo, džamije gradimo, na sedždu pada- praštamo. Zamisli to, Allahov Poslaniče,
denac; gradića koji se prvi put spominje mo i na tebe salavat donosimo. hoćemo Allahov oprost, a mi ni u snu ne
1366. godine, a u kojem naši preci, musli- želimo oprostiti svojoj braći.
mani, žive više od 500 godina; mi, Boš- Kad ovako pišem, reklo bi se da jedva
njaci Prozora danas smo u džamiji koju je čekaš da nas vidiš, Allahov Poslaniče. Ali, Selam je, Allahov Poslaniče, naša sve-
Nuhefendić sagradio prije tačno 318 godi- ima pri nama i u nama mnogo toga čime tinja. Ti si o tome govorio. Allah naziva
na. Poredali smo se u safove, sjedimo na se ne možemo podičiti i što ti nikada ne bi selam, meleki nazivaju selam i dobri lju-
koljenima, slušamo pismo koje je napisao odobrio. Ima. Uvuklo se u nas nešto. Prio- di su 1.400 godina nazivali selam. Čak i
jedan od nas i pitamo se: jesi li to nas po- nuli smo za ovaj svijet kao da ćemo milijar- kad klanjamo predajemo selam i tako se-
želio? Da li smo mi, nas stotinu ili dvije du godina živjeti. Kao da nikada nećemo lamimo meleke s desne i lijeve strane, a
stotine, koliko nas ima u ovoj džamiji, da umrijeti. A hoćemo. Vidimo to svaki dan. kad završimo namaz, nećemo svi nazvati
li smo mi tvoja braća koju si poželio? Da li Svijet mrije, hodamo po dženazama, ali ni- selam jedni drugima. Allahom velikim se
smo mi oni na koje su bili ljubomorni tvo- kako da se uhavizamo. Ukopamo starijeg kunem da nas ima i takvih koji neće svom
ji ashabi – Omer, Ebu-Bekr, Alija, Hamza, pa kažemo: “Hajde, naživio se!”; ukopamo bratu pružiti ruku i nazvati selam. Ja to ne
Halid i drugi? mlađeg pa kažemo: “Šteta, mlad bio!”, a mogu razumjeti i to nema veze s vjerom
Znam, odgovor na ovo pitanje ne trebaš nikako da produmamo i shvatimo da će i kojoj si nas ti naučio.
davati ti, nego mi, a mi smo naučili da za nas neko ukopati. Istina, reći će ljudi na
nas odgovore daje uvijek neko drugi i da dženazi “halalosum!” i pričat će kako smo Ključno pitanje, dragi naš Poslaniče,
naše probleme rješava neko drugi, mimo bili dobri jer se o čovjeku, čim umre, poč- glasi: Gdje može stići tako zavađen i po-
nas. Valjda te zato i pitam, a možda me je i ne pričati da je bio dobar. svađan narod, posebno kada oko njega ima
strah odgovora ako budem pitao sebe ili nas. toliko mnogo onih koji samo čekaju svoju
Allahov Poslaniče! Ali, kakvi smo zaista? priliku da nestanemo i postanemo histori-
U ovoj našoj kasabi uvijek je bilo umnih Uvuklo se nešto u nas, Allahov Posla- ja? Kakvu djecu i omladinu može podići
glava i učenih ljudi. Eto, prije 200 godina niče, pa ne možemo jedni s drugima. Ne tako zavađena generacija Bošnjaka? Čemu
jedan takav, a zvao se kao i ti – Muhamed da nam se čak ni da se u dobru sastanemo i mogu naučiti svoju djecu? Šta bi bilo da
– pisao je knjigu i savjetovao nikog drugog udružimo. Čim se dvojica u dobru sastanu, se, ne daj Bože, opet ponovi ono što nam
nego sultana u Carigradu. Bilo je ovdje i eto ti trećeg da to kvari. Čim dvojica pođu se prije dvadesetak godina već dešavalo?
nešto graditi, odnekud ispadne treći da to
ruši i razvaljuje. A ne valja to, znamo i mi Pravda, Allahov Poslaniče. Treba samo
biti pravedan, i prema sebi, i prema drugi-
ma. Eeee, kako si samo ti bio pravedan! I u
68 6/12/2018 STAV
