Page 72 - STAV broj 284

DRUŠTVO

a na njenom mjestu da se ozida džamija s
vitkom munarom. Kakve su misli prolazile
kroz glavu onome koji je sjedio uz prozor
ovdje na čardaku i gledao kako najamni
radnici odvaljuju daske i ruše munaru i
skidaju šindru s krova džamije u kojoj
je bezbroj puta klanjao i čiji mu se miris
zavukao duboko pod kožu? Je li i naj-
skrovitijom mišlju pomislio na to kako
je i ova kuća dotrajala i kako bi je treba-
lo zamijeniti s jednom od onih modernih
koje niču u čaršiji, zidaju ih opekom, a
krovove prekrivaju limom i crijepom?
Četrnaest godina prije toga, poneseni
hukom modernog vremena, koje se po-
kazalo plodnim za razvoj vještih trgova-
ca, pravoslavci su srušili drvenu crkvu u
kojoj se Božija služba nije odvijala ni pu-
nih petnaest godina. Kažu da se nalazila
u srpskoj varoši koja je brojala desetak
kuća i da je bila skromna, bez ornamena-
ta. Izgradnju današnje crkve, ili Hrama
sv. Ilije Proroka, finansirao je bogati Di-
mitrije Starčević, a radove je izvodio maj-
stor Gavro Gajić. Hram je dovršen 1903.
godine. Preživio je tri rata i ni u jednom
nije oštećen, tek su Austrijanci pred kraj
Prvog svjetskog rata skinuli zvono i pre-
topili ga u top. Među stručnjacima i lju-
biteljima starine nadaleko se hvali unu-
trašnja ornamentika: drveno raspelo na
zvonolikom postolju, drveni ikonostas s
četrnaest slika rađenih uljem na platnu i
tron u čijem je naslonjaču ikona Svetog
Save prikazanog kao sijedog starca, a na
sjedištu kompozicija koja prikazuje sv.
Iliju Proroka kako raširenih ruku stoji u
dvokolici koju vuku konji propinjući se k
u Bosnu, dolje, na obali Spreče, izgradili izvadio sahat jer se sada tako određivalo nebu. Zahvaljujući ovom hramu, Puračić
pilanu. Švabu, vlasnika, narod je nazvao vrijeme između dvaju ezana s munare dr- se danas može pohvaliti s dva nacional-
Tuponja, te ga je i historija upamtila tako. vene džamije izgrađene, kažu, još 1672. na spomenika.
Kažu da je pored pilane izgradio barake godine. U Tuzlu, i u Doboj, i za Sarajevo, Šta se u ovoj kući govorilo i o čemu se
za radnike iz Slovenije i Austrije, a sred sada se išlo vozom, a Puračić je proglašen mislilo kada je rušena drvena crkva i gra-
njih kuglanu. Ubrzo je zvuk kotrljajuće općinom, protegla se ona od Spreče do đena nova od opeke, s modernom fasadom
kugle osvojio mnoge mladalačke uši, pa se Krivaje i skroz do obronaka Konjuha pa i krovom? Ta, ko će to znati... Ali jedno je
kuglalo bez prestanka, u tri smjene, kao u joj pripao i teritorij današnjih Banovića. očito: ovdje se opiralo novinama, a ljudi
pilani. Mora da su i ovdje, u ovoj kući, u Trgovina se ubrzala pa su i u Čamdžića koji bi se rađali u njoj i provodili ovdje ci-
praskozorje potmulo škriputale šarke na kući začandrkali porculanski tanjiri, jer je jeli svoj život tako duboko saživljavali bi
vratima koja je otvarala ruka puna strep- najstariji, glava ove kuće, napokon popu- se s njenom ugodom, mirisima i glasovi-
nje što se valjala u nekom od mlađahnih stio pod pritiskom ženskadije koja je oči ma da nikako nisu mogli zamisliti život u
Čamdžića koji se polupijan, pregladnio, sve više okretala i povodila se za supruga- modernoj kući sa zidovima od opeke. Jer,
na prstima, prikradao do boščom pokri- ma carskih oficira i službenika, sanjajući da nije bilo tako, ni ona ne bi dočekala da-
venog sahana u koji mu je mati ostavljala o raskošnim haljinama, šeširima s velom našnje doba, kao što ga ne dočekaše drvena
večeru, i to kradomice, da ne vidi otac, jer i pomadama koje mirišu na lavandu, ali džamija i crkva. Sve okolo preoblikovali
on nije blagonaklono gledao na tu lakrdi- sofra da se zamijeni sa stolom – e to jok, su nemilosrdni dlanovi vremena, ali ova
ju s kuglama koje je donio Švabo i zarazio za njegova života to se među zidovima je kuća ostajala ista, ukorijenjena u sta-
omladinu i butum cijelo selo. ove kuće gledati neće. rinu, da poput kakvog nijemog svjedoka
Ustvari, Puračić više nije bio selo. Nažalost, od one džamije izgrađene bilježi te mijene koje su donosile plime
Uskoro je od Tuzle povučena pruga. Iz od hrastove japije danas je ostala samo novih društvenih i političkih uređenja i
ove kuće mogao se vidjeti dim koji bi, priča. A i ona je, onakva, s bogatim rez- nove ideologije koje su bezobzirno crtale
kuljajući iz crnog ćire, ovio cijeli kraj. barijama, kako se priča, svjedočila bogat- svoje znakovlje po obrisanim znakovima
Onaj koji bi, čibučeći, sjedio uz pendžer, stvu Puračića kroz stoljeća. Kazuje se da onih ideologija što su prije njih nastojale
ovdje, na čardaku, kada bi začuo prodor- je bila tako prostrana da je mogla primiti usmjeravati život u pravcu koji se činio is-
nu pisku lokomotive, mahinalno bi pote- više i od 200 vjernika. Nakon 249 godina pravnim njihovim zagovornicima. Ona je

gnuo rukom prema džepiću na prsluku i i milione namaza, odlučeno je da se sruši, samo svjedočila, a i danas samo to čini. n

72 13/8/2020 STAV