Page 52 - STAV broj 282
P. 52

KURBAN–BAJRAM 2020.



                                                              moga poštovanog brata merhuma Omer-efendiju za imama i hati-
                                                              ba svoje džamije uz plaću od dvadeset i pet akči, a mene, siroma-
                                                              ha, odredio za mujezina uz plaću od dvanaest akči, na čemu neka
                                                              je hvala Allahu. Zatim, ja sam se pomalo bavio i dozvoljenom tr-
                                                              govinom i tako prištedivši osamnaest hiljada akči pošao na hadž
                                                              u petak 22. džumadel-ula, ili 9. hazirana, odnosno mjeseca lipnja,
                                                              1024. [20. VI 1615.]. Krenuli smo sa čaira Husejn-spahijina gdje
                                                              smo konačili i tako putujući preko Kaira i Hindskim morem stigli
                                                              u Mekku, neka joj Allah čast uveća, u petak 3. ramazani-šerifa [26.
                                                              IX 1615.]. Osmi dan zul-hidžeta, ili dan Tervije [kada se odlazi na
                                                              brdo Arefat], bio je u subotu [29. XII 1615.], a prema astronom-
                                                              skim podacima i 1. muharem te [nove hidžretske] godine bio je u
                                                              subotu na Bozgun [Božić].
                                                                 Hadži Jusuf Livnjak (1615)                   n



                                                                     U ŠURDUFU




          i razgledali nekoliko velikih džamija i mesdžida. Između ovih je   Ja sam bio još mlad, oko dvadesete moje godine, kad sam
          džamija Aja Sofija, Stara džamija (Eski džami), Kasimija džamija,   išao na Ćabu. Ocu je bilo oko pedeset i bio je još dobro u snazi.
          koje su jako velike. Posjetili smo i Mevlevihanu (tekye). U gradu   Ama onaj vakat i zeman! Što ono reknu, mogao si proći preko
          ima velikih čaršija s brojnim kahvama, jer je to veliki grad, u ko-  svijeta i noseći tepsiju dukata na glavi a da ti se ništa ne dogodi.
          jem između ostalih ima samih Jevreja hiljadu i osamdeset kuća,   Svijet bio sit i dobar. Svako svakom išao na ruku i nije bilo kao
          kako je to zabilježeno u Defterhani pri uzimanju harača [poreza].   sad nekakvih stotinu tarafa i stranaka. Stariji se ljudi poštivali i
          Ima mnogo rumskih kuća [grčkih], a velik broj i muslimanskih.   pazili, a mlađarija slušala i imala svoj stid i poniznost.
          Cijeli grad je u tvrđavi.                              Kad kogod od zgodnih ljudi naumi da ide na Ćabu i učini dovu
            Odatle smo krenuli u Avret-hisar. Tu je skela, pa prošav tuda,   u džamiji, sva bi se kasaba tome veselila i šenluk bi se provodio.
          pa kroz Demir-kapiju, stigosmo za šest dana u šeher Üsküp [Sko-  Nije to šala, toliki put poduzeti pa vidjeti svijeta, a i troškove
          plje]. Ovaj grad je vanredno lijep. Krenuvši iz Skoplja s trideset   tolike podnijeti.
          poštovanih bosanskih hadžija, Sarajlija, prispjesmo u Sarajevo.   Ja sam sa svojim ocem krenuo pred ramazan, jer smo namjera-
            Iz Sarajeva smo krenuli i petnaestog džumadel-ahira 1025., u   vali s nekim još hadžijama da pogledamo usput Stambol, pa onda
          četvrtak, u doba kušluka [30. VI 1616.], stigli kući u kasabu Žu-  da se zadržimo više dana u Medini. Nakon što smo u Stambolu is-
          panj-Potok. Hvala Allahu!                           postili ramazan, sedmi dan Bajrama krenemo lađom preko mora u
            Ovdje prenosimo prigodnu pjesmu o hadžu kao uspomenu (ja-  Misir. U lađi je bilo puno svijeta iz raznih krajeva sve samih had-
          digar) od pjesnika Zamiri-efendije.                 žija. Tu si mogao čuti mnoge jezike: arapski, turski, ruski, grčki,
            U mojoj mašti stalno je prisutna stara kuća (Bejtullah),  arnautski, bugarski i dr. Svak veseo i zadovoljan. Sve su to bogati
            a rasplamsalu vatru za njom može utažiti samo viđenje.  ljudi, koji su ponijeli dosta novaca, pa se svačim mogu namiriti.
            Ali ja nemam opskrbe za ovaj put uistinu,         Ne žali se na takom putu potrošiti.
            pa da se priključim posjetiocima iz raznih krajeva.  Izgubio neko od hadžija na lađi srebrenu kutiju. Ona nije iz-
            Bože, Tvojom voljom dosudi mi saputnika,          gubljena, jer je odmah predana telalu, koji se nije okanio sa svo-
            podari mi opskrbu i saputnika meni nejakom.       jim vikanjem dok nije vlasnika pronašao.
            Na licu Zemlje to je najodličnija bogomolja          Gledao sam opet zgodnih hadžija, koji daju svom vodiču, koji
            kod koje se dijeli milost Milosnoga robovima Njegovim.  ga je na Mekki provodio i napućivao kako će obaviti hadžijske
            Nije svakom dosuđeno ovo blagoslovljeno putovanje,  dužnosti – po sto žutih lira, osim drugih raznih troškova i daro-
            ali onaj koji to želi to će i postići.            va, koji se daju na pojedinim mjestima.
            To je mjesto gdje se rodio Miljenik Stvoritelja, Mustafa,  Vidio sam opet na jednom mjestu džamiju od samog crvenog
            i njegovim svjetlom je osvijetljen Mjesec, dan, svemir i  mramora i vele da ju je sagradio nekakav buzadžija o svom trošku.
            Zemlja                                               Ja sam imao na cijelom putu što da gledam, a da mi nikad nije
            Svemir se obveselio čuvši glas: Budi!             bilo dosadno. S ocem sam neprestano bio zajedno. Ni jednog se
            Bože, podari mene jednog gariba [siromaha]        koraka nijesmo rastavljali. A otac mi je, opet, na tom putu kazi-
            i ispuni mi želju, jer jedino Ti možeš to učiniti.  vao stvari koje nikad neću zaboraviti. Upravo kao da mi je taj put
            Učini i mene od onih koji će posjetiti Bejtul-haram  bio neka visoka škola.
            da bi se i ja tako molio kod Rukni-Muhterema.        Najzanimljivije stvari mi je otac pričao kad smo putovali kroz
            I da svakog časa donosim telbiju sa zanosom.      pustinju na devi s karavanom u šurdufu. Arapi reknu šurduf kroš-
            Zamiri je pripravan da se za Tebe žrtvuje         njama što su natovarene na devu. Te su krošnje pogoleme i pro-
            i da izvrši sve ono kako je propisano.            strane tako da u svaku može po jedan putnik ugodno sjesti i na-
                                                              sloniti se. Tu se prostre malo šilte ili sedžada, metne se jastuk pa
            Ja, grješni siromah, Jusuf, sin Muhamedov, rodio sam se u ka-  se neće nažuljati.
          sabi Livnu, gdje sam odrastao i bio mujezin Lala-pašine džami-  Deve se povežu jedna za drugu u jednom dugačkom nizu, pa se
          je. Međutim, kada je merhum Džudža Džafer-aga sagradio svoju   tako putuje kao na željeznici. Uz svaku devu imade čuvar koji se
          džamiju u Duvanjskoj nahiji, u kasabi Županj-Potoku, postavio je   brine za njezinu hranu, a i za stvari i putnike, koji su pridijeljeni



         52  30/7/2020 STAV
   47   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57