Page 65 - STAV broj 382
P. 65
gradova Tršca, Mutnika, Šturlića, Peći,
Bile Stine i Cazina.
Zamućena historijska vrela izbacuju
naziv ove kule u jednom pismu generala
Ivana Lenkovića, zapovjednika u cijeloj
krajini. U svom izvještaju o stanju kula,
utvrda i gradova od Siska do Trsata ponad
Rijeke, koji sačini 1563. godine, Lenko-
vić posvećuje jednu rečenicu i njoj, te
piše: “Gradac, kula koja pripada Hojsi-
ću, u njoj drže stražu šest stražara koje
plaća kralj, treba je porušiti i napustiti.”
Ali nije porušena. Kao i još neke utvr-
de za koje je Lenković predlagao da ih
se treba riješiti jer se nikako ne mnogu
braniti, deset godina nakon njegova iz-
vještaja zatječemo je cijelu, uspravnu i u
vojnoj funkciji. Popis Hrvatske krajine
iz 1572. godine konstatira da u Gracu
ima osam haramija i pješaka i da se za
njih mjesečno izdvaja 25 forinti.
Ni o Hojsićima historija nije bila
ništa izdašnija. Od arheologa i histori-
čara Milana Kruheka saznajemo da su
Hojsići bili sitni feudalci. U knjizi Stari
gradovi između Une, Save i Kupe piše on
ovako: “Tu je još dosta manjih feudalnih
posjednika i vlasnika utvrđenih gradova
koji su toliko osiromašili da traže bilo
kakav zaklon i službu u kraljevskoj mi-
losti, a svoju djedovinu ostavljaju krajiš-
koj odbrani ili Turcima. Kobasići drže
na Uni, do Bihaća, utvrđenu Brekovicu,
pa Toplički turanj i Radotinu kulu, Iza-
čići svoj grad Izačić, Hojsići grad Hojsić,
Peranski svoju Pernu, Šturlići Šturlić
grad, Mikulić drži Podzvizd, Otmići
svoju utvrđenu kulu Otmić i drugi. U
kraljevskoj vlasti su najvažniji utvrđeni
gradovi na Uni: Ripač, Sokolac, Bihać,
Krupa, Novi i Dubica.”
Dugo su Hojsići nazivima svojih
zna da je ukleto, svakog ko ga prisvo- gradova historičarima zadavali pravu
Ali ako bi Tatari panično ji čeka sudbina onih koji su usred ljeta glavobolju. Mnogi od njih miješali su
skakali sa svojih konja, s pobjegli sa svojih ognjišta probijajući nazive Hojsića-kaštel, Hojsića-kaštel na
mostu, Hojsićev Gradac, ili jednostav-
se kroz snijeg dubok do pasa.
kojih se otkidala pjena kao no Hojsić, vjerujući da je riječ o jednom
da ponjave sa sebe stresaju, ZAMUĆENA HISTORIJSKA VRELA gradu. Vidi se to i u ovom Kruhekovom
Za razliku od narodne predaje, histo-
nabrajanju osiromašene sitne vlastele i
te nabrzinu zatražili od rija prema ovoj kuli ne bude nimalo njihovih gradova: on, Hojsić, smješta
farisa s kule da im pozajme izdašna. Neki historičari, na osnovu među gradove koji okružuju Gradac Hoj-
položaja, prije nego na osnovu bilo ka-
sićev na rječici Gračanici kod Mutnika,
svoga konja do Cazina, te kvih historijskih dokumenata, zaklju- dok Radoslav Lopašić za ovaj grad ko-
ne bi posegli ni za krčagom čuju da je, skupa s Radetinom i onom risti naziv Gradac ili Hojsićev Gradac,
na Bisavcu, izgrađena kako bi zaštitila
ali nikada samo Hojsić. Tako u jednom
mlaćenice, njihovim omiljenim grad Mutnik, koji se uzdizao sred tro- širokom potezu rasplitanja historijske
pićem koje ih podsjećalo na kuta koji činjaše tri kule. Ako bi to bilo zbilje, u kojem se godine i gradovi sa-
bijaju kao kuglice na tespihu, Lopašić
tačno, onda bi se moglo reći da je podi-
kefir i daleku domovinu, onda gnuta u vrijeme hrvatsko-ugarskog kra- nas obavještava da je Gradac Hojsićev
bi bilo jasno da im je ratna lja Matije Korvina. Nakon pada Bosne pao u ruke Osmanlijama u istom mje-
secu kada i Cazin. Piše on ovako: “Od
on odredi nizove utvrda uz Unu i Kupu
sreća leđa okrenula, da nose kao odbrambeni bedem protiv sve silo- Kostajnice prodirahu Turci duž Une,
loše vijesti i da ih je najbolje vitijeg nadiranja Osmanlija. Svrha bi osvojivši g. 1561. Lišnicu i Novigrad.
joj bila da, skupa s kulom Radetinom,
Otuda se pomaknu na desnu obalu Une
ništa ne pitati. “pogušća” odbrambeni prostor između prema Buševiću i Otoku, te osvanu g.
STAV 1/7/2022 65
