Page 71 - STAV broj 284

ČOVJEK I NJEGOVA KUĆA Da nije Hasana, i ova bi kuća, kao toliki nacionalni
S druge strane Čamdžića kuće, ovamo
gdje je ulaz do kojeg se nekada uspinjalo spomenici širom ove zemlje, bila prepuštana sama
kamenim postoljem, gdje nema nikakve sebi, vremenu, beskućnicima i psima. Ovako, jedno je
ograde, u zajedničkom dvorištu nalazi se
ista jednospratnica kao i na drugoj stra- zasigurno jasno: dok je Hasan u životu, i stara Čamdžića
ni. I ona strpljivo čeka svoju fasadu. To je
nova kuća Hasana Čamdžića. Pristupa joj kuća, izgrađena bez ijednog eksera, stajat će tu sred
se s ceste koja vodi ka izletištu Ljuštak i dotjeranog dvorišta i svjedočiti životu koji se odmotava
dalje kroz Caparde na jezero Modrac. U
dvorište se ulazi kroz starinske tarabe, u ravnici pod njom i kazivati o nekadašnjoj slavi ovog
kroz ružičnjak; dotjerano je, sve se njiše
u zelenilu orahovog lišća i miriše na tek naselja koje se silovito upinje da postane grad
pokošenu travu. Iza kuće, tamo otkud
izniču gorostasni orasi, teren naglo pada
i završava se udolinom kroz koju druga
ulica iz puračićke čaršije kreće da osvoji lica, sve više propada, a kiše prodiru bez šest godina prije nego će povesti Bosnu
svoj brijeg. Među voćkama koje grčevi- milosti. Naposljetku je, kazuje, od onih u ustanak posjetio Puračić i lično otvo-
to, kao da se otimaju nekoj strašnoj sili, zaostataka koji se dobiju na komad kada rio pijacu. Tako je nastao čuveni vašar
hrle ka nebu stisnuli se stari nišani. Tu penzija bude odobrena, kupio najkvalitet- koji se održava svake godine i traje tri
su sahranjeni neki od Čamdžića. niji lim i platio najbolje majstore. Tada, dana, 11, 12. i 13. oktobra. Priča se da je
Njihov potomak Hasan, penzionirani a ima tome već desetak godina, skinuo je pronio slavu Puračića sve do Istanbula i
mašinski inžinjer, običava sjediti uza zid, istrošenu šindru i stavio taj limeni krov. da su svake jeseni otud dolazili karavani
pod golim balkonom, koji ga štiti i od kiše Država je, kao inače, šutjela. pretovareni svilom i kadifom i štojeka-
i od sunca. Ovdje, zagledan niz put, ali i Da nije Hasana, i ova bi kuća, kao kvim đakonijama, pa su istanbulski tr-
u drvena vrata kuće u kojoj je odrastao, toliki nacionalni spomenici širom ove govci prodavali svoju robu ovdje, a onda
provodi on svoje slobodno vrijeme. A ima zemlje, bila prepuštana sama sebi, vre- kupovali so u Tuzli i vraćali se kući prije
ga napretek. Otkako je otišao u penziju, menu, beskućnicima i psima. Ovako, prvih snjegova. Prošle godine održan je
sva njegova obaveza sastoji se u tome da jedno je zasigurno jasno: dok je Hasan u 159. vašar, a mediji su pisali da se okupi-
dvorište održava urednim. Kaže da je sve životu, i stara Čamdžića kuća, izgrađena lo 50.00 ljudi, dok ih se u godini u kojoj
pokosio vlastitim rukama. Ustao bi prije bez ijednog eksera, stajat će tu sred dotje- dani vašara padnu na vikend zna sjatiti i
nego se oglase prvi pijetlovi pa prionuo. ranog dvorišta i svjedočiti životu koji se do 150.000. Glavni je proizvod, kao i prije
U vedrini jutra lakše je mahati kosom odmotava u ravnici pod njom i kazivati 159 godina, halva. Kažu da onom ko ne
koju bi dan ranije poklepao, zalegavši o nekadašnjoj slavi ovog naselja koje se kupi halvu i ne donese je kući niko neće
tu, pod orah. A i trava lakše liježe dok silovito upinje da postane grad. vjerovati da je bio na vašaru, čak ni onaj
je na njoj rosa. Govori da ga fijuk kose Kažu da se današnji Puračić s onim koji je išao s njim. Jedini svjedok koji je
smiruje, kao što ga smiruje pogled na ta od prije sto godina ne može ni porediti. gledao kako se ljudi iskupljaju na prvi va-
vrata kroz koja je nekad istrčavao noseći A i u osmansko vrijeme živjelo se dobro šar danas je Čamdžića kuća, dublje stari-
u ruci krišku kruha namazanu zašećere- na ovoj plodnoj ravnici. Pogotovo kada ne Puračić nema.
nom pavlakom, jer nije se imalo vreme- je probijena Carska džada, koja je vodila
na čekati da ručak bude gotov, kakve su čak do Istanbula. A tek kada su se dosje- GODINE SLAVE
sve važne igre i velika pitanja čekala tada tili da svakog oktobra organiziraju go- Može se Puračić pohvaliti i da se prva
na jednog radoznalog dječaka. A kuća se dišnje dane pijace... Kažu da tako oda- kugla u Bosni zakotrljala baš ovdje. Histo-
ova protresala od smijeha i dječije cike, ju počast Huseinu Gradaščeviću, koji je rija kazuje da su Austrijanci, čim su došli
bujao je u njoj život i nadolazio sa svih
strana kao tijesto. Hasanov otac Osman
proveo je cijeli svoj život ovdje, i djed
Mustafa, i pradjed Osman, koji je umro
1920. godine i sahranjen je dolje, ispod
kuće, u voćnjaku, a grob mu je obilježen
skladnim nišanom s turbanom i natpi-
som na arapskom.
Na kraju, kada je završio radni vijek
i kada su ga kolege iz lukavičke koksare
ispratile u penziju, Hasan nije mogao pod-
nijeti da bude odvojen od ove kuće. Zato
se vratio, kao da čovjek mora zaokružiti
krug i na kraju obreti se ondje gdje je i
počeo. Neko vrijeme živio je u staroj kući,
ali je iz godine u godinu ova oronula sta-
rica, prije stotine godina postavljena na
četiri kamena, sve više popuštala. Napro-
sto nije mogao gledati kako taj neobični
krov, koji kuću njegovih djedova obmotava
kao da je marama stegnuta oko staračkog

STAV 13/8/2020 71