Page 66 - STAV broj 382

DRUŠTVO

1565. s velikom vojskom pred Krupom,
koju bez pomoći izvana hrabra, ali po-
sve malena četa Pavla Bakića obraniti ne
mogaše. Premda četovanja niesu nikada
prestala, ipak Turci kroz deset godina
iza toga niesu zemlje osvajali, ali g. 1575.
zauzmu s lake ruke Bielu Stienu, a slie-
deće godine mjeseca lipnja na prievaru
Bužim, a isto tako mjesec dana kasnije
Gradac Hojsićev kod Mutnika i Cazin.”
Hojsići su imali dva kaštela na rijeci
Mrežnici, na onom potezu od Duge Rese
do klisure pod Zvečajem, gdje rijeka li-
jeno gmiže kroz močvarno područje, pa
je često bila zarasla trskom i rogozom,
a kada bi navalile kiše, ličila je na je-
zero. Neki historičari kazuju da je na
tom području šest plemićkih porodica
imalo dvorove: Ivkovići, Tatarići, He-
rendići, Dragačići, Štefkovići i Zebići, i
svi bijahu izgrađeni od balvana. Drvene
dvore Ivkovića u Gredi, koji se istica-
hu svojom veličinom i izgledom, spo-
minje i Benedikt Kurupešić u Putopisu
kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju
1530. Kojih trideset godina nakon Ku-
rupešićevog prolaska preko Mrežnice,
Ivkovića dvore osvojit će Osmanlije, a
kada budu vraćeni, dobit će ih Hojsić, haramije. Te, 1573. godine, bihaćka po- Furjana i onda se rasperjavala na sve
kapetan bana Nikole Zrinjskog, te se od sada je povećana na 58 konjanika i 250 strane širom Korduna i po cijeloj Bano-
tada Greda naziva Hojsića-kaštel. Kažu pješaka, a medju ovima bilo je 80 tako vini. Po ogromnim klobukovima dima
da se taj kaštel nalazio nekoliko kilome- zvanih Niemaca.” Prema gradovima koji koji se dizahu po cijeli dan moglo se
tara uzvodno od Svetog Petra Mrežnič- ga okružuju – a svi se nalaze na Uni, na pratiti njihovo daljnje kretanje, a kada
kog, a da su Hojsići izgradili još jedan prostoru između Une i Korane ili pak padoše daleko na obale Kupe, do kule
dvor, bliže Svetom Petru, te njega, da u neposrednoj blizini lijeve koranske bi tek s vremena na vrijeme na svojim
bi ga razlikovali od prvog, historičari obale – ovdje nikako ne može biti riječ brzim konjima, kojima razrezivaše gu-
nazivahu Hojsića-kaštel na mostu. Ali, o gradu na Mrežnici – Hojsića kaštelu bicu da bi mogli da usišu više vazduha
Hojsići nisu dugo uživali u najvećem i na mostu, već jedino o ovoj kuli podno i brže da jurnu, dojahivali preznojeni
najljepšem dvoru na Mrežnici. Nakon Čajića – o Gracu Hojsićevom na rječici Tatari. Nosili bi pisma i poruke za Fer-
nekoliko godina spališe ga Osmanlije, Gračanici kod Mutnika. hat-pašu Sokolovića, koji se, tako vele,
a Hojsićima ostade manji dvor koji više sa silnom rezervnom vojskom utaborio
nije bilo potrebe nazivati Hojsića-kaštel RAZDIOBA PLIJENA podno Cazina i komanduje četama ra-
na mostu. Taj Hojsića-kaštel posljednji Cijelog proljeća pa sve do pola ljeta sutim po Hrvatskoj kao da drži kajasa
put historija izbacuje u godini 1637. i ka- godine 1578. prolazila je podno Grača- hirovitih i plahih pastuha. Ako bi sja-
zuje nam da je napušten, razoren i pust. ničke kule silna vojska, spuštala se pre- hali svoje vitke konje i zatražili mlaće-
Izgleda da su i pouzdanog Radoslava ma Šturliću, gazila Koranu naspram nice i sira od azaba i stražara, od pas-
Lopašića katkad Hojsići zbunjivali nazi- bana i farisa koji službovaše u kuli, te
vima svojih gradova. Iako u knjizi Bihać Jednog dana trojica Tatara sjeli i zapalili čibuk, onda bi bilo jasno
i Bihaćka krajina ovu kulu redovno spo- da je ratna sreća na strani njihovoj i da
minje kao Gradac, Gradac kod Mutnika donesoše vijest da su Ferhat- Ferhat-paši nose dobre vijesti, ali, ako
ili Hojsića Gradac, u slučaju kada nabra- -pašini jurišnici obnoć krišom bi panično skakali sa svojih konja, s ko-
ja gradove koji su spadali pod Bihaćku jih se otkidala pjena kao da ponjave sa
kapetaniju, Lopašić ju naziva Hojsića pregazili Kupu te osvanuše sebe stresaju, te nabrzinu zatražili od
kašteo na mostu. Piše on ovako: “Pod pod Gracem. Orobili su, vele, farisa s kule da im pozajme svoga konja
Bihaćku kapetaniju spadali su g. 1573. do Cazina, te ne bi posegli ni za krča-
i 1577., osim Bišća kao glavne utvrde, cijelu okolinu, sve do Petrinje gom mlaćenice, njihovim omiljenim pi-
gradovi: Ripač, Sokol, Drežnik, Tržac, i pohvatali silno blago i 2.000 ćem koje ih podsjećalo na kefir i daleku
Slunj, grad i trg Cetin, Izačić, Toplički domovinu, onda bi bilo jasno da im je
turanj, Brekovica, Ostrožac, Kremen, robova. Govorahu uzbuđeno. ratna sreća leđa okrenula, da nose loše
Hojšić kašteo na mostu, Blagajski tu- U želji da pokaže o kakvoj se vijesti i da ih je najbolje ništa ne pitati.
ranj, Hresno, Gornja Kladuša, Sv. Juraj Jednog dana trojica Tatara donesoše
u Ostrožkoj šumi (polju), Podzvizd, Peći, gomili radi, raširi jedan od vijest da su Ferhat-pašini jurišnici obnoć
Šturlić, Vranograč, Perna, Kneja, Kr- njih ruke kao da s njima želi krišom pregazili Kupu te osvanuše pod
stinja, Stiena, Cazin i Bužim, a bile su Gracem. Orobili su, vele, cijelu okolinu,
godine 1573. ukupno u tih gradovi 364 obgrliti cijelu kulu. sve do Petrinje i pohvatali silno blago

66 1/7/2022 STAV