Page 77 - STAV broj 255

Nasuprot ovome, Dnevnik Diane Bu- prošlošću, i to posredstvom žrtava i prizora dramskom karakteru gotovo klaustro-
disavljević pokušava objektivizirati već njihovih povrataka na mjesta ličnih trage- fobične atmosfere, s vremenom se javlja
subjektiviziranu istinu o ustaškim zlo- dija u Jasenovcu, o kojima se opet govori problem ritma filma koji postaje suviše
činima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, u igranim dijelovima filma, prošaranim usporen i neujednačen, s brojnim preki-
pa rediteljica arhivske snimke, nastajale jezovitim snimcima nacističkih pozdra- dima u radnji i prebacivanjima iz jednog
od aprila 1941. do maja 1945. godine, od va s početka i umiruće djece u logorima svijeta u drugi, iz prošlosti u sadašnjost,
dočeka nacista i ustaša u Zagreb, sjedi- s kraja filma. Ovakav mozaični narativni koji nisu uvijek na pravom mjestu i u
njuje s dokumentarističkim ispovijesti- krug, rodovski i stilski raznolik, reditelji- pravo vrijeme. Iako povremeno ova cje-
ma i svjedočanstvima četvero preživjele ca izjednačava poetiziranjem dokumen- lokupna eksperimentalna, hibridna for-
djece, sada dvojice staraca i dviju stari- tarističkih scena a ogoljavanjem igranih, ma spajanja dokumenta i fikcije, ličnog i
ca (Živko Zelenbrz, Nada Vlaisavljević, približavajući ih historijskoj stvarnosti, kolektivnog, djeluje nasilno sklopljena, s
Milorad Jandrić i Zorka Janjanin; poto- dok tehničko-ambijentalni osjećaj filma međusobno suprotstavljenim elementima,
nja je otad umrla), i igranim segmentima zaokružuje crno-bijelom tehnikom su- ona kod gledatelja izaziva iznimno snažan
Dianinih ratnih godina. Ona historiju, tj. mornog ozračja, što je, osim sadržajne, još emotivni potres kao malo koji postratni
šture arhivske snimke kojima treba dodati jedna poveznica s filmom Schindlerova lista savremeni film nastao u zemljama bivše
značenje, nadopunjuje fikcionaliziranim, Stevena Spielberga. Jednako tako redite- Jugoslavije. Nakon stravičnih snimaka
nepoznatim, skrivenim, prebrisanim di- ljica i glumačku igru, posebno onu Alme iz bolnice, koji su plasirani tačno s dola-
jelovima lične historije Diane Budisav- Price kao Diane Budisavljević, svodi na skom fikcionalne Diane po djecu, a na ko-
ljević, te ih, uz pomoć ispovijesti stvar- lice poistovjećujući igrane scene s onim jima muhe grizu polunagu mršavu djecu
nih preživjelih, aktualizira i povezuje sa dokumentarističkim u kojima očekivano na samrti, rediteljica “radnju” prebacuje
sadašnjošću. prevladavaju krupni planovi. na sadašnjost i priču preživjelog djeteta
Na ovaj način rediteljica iskazuje Iako sve zajedno zaista dosta uvjer- Živka Zelenbrza, koji i dalje čuva svoj
važnost suočavanja hrvatskog naroda s ljivo funkcionira u jednom kamernom privjesak s brojem iz logora.
Iako Dnevnik Diane Budisavljević mož-
Za razliku od naručenog, propagandnog, historijski da kinematografski nije najvažniji film u
netačnog i, na koncu, krajnje neuspješnog filma hrvatskoj historiji, u historijskom, poli-
tičkom i društvenom smislu zasigurno
“General” kontroverznog reditelja Antuna Vrdoljaka, a jeste. Film završava s jedinim spašenim
krupnim kadrom izmorene Diane Budi-
koji je u kratkom roku postao predmetom ismijavanja savljević, u slow motionu, koji predstavlja
u cijeloj Hrvatskoj, “Dnevnik Diane Budisavljević” svojevrsni ideološki antipod mnogobroj-
nim krupnim planovima retuširanog,
predstavlja ono najbolje od hrvatske kinematografije i moćnog, hrabrog, zavodljivog, uvijek
nasmijanog Gorana Višnjića kao Ante
ono najbolje što može ponuditi današnja Hrvatska Gotovine u Generalu. n

STAV 23/1/2020 77