Page 64 - STAV broj 420
P. 64

DRUŠTVO


          Tragovi dvorca na obalama Bijele rijeke kod Hadžića






















          TUHELJGRAD





          NAD SMUČKOM







                                            Ohmućeviće, vlastelinsku bosansku porodicu, i njihov grad pod
          Tekst i fotografije: Izet PERVIZ
                                            historijske reflektore vrati Petar Iveljić Grgurević, španski admiral.


                  vim putem od Kreševa prema   kao u Katinom djetinjstvu nad Kosači-  i 13 stećaka na Bastahama u pravoslav-
                  Tarčinu spustila se kraljica Ka-  nim dvorcem na stijeni ponad vrela Bune.   nom groblju u Oseniku – tako ih 2015.
                  tarina u proljeće 1463. godine.   Najednom, iza nekakvog prijevoja isko-  godine izbroja Komisija za popis steća-
         OZa dlaku je, kazuje narodno       či pred njih stražarska kula, a na drugoj   ka, koju je Općina Hadžići formirala uz
          predanje, izbjegla da je Osmanlije uhvate   obali caklila se cijela utvrda. Znala je da   pomoć Društva za proučavanje bosanske
          živu, a u njenoj pratnji jahalo je četrdeset   je to Tuheljgrad. Prošla je ona ovuda kada   srednjovjekovne historije “Stanak”, a re-
          bosanskih plemića. Tu, na samom ulazu   su je vozili na Milodraž da je vjenčaju s   zultate njena rada iznosi Vahid Alađuz u
          u Tarčin, usplahirena kolona zaustavila   kraljem Tomašom u zalog pomirbe iz-  monografiji Hadžići – od najstarijih vreme-
          se, rasedlali su konje, polegli po zemlji   među kralja i oca joj, ali tada nije vidjela   na do agresije na BiH 1992.
          i utolili žeđ vodom s izvora koji će još   ništa od Tuhelja jer bijaše ušuškana pod   Baš ovdje, na Bastahama, nalazi se
          vjekovima poslije narod zvati Katarina.   krznima u polupomračini kočije i samo   najljepši stećak na području Hadžića. To
          Nakon odmora, kraljica je nastavila pre-  je čula dozivanje stražara čija jeka ih još   je veliki sljemenjak, grdosija od petnaest
          ko Raštelice i Ivan-sedla, niz Bradinu i   dugo pratiše nizvodno. A sada, napušta-  tona, ukrašena bordurama, jabukama,
          Konjic, gdje su je zasigurno dočekali lju-  jući svoju zemlju, možda zauvijek, htje-  konjanicima naoružanim kopljima i rat-
          di njenog oca Stjepana Vukčića Kosače i   la je da, uprkos strepnji da bi Osmanlije   nikom koji zateže luk i strijelu. Na sebi
          ispratili je preko Glavatičeva i Nevesinj-  mogle da im presjeku put, sazna sve nazi-  nosi natpis, ali slova su sitna, vjetrovi,
          skog polja u Dubrovnik.           ve mjesta kroz koja prolaze i sve o njima.   mrazovi i kiše već su ih isprali da ih niko
            Spuštajući se tim putem, kojim su                                  nikada više ne raščita. Pa ipak, na osnovu
          stoljećima karavane odnosile proizvode   GRAD KOJEG NEMA             veličine, estetske vrijednosti i sličnosti sa
          kreševskih i fojničkih rudnika, a dono-  Tuhelj je bio u sastavu župe Lepenice,   stećcima kneza Radoja Radosalića na Br-
          sile so i skupocjeni tekstil, Katarina se   zapisuju historičari, a njegovo podgrađe   danjku ponad Lepenice ili kneza Batića
          srela s Crnom rijekom. Njenim obalama   zvalo se Smučka. Danas su od grada osta-  Mirkovića u Kopošićima podno grada
          spustili su se do Sastavaka, mjesta gdje   li samo tragovi, stijenu na kojoj se nala-  Dubrovnika, stručnjaci kažu da je vje-
          se Crna rijeka spaja s Bijelom u Lepe-  zio prekrila je zemlja, izraslo je drveće i   rovatno i pod ovim stećkom sahranjen
          nicu. Tu je odahnula, jer su joj još kod   po svemu je legao zaborav. Ali ostalo je   neki bosanski knez. Ako bismo tu pret-
          Kreševa kazali da postoji mogućnost da   u okolici na stotine stećaka pod kojima   postavku uzeli kao tačnu, onda ovdje leži
          im janjičari od Visokog presjeku put baš   sahraniše one koji živješe u selima što   neko od Ohmućevića. Oni gospodariše
          na tom mjestu. Ali Osmanlije još bijahu   obitovaše ovom gradu. Ko hoće da osjeti   Tuheljom. Kralj Ostoja, kako to u svom
          daleko, pa su nastavili uz rijeku Bijelu,   duh Tuhelja, grada kojeg nema, morat će,   ljetopisu piše fra Nikola Lašvanin, 1406.
          koja vijugaše oko oštrih obronaka plani-  dakle, da obiđe 120 stećaka na nekropoli   godine potvrdi u Veseloj Straži u Usko-
          ne Tmora, a nad njom se kriliše supovi   u Medvjedici, 100 u Tarčinu, 69 u Češći   plju, gdje tada bijaše kapitolni samostan



         64  24/3/2023 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69