Page 63 - STAV broj 386
P. 63

(sa Tomom Erdedom i Vukom Egenber-
                                                                               gom), pobjeditelj pod Siskom od godine
                                                                               1593., natisnu se za Turci, koji pobjegoše
                                                                               bez obzira, a Kevenhiler dopre 1. rujna
                                                                               pred tada tvrdi i napučeni grad Cazin. Tu
                                                                               dočeka naše Ferhad-paša sa bosanskimi
                                                                               Turci, ali čim Kevenhiler vojsku u bojne
                                                                               redove svrsti, uzmakoše Turci. Žestoko je
                                                                               bio navalio Krištof Ungnad, koji je vodio
                                                                               prednje čete. Sam je smaknuo dva Turčina,
                                                                               jednog bodežom, drugog sabljom. Jedan
                                                                               Hrvat za kojeg se mislilo da je slabe vje-
                                                                               re, ubio je vlastitog svoga šurjaka Turči-
                                                                               na i odsjekao mu glavu i donijevši glavu
                                                                               pred generala posvjedoči vjernost viteza.”
                                                                                  Nigdje, u cijelom opisu operacije koju
                                                                               je vodio Kevenhiler, Lopašić ne spominje
                                                                               ni Visovac ni Blažuj, a budući da ova kula
                                                                               ne bijaše na spisku onih koje bijahu po-
                                                                               rušene na prijedlog generala Lenkovića,
                                                                               ne imade nigdje bolje osmatračnice s koje
                                                                               bi se pratio tok Kevenhilerovog pohoda.
                                                                               Odavde se mogao vidjeti i Drežnik, kojeg
         S druge strane, niz Mutnicu, preko Popovih bara, kao nišan            Kevenhiler prvog zauze, i Izačić, čija mu
                                                                               se posada predade, i Toplički Turanj, pod
         pred horizontom nakrivio se Mutnik, za kojeg neki historičari         kojeg je Kevenhilerova vojska pala i ra-
         tvrđaše da je stoljećima bio glavni templarski grad na Krajini.       sula se po strništima Dubrava i obnoć se
                                                                               javila s hiljadu vatri oko kojih sjeđaše voj-
            U istoj knjizi Lopašić, isto tako samo   1563. da se takođe razore: Novigrad (To-  nici, okrećući na ražnjevima janjce ugra-
          jednom prilikom, spominje i grad Blažuj.   dorovo), Čavički, Krupa, Toplički Turanj   bljene u ratni plijen. Ujutro s visovačke
          Piše on ovako: “U Bihaćkom kraju bili   i Radotina.”                 kule mogao si prebrojati sve i jednog od
          su oko g. 1555. posjednuti vojskom osim                              10.000 Kevenhilerovih vojnika. Kao na
          glavne utvrde Bišća još gradovi: Boj-  ZA KEVENHILEROVE VOJNE        dlanu, mogao si ih vidjeti kako zaobila-
          na, Bužim, Blažuj kod Bišća, Brekovica,   I kada opisuje neuspjelu Kevenhi-  ze Mutnik i udaraju na Cazin, na Ostro-
          Bušević, Cazin, Čavički, Hresno, Izačić,   lerovu vojnu, koju kršćani pokrenuše u   žac i naposljetku nestaju preko Macinih
          Jezersko, Kladuša mala i velika, Krupa,   augustu 1578. godine kako bi povratili   dolova i Miostraha, da bi se za nekoliko
          Mračaj, Mutnik, Ostrožac, Peći, Podzvizd,   gradove Drežnik, Izačić, Cazin, Ostro-  sedmica pojavili razbijeni kugom i voj-
          Radotina, Ripač, Sokol, Šturlić, Todoro-  žac, Bužim, Bijelu Stijenu i Todorovo,   skom Ferhad-pašinom, koja vrati Cazin,
          vo (Novigrad), Toplički Turanj, Tržac,   Lopašić ne spominje ni Blažuj ni kulu   a na Ostrožac navali topovskom paljbom.
          Vranograč i Žirovac. Budući da je toliki   Visovac. Piše on ovako: “Posljednjeg ko-  Kroz oktobarske magle sedam dana i
          broj utvrda bilo mučno vojskom posjesti   lovoza utabore se kršćani kod Topličkog   sedam noći, neprestano, praskali su Fer-
          i vojnike u njih uzdržavati, razoreni su   Turnja (na potoku Toplici nedaleko od   hat-pašini topovi. Osmog dana izroni iz
          počev od 1559. gradovi: Bušević, Mračaj,   Mutnika) i tu se pred njimi pojaviše prvi   magle tužna kolona na čelu s porkulabom
          Žirovac i crkva svete Marije u Ostrožcu,   put Turci, rpa od 500 konjanika. Andri-  ostrožačkim Ivanom Bogdanićem, potom-
          a general Ivan Lenković predloži godine   ja Auersperg, kasnije general Karlovački   kom stare ličke obitelji. Uprkos zdravom
                                                                               razumu, koji je svim silama govorio da je
                                                                               svaki otpor uzaludan, njemu epitet “silan
                                                                               junak na Krajini”, kojim ga krstiše pleme-
                                                                               nitaši u Varaždinu i u Ljubljani i u Zagrebu,
                                                                               nije dopustio da se odmah preda. Možda je
                                                                               taj epitet utjecao i na Ferhat-pašu pa mu je
                                                                               dao obećanje da će, preda li se na vrijeme,
                                                                               moći slobodno proći sa svojom preostalom
                                                                               vojskom ispod Bisovca prema Bihaću. Ali,
                                                                               baš ovdje negdje pod Bisovcem, kazuje je-
                                                                               dan izvještaj poslan iz Bihaća, kada se po-
                                                                               sljednji put okrenu da vidi tvrde bedeme
                                                                               svoga Ostrožca, te zamače prema Vrsti, od
                                                                               bisovačke kule stušti na Bogdanića i njego-
                                                                               vu pokunjenu karavanu cijelo jato akindžija
                                                                               i martoloza i orobiše ih. Izvještaj izvjesnog
                                                                               generala Zaha, koji do našeg doba dobaci
                                                                               smjerni Radoslav Lopašić, kazuje da su-
                                                                               žanjstva dopadoše i porkulab, i vojvoda, i
                                                                               sedam njemačkih vojnika, i četiri žene.  n


                                                                                                    STAV 29/7/2022 63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68