Page 59 - STAV broj 282

ti se, Allahu, odazivam! Odazivam Ti se. muslimana i muslimanki svih rasa i naro- U pustoj, goloj, crnoj pustinji, pod vre-
Nemaš sudruga. Odazivam Ti se! Zahvala, da svijeta. Tavafio sam u grupi sa svojima lim suncem, potpuno sama Hadžera s tek
blagodati i vlast pripadaju samo Tebi. Ti glasno izgovarajući dove u zanosu aška, a rođenim djetetom koje leži na pijesku ide
nemaš sudruga. I odmah, sprva puta su se svaka čista i mirisna bijela kamena ploča i trči neprekidno tamo i ovamo od stijene
pokazali dostojni svoga bošnjačkog imena. oko Bejtulaha na koju smo bosim nogama Safe do stijene Merve, jer ne zna šta da radi
stali činila nam se kao da je pendžer duše od sebe bez kapi vode. I kada pored djete-
Nakon hadždža ne samo da vidim ljude, bosanskih šehida. To su bili i njihovi koraci. ta voda najednom silno pokulja, Hadžera
nego slušam muziku ljudskog lica. Pošto smo klanjali sabah i izašli iz Ha- se prepane i iz nje izbiju riječi: Zem-zem!
S nama Bošnjacima koji smo pošli na remi šerifa, na nas se sruči Božiji rahmet u Stani-stani! Da nije rekla zem-zem, da-
hadždž bilo je i desetak ljudi rođenih u ra- vidu obilne kiše, čemu se veoma začudimo nas bi to bila velika rijeka usred pustinje
znim islamskim zemljama, ali koji su već i obrađujemo. Arabijskog poluotoka. Došavši u Sarajevo,
kraće ili duže vrijeme u Bosni (neki i po Nakon nekoliko dana, sasvim prišavši pođem Ferhadijom i ugledam neprekidno
desetak godina) i koji su se s Bosnom sro- Kjabi, pri jednom namazu izgovarajući: mnoštvo onih na čiju sam hrabrost i dosto-
dili i orodili. Hrvati puste da svi Bošnjaci Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali janstvo tokom opsade Sarajeva sasma po-
pređu granicu Hrvatske, ali našoj arapskoj Muhhamed, kema sallejte ala Ibrahime ve nosan, ali na njihovim licima ne opazim ni
braći prepriječiše put. Tad Bošnjaci rekoše: ala ali Ibrahim, inneke hamidun medžid... traga svijesti o neizmjernoj snazi Allahove
“Ako ne pustite njih, nemojte ni nas!” Te ti Kjaba i ja se srodimo sasvim, a duša mi se milosti i dobrote. Zaista je prošlo vrijeme
tu, nakon više od pet sahata sabura, Hrva- potrese tako jako, da su se u isti mah vidno da se na to ponovo navikavam.
ti popuste i sve nas puste, a Bošnjaci time potresli i oni koji su klanjali desno i lijevo Dotakao sam Kjabu i vidio je sa svih
časno potvrde svoj uhuvet što moje pero s u istome safu. strana i ona će uvijek, kad god to budem
ponosom bilježi. Ali najljepši namaz bio je jedan ak- poželio, biti tik ispred moga čela, a nakon
Sudar moga bića s Božjom Kućom, jer šam-namaz koji sam klanjao u Medini Mu- hadždža ne samo da gledam ljude bez sne-
gromovit je to udar u srce mumina, prvi nnevveri džamiji Muhammeda alejhi-sse- bivanja, nego sam sposoban slušati i mu-
put vidjeti Kjabu, pustiti da ti pogled iz lam nakon obavljanja hadždža, skidanja ziku ljudskih lica, muziku kojoj ne sudim
neposredne blizine, u neizmjernom blješta- ihrama i svih zabrana. Munare Muham- ja nego Allah dželle šanuhu.
vim svjetala Mesdžidu-l-Harama, potone u medove, s.a.v.s., džamije u Medini noću Pa ipak, da bi ovaj provizorni zapis moga
njen tamni pokrov i kur’anske ajete na nje- izgledaju kao da su isklesane i izrezbarene hadždža uistinu sasvim ponio klicu istine,
mu izvezene zlatnim koncem, taj sudar, taj iz deset golemih stubova svjetla, a danju za kraj navodim stihove perzijskog pjesni-
prvi susret s Kjabom i ti prvi koraci moga kad sunce užeže, to svjetlo munara naprosto ka Mula Džamija kao da su moji:
tavafa iziskriše i prosuše puno, od čega se pobijeli. Imao sam osjećanje da su me Srce u ruku uzmi (pripazi ga, budi pažljiv
možda može imenovati troje: meleći spuštali na sedždu i dizali sa sedžde. prema njemu)
jednost i jednoća Božja Možda zato što sam bio tako blizu Revda jer to je Veliki Hadždž
da je u meni duša dječaka i el-Muttahhera, jedne od Allahovih dže- Jedno srce
darežljiva jasnoća smisla što mi je jedna netskih bašči. Zar je jedan bosanski had- bolje je od hiljadu Kjaba
žarka dova, razbivši se žija – duhandžija uistinu hiljadu puta Kjaba je zgrada Halila (tj. Ibrahima a.s.)
Božjom Milošću o zidove Kjabe, raznese- klanjao taj akšam?! Azerovog (sina)
na u paramparčad. Pa ipak, najviše što sam ponio sa hadž- a srce – to je mjesto
dža čini mi se da je još jasnija svijest o ne- u koje Uzvišeni Dželil (Allah) gleda.
Onda su slijedili drugi krug obilaska, izmjernoj Allahovoj milosti koju sam osje-
treći, četvrti, peti, šesti i sedmi s hiljadama tio u jednom trenu dok sam obavljao sa’j. Nedžad Ibrišimović (1996) n

Bajram šerif mubarek olsun
Bajram šerif mubarek olsun

Melika Mahmutbegović

POTPREDSJEDNIK FEDERACIJE BiH

STAV 30/7/2020 59