Page 61 - STAV broj 420
P. 61

smjene i onda otišli na Banjane, s Banjana
          na Ćorkovaču, a s Ćorkovače na Dobro
          Selo. Poslije zauzimanja Ćorkovače dva
          dana smo držali stražu, dok nije obavlje-
          na dženaza Hasanu Durakoviću. Ubrzo
          je uspostavljena linija po bataljonima.
          Treći bataljon je držao Ćorkovaču. Drugi
          je držao Dobro Selo, a Prvi Banjane. Tu
          je s nama bila i jedna jedinica domaćeg
          stanovništva i teritorijalne odbrane. Na
          Banjanima smo ponovo bili poslije ‘Mu-
          nje ‘93’, nekih mjesec dana, nakon čega
          u februaru 1993. godine Dževo prelazi u
          ‘Hamze’, a ja u Drugi bataljon“, prisjetio
          se Šefik Veladžić.
            Po Veladžićevom kazivanju, Dževad
          Dževo Bajrekatarević bio je izuzetan mo-
          mak, vrlo hrabar i pouzdan, Hamza u
          pravom smislu. „U lijepom sjećanju mi je
          ostala Dževina vedrina i osmijeh. Uopće   Slijeva na desno
          ne pamtim da je bio neraspoložen, mrzo-  Fikret Veladžić,
                                             Dževad Bajrektarević
          voljan ili razočaran. Nije negodovao na   i Rifet Salkić
          naredbe. Preuzeta zaduženja s apetitom
          je odrađivao. Posebno me se dojmio u tim
          počecima, kad još nije bila uvezana linija,
          nije bio očišćen teren, radni vodovi su tek
          utvrđivali liniju. Pošaljem ga da odvede
          ljude iz radnog voda da iskopaju rovove
          i tranšeje i on ih bez pogovora odvede na
          krajnji dio linije, iako je u cijeloj toj grupi
          samo on imao pušku. Još tad sam uvidio
          da se u njega mogu pouzdati i da unatoč
          godinama ima i hrabrosti i zrelosti za oz-
          biljne zadatke. Druga situacija koja mi
          se urezala u pamćenje je iz ‘Munje ‘93’.
          Naša grupa je ušla u neprijateljski bun-
          ker i briljantno obavila zadatak. Nakon
          uzimanja prvih položaja na Groblju, u
          našem pravcu je išla neprijateljska grupa,
          vjerovatno da vidi šta se dešava. Ubrzo
          smo neutralisali i tu grupu. A moje na-
          ređenje je bilo da se ništa ne uzima od
          naoružanja niti ostalog bez prethodnog
          odobrenja. Međutim, vojska k‘o vojska,
          slabo naoružana, a i nestrpljiva, pretresla   Sa saborcima iz Hamze, čuči treći slijeva
          je teren i izvršila popunu naoružanjem i
          municijom. Jedino se Dževo držao moje   je osoba nemirnog duha i iz tog perioda   linije koji je bio izložen najjačim tenkov-
          naredbe. I kad je on to skontao, kaže mi:   pamtim desetine nestašluka u kojima je   skim i artiljerijskim napadima. „Naš vod
          ‘E, moj komandire, da se nisam tebe   sudjelovao. Otac mu je bio lovac pa je još   je bio u kući Beće Grošića, a Dževina gru-
          ustručavao, sad bi i ti i ja imali pištolje.’   kao dječak nosao barut i volio priču o na-  pa je bila s mladom vojskom koja je tih
          Ispostavilo se da je jedino on ispoštovao   oružanju. Nakon osmog razreda smo se   dana također podnijela veliki teret. Dobili
          moju naredbu, što govori koliko me po-  razišli i ponovo smo se sreli pred izbija-  su jedan od najtežih položaja za odbra-
          štovao“, kaže nam Veladžić.       nje rata. Sjećam se kad sam s momcima iz   nu. Tu kad se krene na smjenu, ponese se
                                            sela otišao na liniju na Bućevce, da sam ga   municija, hrana i zavoji i nema popune
          „NISAM ZNAO DA JE DŽEVO           tamo zatekao. To je bilo za Kurban-bajram   dok ne dođe zamjena. Brat Nihad bio je
          TAKVA ZMIJA“                      1992. godine. Ja sam ponio neku lovačku,   u grupi koja je branila taj dio linije. Sve
            Dževad Bajrektarević je u osnovnu   a on je već imao automatsku pušku. Ka-  su to bili odabrani borci, Nedžad i Juso
          školu išao u Crvarevac. Jedan od najbo-  snije smo bili skupa u ‘Hamzama’, on u   Alešević, Emir Šahinović, Baki Bajrekta-
          ljih prijatelja iz osmogodišnjeg školovanja   drugom, a ja u prvom vodu, sve do mog   rević, Alija Veladžić, Midho Aldžić Mile,
          bio mu je Rifet Rile Ćordić, koji se prisje-  teškog ranjavanja u novembru 1994. godi-  Elvir Šahinović Maći, Lija i još neki. A
          ća njihovog druženja i iz predratnog, ali   ne. Puno smo borbi prošli skupa, ali zbog   ‘Hamze’, s kojima je bio i Dževo, bili su
          i ratnog puta: „Dževo i ja se znamo još   pripadnosti različitim vodovima, obično   interventna jedinica koja se uključivala
          iz osnovne škole. Svi smo ga zvali Dže-  na različitim dijelovima linije.“  po potrebi. Jedan od najžešćih napada u
          vo Hasin i za većinu nas on je bio kao   Rile posebno naglašava Dževinu ulogu   ‘Brezi ‘94’ bio je 9. septembra. Sjećam se
          magnet oko kojeg smo se okupljali. Bio   u akciji „Breza ‘94“. Bilo je to na dijelu   da je taj dan smrtno ranjen Mujo Nanić,


                                                                                                    STAV 24/3/2023 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66