Page 71 - STAV broj 282

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Koračam po gradovima i ulicama svega što sam pročitao

OGLED O OGLEDALU

Kažu da u očima ostaje viđeno. Pogotovo u trenutku kraja. Ne
znam ko se tog dosjetio, ali pretpostavke su krenule svojim putem.
Istraživači su se time bavili uglavnom u kriminalističkim romanima.
Piše: Ili pripovijetkama. Kažu i da se u trenutku odlaska kroz svijest ukaže
Irfan HOROZOVIĆ čitav život. Ni to nije provjereno. Svjedočenja su nepouzdana

eke razgovore zapamtimo, neke mi je posve pojačan. Štake su posebna pri- tog dosjetio, ali pretpostavke su krenule
ne. Kao da ih nikad nije bilo. Po- ča. Teške. Od punog drveta, razumiješ?” svojim putem. Istraživači su se time ba-
stoje i oni koje nikad ne možemo “Ne znam odakle dolaziš, ali čini mi vili uglavnom u kriminalističkim roma-
Nzaboraviti. Tako se i neki ljudi se da je na tebi moja košulja kratkih ru- nima. Ili pripovijetkama. Kažu i da se u
pojave kao da su izronili iz sna. Stajao je kava. I brkovi.” trenutku odlaska kroz svijest ukaže čitav
preda mnom, treptao, a onda najednom Izgledao je zaista zapanjen. I gledao život. Ni to nije provjereno. Svjedočenja
reče, bez čuđenja: pažljivo u plavu košulju na sebi. Pokuša- su nepouzdana.
“Ti si.” vao je otkriti šta je u džepu. “U jednoj od Noći, ne sjećam se
“Jesam”, rekoh. – “A ko si ti?” “Doista...” više u kojoj, Ona pripovijeda o čovjeku
“Ne znam ni sam. Odgovorit ću ti Nisam znao šta će se dogoditi u toj re- koji je kupio ogledalo. Zadovoljan zbog
kad saznam.” čenici. Ili je to bilo sve. tog, pošao je kući, ali taj jednostavni
“Neka bude tako.” Ogledalo je tu neka vrsta vječne igračke. put, kojim je često prolazio, najednom
“Odakle si izronio? Iz sna?” “Kad se gledam u ogledalo, vidim neke se uzjogunio. Ništa nije bilo na svom
“Iz ogledala.” od tih ljudi”, kaže on tjeskobno, kao ispri- mjestu. Ni drvo, ni ograda, ni kapija. I
Nastavio je govoriti bez zazora. ku i iščekujući razumijevanje. miris je bio drugačiji. Čak ni pas nije
“Otkako mi je ograničeno kretanje,” Razumijevanja imam, pomišljam, ali bio u svojoj kućici. Odlutao je negdje
– i on pokaza svoje štake – “stalno kora- ti si, prijatelju, pomiješao dvije stvarnosti poput sjene.”
čam u snu. Neki lete, ja samo koračam. I i ne znam kako se one nose jedna s dru- “Pamtiš tako precizno sve što
srećem poznate ljude. Ne bi vjerovao koga gom. Zato samo rekoh: “Možda je bolje pročitaš?!”
sve srećem. Živi ljudi koračaju kroz 1.001 da malo manje gledaš u ogledalo...” “Ne, ne razumiješ – bio sam tamo. Sve
noć. Koračaju kroz Metamorfoze. Možda “Možda”, kazao je iako nisam siguran sam vidio svojim očima. Koračam po gra-
Ovidijeve? Prije će biti Apulejeve. Kroz da se slagao sa mnom. dovima i ulicama svega što sam pročitao.”
spjev ili antičku pripovijest. Publije Ovi- “Zadesiš li se i u događajima o kojima “To je eidetsko pamćenje. Tako je pam-
dije Nazon, pisac Metamorfoza i mnogih svjedoče sveti tekstovi?” tio i Hoffmann. A ti si, izgleda, istinski
drugih djela, napisao je jedanput I sve što “Naravno, ali tu se često zamagli. Neg- eidetičar.”
napisah bijaše stih (et quod temptabam scribe- dje je greška. Možda u meni. Ne znam...” “Ne znam za Hoffmanna, ali kod mene
re versus erat). Zato je njegova pripovijest Gdje je ogledalo, tu je i dvojnik. Onaj je tako.
spjev. Pretvorbe. Preobrazbe. Preobraženja. čija je lijeva ruka tvoja desna ruka. Nešto “Kakvo je bilo ogledalo? Od čega je
Zlatni magarac. Potom dekameronska i što Narcis nije razumio. Možda zato što bilo načinjeno? Kojeg je oblika i kakve
kenterberijska svjedočanstva. I nebrojeni je ogledalo bila voda. Motivi se preobra- veličine?”
listovi knjiga koje su o životnim pričama žavaju od tragičnog do komičnog. “Toga se baš ne sjećam. Vidio sam ga
napisane. Šta se kome sviđa... Kod Kafke “Napisao sam, kad pogledam minulo iz daljine i samo za trenutak... Odmah ga
začuđuje što začuđujuće nikog ne začu- vrijeme, znatan broj priča. Jedna od njih je, kao kradljivac, sakrio u prsluku.”
đuje (kao što bi kazao njegov studiozni se zaista izdvaja. Najveći broj riječi u njoj “I šta je na kraju bilo s tim čovjekom
čitač Anders). Takav je i početak njegova bile su latinske, grčke, arapske, turske i koji je kupio ogledalo? Kome ga je kupio?
Preobražaja. A Gogoljev Nos i dalje hoda perzijske. Naše su ih povezivale u kripto- I zašto? Nije valjda samom sebi?”
naokolo, kao sjena, zaviruje kroz prozore i grafski sklop. Corvus albus advocatus diaboli. “Ne znam ni sam... sve mi je nekako
možda nešto zapisuje u svoju bilježnicu.” Bijaše to, da se izrazim na način te priče, u nejasno... maločas mi se učinilo da je u
“Ponekad je sve to grozničavo. Ne odormortisna vremena kad je svaka riječ mom džepu... kao da sam želio sȃm ispri-
znaš jesi li to ti pred ogledalom. Igra kao mogla biti kuršum. A ipak nisam mogao čati priču...”
u knjigama za djecu. Lewis Carroll s nje- šutjeti. Sve je u toj priči bilo jasno i pre- “I ja sam nekad imao brkove...”
govom Alisom. Andersen. Braća Grimm. cizno iskazano, ali na način čije čitanje “Znaš šta...”, zausti kao da je razmiš-
Naši nepoznati pripovjedači u zaborav- nije svakom bilo dostupno.” ljao, pogleda me nekako pronicljivo, pro-
ljenim noćima. Ili neko na kog ne bi ni “Znam. Tvoj basnoviti Gavran govo- trlja svoje brkove i onda napokon reče:
pomislio.” ri nekoliko jezika. Rijetko ga koji čovjek “Ti si ogledalo!”
“Ne znam. Svaki put se dogodi nešto razumije.” Reče, okrenu se i ode.
čudno. Odjeća se na meni promijeni. I uvi- Kažu da u očima ostaje viđeno. Po- Možda i jesam, pomislih, ali ko je onda
jek se u njoj dobro osjećam. Senzibilitet gotovo u trenutku kraja. Ne znam ko se taj što se ogleda u meni? n

STAV 30/7/2020 71