Page 55 - STAV broj 282

zub izbijen. Nu i taj poraz donio je velike moralne uspjehe isla-
mu i Alejhisselamu žestinom boja i islamskog otpora, pa su tako
arapska plemena počela više u islam prilaziti.
Kad čovjek ima sve ovo u glavi, gleda na licu mjesta Uhud
Džebeli-rummat, to polje i ravnicu, uz to gleda groblje šehida pa-
lih u tom boju i grob velikog Hazreti Hamze, r. a., koji je sasječen
u komade, te se sjeti toga velikog moralnog uspjeha, obuzme ga
jak zanos i osjećaj. Veličina tih ljudi kulminira u njegovoj duši i
osjeća se veoma zadovoljnim što im nakon 13 i po vjekova stoji
više groba i naročitim selamom pozdravlja njihov veliki islamski
duh kao da u njih gleda.

I. Hakki (1932) n

NA PUTU KA

AREFATU

Dan spremanja i polaska na Arefat potpuno sliči onome straš-
pravnika, teologa, čistoslova i državnika, koji je u svemu vođen nome danu kad će cjelokupni ljudski rod ponovo oživjeti i ustati
samo čvrstim Imamom, Kur’anskim hidajetom, te životom i upu- iz grobova, te poći prema određenom mjestu – mahšera, gdje će
tama Božijeg poslanika. (...) Svevišnji suditi svakome za njegova djela.
U subotu poslije sabah namaza uzeli smo dvoje dvokolice i s Arefat je potpuno jednak sudnjem danu, kad će svako ljudsko
delilom Šejh Ibrahim Zahidom otišli i posjetili grob Alejhissela- biće: car i prosjak, bogat i siromah, sluga i gospodar, slobodnjak i
mova amidže Hazreti Hamze, r. a., i Uhudskih drugih šehida ve- rob, staro i mlado, muško i žensko, cijelo ljudstvo, svi bez izuzet-
likih ashaba: Abdulah ibni Džahša, Mus-ab ibni Umejra, Šemas ka, potpuno jednako goli, bosi i gologlavi stati pred Stvoritelja i
ibni Usmana i drugih, koji su pali kao “šehidi“ u drugom veli- Gospodara Boga dž. š. i saslušati Njegovu pravednu presudu, te
kom i znamenitom boju s mušrikjima zvanom “Vakatul-Uhud” primiti kaznu, ili nagradu, prema svojoj zasluzi.
7. šabana 3. godine po Hidžretu. To mjesto leži u ravnici Medine Arefat je isto što i sudnji dan, samo s tom razlikom što na nje-
na podnožju u nebo stršećih surih klisura crne Uhud planine. Od mu nema suđenja. Vukuf na Arefatu je jedan od tri farza hadža,
Medine je udaljeno skoro jedan sahat. Čim smo tamo došli, pošli bez kojih hadž ne bi bio valjan, ako bi ma samo jedan bio ispu-
smo grobu Hazreti Hamze, r. a. Grob je pod otvorenim nebom, šten i neizvršen u pravo vrijeme. Svaki hadžija bezuvjetno se mora
ravan, zadignut od zemlje za kojih 25 cm: s dva jednostavna kle- naći u dolini Arefat na dan jevmi-arefe, tj. uoči Kurban-bajrama.
sana nišančića od običnog crnog, valjda, uhudskog kamena, vi- Arefat je dolina sjeverno od Mekje na putu za Taif, udaljena od
soka oko 30 cm. Ima nešto na njima i pisano, ali su to Vehabije Mekje oko 25 km. Arefat imade historički značaj. Povijest Arefata
zemljom zamazali. U blizini je vojnik koji pazi na red i sprečava siže čak do prapočetka ljudskog roda i do prvog čovjeka, praoca
eventualne postupke koje su Vehabije zabranile. Adema, a. s., i pramajke H. Havve.
Prema uputama našeg hanefijskog mezheba, stali smo malo Kada su H. Adem, a. s., i H. Havva prekršili Božiju zabranu i
otkučeno od mezara i po provođenju delila donijeli selam sličan okusili zabranjeni plod, Bog ih je radi toga izgnao iz Dženneta i
onim selamima koji se donose halifama Ebu Bekjri Siddiku i Ome- odredio im život na zemlji (po Bibliji tzv. “istočni grijeh”).
rul-faruku, r. a., s tom razlikom što se ovdje ističe i naglašava, da Adem, a. s., izbačen je u Serendib planinu u Indiji, a Havva
je on (Hazreti Hamza, r. a.) Resulullahov amidža, sejjidu-šuheda’ na mjesto gdje se danas nalazi Džida.
(prvak šehida), koji nije ni života žalio za islam, i njegov polet i Žaleći za ljepotama rajskim, kajući se za učinjeni grijeh,
sjaj itd. Iza tog smo posebni selam donijeli Abdullah ibni Džahšu, moleći Svevišnjeg da im taj grijeh oprosti, a čeznući jedno za
Musab ibni Umejru, Šemmas ibni Usmanu i drugim šehidima, drugim, išli su zemljom nasumce, nadajući se da će se kad bilo
ističući njihove zasluge, vrline i vjernost islamu i Alejhisselamu. sresti jedno s drugim. Predaja veli: tražili su jedno drugo i naš-
Ova posjeta i selami su bili veoma dirljivi, osobito za onog ko se je li su se nakon dugog rastanka od 200 godina. (Adem, a. s., živio
u svojim mislima prenio u veliku i znamenitu prošlost tog velikog je, kako povijest veli, ravnih 1.000 godina). Njihov sastanak do-
događaja. Na sto do sto pedeset koraka od glave Hazreti Hamzi- godio se u dolini Arefat, na brdu zvanom “džebeli rahmet”, tj.
ne, r. a., nalazi se Džebelu-rrumat – brežuljak strijelaca, jedna nad brdu milosti, odnosno Božije milosti, arefat znači: prepozna-
ravnicom dominirajuća strateška pozicija (hakjim tepe), na koju je vanje, spoznaja.
Alejhisselam bio odredio 50 strijelaca s nalogom, da s tog mjesta Oni su se tu prepoznali i našli, tu, na tome brdu i u toj dolini
ne miču pa kako god se bojna situacija u polju i okolici razvijala. Bog im se smilovao i sastavio ih nakon dugog rastanka.
Ratna sreća se je bila okrenula u korist muslimana i mušrici su Na uspomenu toga njihovog sastanka hadžije svake godine
okrenuli u bijeg. Kad su to ti strijelci vidjeli, držali su da je boj moraju svi doći tu, sastati se na taj dan, kojega se dana dogodio
svršen s punom njihovom pobjedom, te, ne slušajući svoga ko- sastanak H. Adema i H. Havve i tu u toj dolini, pod brdom milo-
mandanta, napustili poziciju i poletjeli za ostavljenim plijenom. sti, moliti Svevišnjeg za oprost grijeha i za Njegovu milost, te biti
To je opazio Halid ibni Velid (koji je kasnije primio Islam) i preko potpuno uvjeren, da će Bog, dž. š., uslišati svačiju molbu i izliti
te pozicije udario iza leđa na muslimane i strahovito ih porazio. Svoju neizmjernu milost, kao što je učinio i našim praroditeljima
Tom je prilikom i sam Alejhisselam ranjen i strelicom mu jedan H. Ademu i H. Havvi.

STAV 30/7/2020 55