Page 61 - STAV broj 386

i tako prkosili kralju zmija, koji je, pri- i oru njeno tijelo i ratuju po njemu, sa-
kane moj, još u ono vrijeme, kada je pro- svim uvjereni da su stvarni, tako uvjereni
ganjao onog nesretnika, bio tako star da i tako stvarni da nikada ni u najzabače-
mu je sve i jedan zub ispao iz glave pa, nijem ćošku svoje svijesti ne pomisle da
jureći za onim hrsuzom, nije ga ugrizao su samo kopilad sna jedne djevojke koja
i zatrovao smrtonosnim otrovom, već ga će se jednom probuditi i s njenim snom
udarao tijelom sve dok mu i zadnju dži- nestat će i njih kao da ih nikada na svi-
geru nije strunuo u trbuhu. jetu ovom nije ni bilo.
Laktovi Dubravini dvije su rječice u
čijim se vrelima kupi sva voda na platou
GRAD KRALJA ZMIJA pod Bisavcem. Na istoku, ispod kame-
Danas, kada je sve manje onih koji nitih uvojaka podno velike zimzelene
pamte priču o kralju zmija i u sjećanjima šume, izvire Mutnica. Po njenom vrelu,
svojim nose kulu visovačku, kada gotovo još u davna doba, kada ljubljenik Vlaha
ništa nije ostalo da se sačuva, osim, možda, Hasan-paša Predojević, zauzevši Bihać i
poneki kamen u nekom dalekom dvori- okolne gradove, dovede sa sobom kolo-
štu, sav rastočen kišom i mrazem, kojem ne naseljenika, cijelom selu nadjenuše
niko više ne zna odrediti svrhu i odgo- ime tako – Vrelo. Na zapadu je Toplica,
voriti na pitanje zašto je zaboden baš tu, rječica koja se iskrada od termalnih, lje-
dođoše potomci onih koji raziđivaše tvrđu kovitih izvora i kroz močvare probija se
i, posramljeni, urediše oko nje izletište. do Korane i sreće je u Raštelu nadomak
Oni, s vremena na vrijeme, kao da se ka- grada Tršca. Uz obje ove rijeke dižu se
žnjavaju, dovedu ovamo ponekog starca utvrde. Historija još uvijek pamti Toplič-
u čijim sjećanjima visovačka kula još sto- ki Turanj, za kojeg neki kazuju da je bio
ji uspravna pa im kazuje svoje uspomene sagrađen ovdje, nad samim izvorom To-
iz mladosti i opisuje njene zidine i crta plice, po kojoj je i naziv dobio, a drugi ga
pogled s njenih vrhova. Kažu da ljepšeg miješaju s Visovcem, ili Blažujem, kako
i šireg pogleda ljudsko oko nije vidjelo. stoji u jednoj vojnoj karti iz davnine, i
Jedino je ovo mjesto s kojeg se Bihaćka govore o jednom gradu s više imena: Vi-
dolina može vidjeti cijela. Vidi se odavde sovac, Bisovac, Bišovac, Blažuj, Toplički
i Sokolac, i Ripač, i Brekovica, i Izačić, Turanj... O njemu se, kažu treći, brinula
a među njima rastegao se uz hrbate Une mala posada koja držaše Visovac, a imao
Bihać kao na dlanu. Na istoku se cijeli je bedeme od brvna pa zato ne ostade od
Risovac svakog jutra poklanja ovoj ljepo- njega ni najsitniji trag. Dalje, niz Koranu,
ti, poginjući se ka Uni u Grabeška brda. s Bugara i s Krndije pada dolina rijekom
U dar joj ishodi sunce. S juga se usprsio Toplicom, provlači se pored brežuljka na
Hrgar, i Jadovnik, i Grmeč, i Ljutoč, sa- kojem je tik nad samom koranskom vo-
bijeni, oni iz kamena cijede Unu. Svjesni dom čučao grad Tržac, gnijezdo čuvenih
te muke i koliko truda treba uložiti cijela Frankopana Tržačkih, a ravnica se dalje
priroda da iz utrobe svoje istjera ovoliku stere sve do Šturlića. Šturlićke kule mo-
vodu, stanovnici ove doline, kao nigdje, gle su se nazrijeti za vedrih i prozračnih
rijeku svoju vide kao najveću dragocje- jutara kada u zraku ne bi bilo vlage koja
nost. S lijeve unske strane rastegla se Plje- lomi svjetlost i krivi sliku.
ševica, kao kakav bdijenik nad Bišćem. S druge strane, niz Mutnicu, preko
Glavice pod njom, Debeljača i Somišlje, Popovih bara, kao nišan pred horizontom
dođu kao prednje šape sfinge. Vidjela se nakrivio se Mutnik, za kojeg neki histo-
odavde i nestala kula na Peći i tako se za- ričari tvrđaše da je stoljećima bio glavni
tvarao cijeli krug. Ovdje mora da je stajao templarski grad na Krajini. U daljini iza
onaj koji reče: “Bihaćka dolina je drugi njega nazire se Karaula, koja u svojim
Misir”, ali i onaj koji, zgranut ovom lje- njedrima krije kulu Radetinu. Ponad nje
potom, izusti: ”Nema Bihaćke doline do uzdižu se Pećka brda i, ma koliko sužavali
Stambolskih vrata.” Ako se na vrhu viso- oči i škiljili kroz durbin, nećemo vidjeti
vačke kule okreneš na drugu stranu, opet Pećigrad, ni kulu Gračanicu prema Kora-
ćeš vidjeti plodno polje i ravnicu pozla- ni. Zaokružimo li pogledom dalje na istok
ćenu uzlahorenim klasjem. To su Dubra- i nastavimo li kružiti njime prema Un-
ve. Teško je čovjeku zamisliti da je ovdje skom kanjonu, pred našim očima, kao na
ikada bila šuma i da je moguće toliki pro- kakvoj vrtešci, promicat će gradovi i kule:
stor raskrčiti od dubova i od lužnjaka i Cazin, Biela Stine, Ostrožac, Brekovica...
od hrasta. Lakše je predočiti kakvu dje- Pa ko ne bi, stojeći uzvišen na bedemima
vicu, Dubravu, koja se spustila ovdje još visočke kule i kružeći oko sebe pogledom
u vrijeme kada su zemljom hodili divovi. od kojeg se ništa ne može sakriti, pomi-
Zalegla je da odahne, a san je zanio i ona šljao da je Krajina naprosto neosvojiva,
mu se sasvim predala, pa se rastegla ko- jer nigdje na svijetu nema ovoliko utvrda,
liko je duga i široka. I tako ostade ovdje tvrđa, dvoraca, tvrdih gradova i kula kao
zauvijek, da snije ljude koji hode po njoj što ih je ovdje sabilo jedne uz druge. I na

STAV 29/7/2022 61