Page 79 - STAV broj 255

Zajedno ćemo otići na mjesto održavanja Marica Kurelić – Maja i Rešad Hadrović. pjesmu posvećenu Karolju, iz Rukoveti. Na-
Mitinga poezije. Kad je voditelj Mitinga pročitao njihova žalost, tada nisam mogao otputovati... Ali,
Zatvorio sam vrata hotelske sobe, u imena i objavio nagrade koje im je uru- imao sam u nekoj svojoj vijugi pritajenu na-
mislima ponovno prošao putanju pređe- čio list Mlad borec, jedan od pokrovitelja mjeru: Ako se bude imalo vremena i para,
nu posljednjih nekoliko sati u gradu velike manifestacije, silno sam se obradovao, jer na povratku iz ljetne Makedonije, bez na-
boli... Vozeći, promicali smo pokraj ruina sam ih poznavao: s Majom sam se družio jave, kako to Mostarci i danas neodgovorno
bivših zgrada zbrisanih lanjskim potresom, u “Kebinom jatu pjesnika”, a s Rešadom rade – iz Beograda ću autobusom produžiti
golemih hrpa šuta, rasutog kamena, krho- u Sarajevu ako bih se “ćirom” dokopao na- u Suboticu! Naravno, kad sam se pojavio na
tina stakla, polomljenih cigli i crijepa... šeg slavnog grada. vratima Jeninih roditelja, čovjek se skame-
Zapažao sam izgubljene ljude, ali i vedre nio, pa nikako nije mogao, kao bilingvist,
mladiće na skelama koji otimaju grad od RUKOVET – ŽDRALE, TUŠAK, ASIĆ, potrefiti (srpski) jezik, nego mi se punih tri
kobi “privremene smrti”, izgrađujući novi VUKOV minute obraćao isključivo na mađarskom!
čvrsti urbani centar dvadesetogodišnje ma- Posebnim autobusom, koji je za nas Subotica je, za mene iz malog Mostara,
kedonske nacije! I svugdje gdje sam svr- osigurao organizator, organiziran je izlet bila ogroman grad. Osim Jene ovdje sam
nuo pogled očitovao se optimistički prkos u Ohrid. Od tog putovanja sjećam se neke poznavao jedan bračni par, tehnološke inži-
koji potire bol, a uzdiže životnu žudnju za nedefinirane “sretne atmosfere” koja nas njere, koji su kratko vrijeme radili u tvornici
dobrotom i ljepotom ovoga svijeta. je spajala, pa bismo, čim bi i kad god bi se trikotaže u Fojnici. Moj me je zet Arif, koji
autobus pokrenuo – započeli pjevati, čak i je u njoj radio, s njima upoznao godinu prije
A NA MITINGU – POČAST STIHU na jezicima koje ne poznajemo! Razmjenji- nego što sam im u susretu u Fojnici odmah
MLADOG PJESNIKA vali smo adrese, zaklinjali se na prijateljstva prihvatio izgovoreni poziv: “Dođite, ako
Uvečer smo se našli u velikoj dvorani, koja, činilo nam se, nikada neće prestati. A vas put nanese.” I, bogami, Jene mi pronađe
blještavo osvijetljenoj i ispunjenoj publi- eto danas, dok ovo pišem, ne mogu se sje- njihovu ulicu po zapisanoj adresi u malom
kom do posljednjeg mjesta. Voditelj je je- titi ni imena ni izgleda dvojice dragih slo- notesu! Popričasmo. Oni o Bosni, o Fojni-
zikom punim muzike, kroz kratke najave, venskih pjesnika, ali se sjećam Crnogorca ci, o Bosancima... sve najljepše. I ja rekoh da
pozivao jednog po jednog pjesnika... Te- Ratka Vujoševića, sjećam se odlično vojvo- mi je Subotica najveći grad koji sam dosad
levizija je marljivo snimala i slala u eter đanskog Mađara Koralja Jung, te Atanasa vidio. “Subotica je – reče gospođa – najveće
svoje izvještaje. Vangelova, s kojim ću u ljetnim mjesecima selo na Balkanu. Istina, najlepše!”
O Mitingu je objavljeno niz reportaža, “konzumirati osvojenu nagradu” i zajedno U sljedeća dva dana upoznao sam pri-
članaka i agencijskih vijesti u svim važ- proputovati Makedoniju. Koralja sam po jatelje svog prijatelja – Zvezdanu Asić i Pe-
nijim novinama u Jugoslaviji. Sarajevsko imenu poznavao od ranije – obojica smo tra Vukova, s kojim je objavio zajedničku
Oslobođenje prenijelo je Tanjugovu vijest: objavljivali pjesme u subotičkom časopisu knjigu pjesama Vidici vetrova upravo pred
“DODIJELJENA NAGRADA PRVOG Rukovet. Njemu sam posvetio svoju poe- moj dolazak. Darovana mi je, pa sam je iz
FESTIVALA JUGOSLOVENSKOG FE- mu o skopskoj tragediji, u Skoplju napisa- tih ravničarskih vidika prenio u svoj dom
STIVALA POEZIJE MLADIH / Skoplje, nu među bregovima ruševina i zakopanih među brdima. Jedne godine Tušak i Vu-
11. mart, (Tanjug) – Na prvom jugosloven- krikova. Pjesma je izašla nakon skopskog kov pohodili su me u Mostaru. Vukov je
skom festivalu poezije mladih koji je 6. mar- Mitinga poezije a prije ljetnog putovanja s 1973. godine imenovan glavnim uredni-
ta počeo u Skoplju a završen u Ohridu, tri Atanasom po njegovoj domovini. U časo- kom Rukoveti. Njihovi Vidici vetrova još su
prve nagrade koje je dodijelila Radio-te- pisu Rukovet počeo sam surađivati ranije, negdje kod mene, skriveni ili zagubljeni
levizija Skoplje, desetodnevno putovanje 1962. ili 1963. godine. Radovan Ždrale, među knjigama.
po Makedoniji, dobili su Ratko Vujošević glavni urednik, porijeklom Hercegovac, Negdje u Australiji, slično sudbini
iz Titograda, Ibrahim Kajan iz Mostara i pružao mi je snažnu podršku. Vjerovatno mog primjerka njihove knjižice, skriven
Atanas Vangelov iz Bogdanaca. Tri druge je predložio mlađem saradniku imenom je ili zagubljen pod promijenjenim ime-
nagrade Centralnog komiteta Saveza omla- Jene Tušak, aktivisti među mladim pje- nom – Jene Tušak. U vječnost je godine
dine Makedonije – komplet knjiga osvojili snicima Subotice, da se on, uime Tribine 2003. preselio Petar Vukov, Bunjevac koji
su Karolj Jung iz Novog Sada, Zorica Zlatić mladih Subotice, poveže sa mnom. Nedav- je prevodio s mađarskog. U medijima već
iz Čačka i Milan Kičić iz Bijeljine. Za ovaj no sam u jednoj ladici punoj starih pisama dugo, dugo ne primjećujem Zvezdanu.
festival prijavilo je učešće više od hiljadu pronašao i po drugi put pročitao, nakon 50 Gdje sada svijetli, nepoznato mi je.
omladinaca i omladinki iz svih republika.” godina, prvo Tušakovo pismo, u kojem me I tako, u tih 48 sati boravka u Suboti-
Iznenadio sam se da u toj vijesti nije poziva, “ako ikako možete”, da o njihovu ci, nisam mogao usvojiti i zapamtiti više
spomenuto još dvoje laureata iz Bosne i trošku doputujem u Suboticu i sudjelujem od tri-četiri mađarske riječi, priznao sam
Hercegovine koji su službeno nominirani na “pjesničkom maratonu” povodom Dana sam sebi: “Nemaš ti mađarskih gena, moj
kao republički predstavnici Radio Sarajeva: mladosti... U pismu spominje i baš tu moju Ibrahime. Ali, Allah najbolje zna!” n

STAV 23/1/2020 79