Page 74 - STAV broj 284

STAJALIŠTA

PROZORSKO OKNO
Nešto kao nekrologij

NE UMIRU

SAMO STARIJI

Piše:
Safet POZDER
Često sam na dženazama znao čuti kako ljudi, žaleći za
umrlima s kojima i nisu bili u dobrim odnosima, znaju reći:
“Da mi je samo vratiti vrijeme, drugačije bih ja!” Vrijeme
nikada niko nije uspio vratiti. Ali, možemo li barem u vremenu
koje nam je preostalo neke stvari činiti drugačije

edna nevolja rijetko dolazi sama. prethodno nisam ni poznavao. Među nji- Naravno, ni mali Noris ni nesretni vo-
I zaista je tako. Uostalom, životno ma se izdvajao dječačić posebne vedrine zač nisu željeli da se to desi, ali se desilo
iskustvo to svakodnevno potvrđuje. i inteligencije kakva se, za djecu predš- i povratka nije bilo. Koliko se sjećam, i
JTako, recimo, u ovo vrijeme dok ko- kolskog uzrasta, rijetko susreće. Nosio je vozač je bio na dženazi, kasnije je svraćao
rona ponovo divlja i prijeti sa svih stra- neobično ime – Noris. Svaki trenutak u i u Norisovu kuću, ali dječaka više nema.
na, svjedočimo da životne bitke gube sve njegovom društvu bio je poseban. Mu- I danas, kada prođem tom dionicom, kroz
mlađi ljudi. Ako smo nekada mislili da dre i prefinjene rečenice koje su sipale s glavu mi prođe čitava ta nesretna slika, a
korona uzima isključivo one preko 65 malih dječijih usana jednostavno su pli- kako je tek roditeljima, to samo oni znaju.
godina života, itekako smo se razuvjerili. jenile. Ukratko, bio je toliko neobičan i Kasnije, kada sam malo odrastao, po-
Međutim, dok pratimo statistike i drag da je to pomalo i plašilo ljude, pa i sebno nakon što sam stavio ahmediju na
sumiramo utiske, usput nas zatiču i dru- njegove najbliže. A onda su, jednog dana, glavu i odjenuo džube, nažalost, ovakve
ge crne vijesti o izgubljenim životima na na cesti ispod kuće zacičali točkovi auto- su situacije učestalije, a nerijetko sam u
gradilištima, u rijekama ili saobraćajnim mobila koji je sa sobom uzeo malog No- poziciji, da ne kažem u obavezi, da, kao
nesrećama. Skoro da nema dana u kojem, risa. Ne znam jesam li ikad prije imao imam, roditeljima prvi saopćim teške i
uz svu muku i neizvjesnost oko korone, priliku vidjeti majku, skrhanu od bola, tužne vijesti. Stotine knedli proguta se
ne ispratimo poneku mladu osobu, pa i kako se kida za svojim djetetom. Poželio dok se ne uspije izustiti koja riječ. Ne-
dijete, koja je život izgubila na tragičan sam da to nikada više ne vidim. kad roditelji s lica pročitaju da nešto nije
način. Rekoh, mahom su to mladi ljudi kako treba i naprosto briznu u plač. Neki
i mahom uspješne, tihe i nenametljive to prime trezveno i saburli, iznenađujući i
osobe koje, kako volimo kazati, mrava svoje najbliže, da bi, kada prođe onaj prvi
ne bi zgazile. Jasno, tužni smo i sve nas Moj bliži rođak Salim je šok, sve stostruko otplakali i odbolovali.
to dodatno pritišće. U mislima su nam i s nešto više od dvadeset Sjećam se, i da živio stotinu godina,
roditelji i porodice stradalih i siguran sam nikada neću zaboraviti lice malog dječa-
da se bezbroj tihih uzdaha i usrdnih dova godina života skončao u ka Aida kojem je dijagnosticirana teška
otkine s naših jezika i srca zazivajući Bo- Jablaničkom jezeru i samo bolest od koje je sve više patio, da bi mu
žiju milost, pomoć i olakšanje. konačno bila amputirana i noga. Sjedio
Velika su to iskušenja; ko ih je prošao, Bog zna koliko je to bilo sam kod njega na pedijatriji na Koševu i
razumije, a ko nije, nadati je se da će ga tužno i teško svima, posebno pogledao čas u njega, čas u majku mu, a
Milostivi i poštedjeti toga. Premotavam čas u cjelokupni ambijent, plašeći se da
film po glavi i prisjećam se teških mo- njegovoj majci. Čekao sam srce ne iskoči iz grudi od tuge. Znakovi-
menata koje sam, kao podrška, prošao uz kraj jezera i gledao ronioce to, ali najvedriji je bio upravo on, uporno
drage ljude i njihova iskušenja i životne dok traže automobil. Vadio pričajući o fudbalu i drugim temama. Si-
udarce i ne mogu a da se ne začudim i ne guran sam da je znao šta se s njim dešava
zadivim toj ljudskoj snazi i nesalomljivom sam ga iz automobila, i šta mu uskoro slijedi. Isto tako sam si-
duhu bez obzira na sve. gasulio... Predivna mlada guran da je svojim osmijehom i vedrinom
Još dok sam i sam bio dječak, tamo u nastojao zaštititi svoje roditelje i sestre.
vrijeme Agresije, kao izbjeglica sam sta- žena Anesa život je izgubila Do posljednjeg trena bio je takav.
novao u općini Konjic. Izgubio sam kuću u automobilu u kojem je Tarik će život izgubiti u automobilu.
koja je bila spaljena i selo koje je bilo go- Nije to bila ni neka teška nesreća, ni neki
tovo sravnjeno sa zemljom, a dobio nova bila i njena bebica, danas dramatični udes. Došao je na mjesto na
poznanstva, prijatelje, pa i rodbinu koju prekrasna djevojčica Suana... koje je bilo suđeno da dođe i nakon ne

74 13/8/2020 STAV