Page 65 - STAV broj 420

bosanskih franjevaca, “sva privileđija kuće jednog dana vratiti u Bosnu, u Smučku, vlastelinske privilegije Ohmućevićima,
Ohmućevića, koji su bili konti, aliti kne- u Tuhelj, na svoju plemenitu, a histori- Petar je želio službeno registrirati pa da
zovi od Tuhelja kod Sarajeva, od Smuske, ja ih tu ostavlja i, prateći dalju sudbinu se zavede i u uredni dubrovački arhiv jer
Crne Rike i drugijeh zemlja među Ne- odbjegle kraljice, potpuno ih zameće u u Bosni ništa više nije bilo sigurno. Tada
retvom i Kreševom. I učini onde fratre vrtloge zaborava, kao uostalom i njihov se Petar predstavio kao Ohmućević. To je
one i sve došaste u provinciji bosanskoj, grad prema kojem oduvijek bijaše škrta. izazvalo određene sumnje kod pedantnih
da imadu biti zaštititelji i branioci reče- službenika dubrovačke kancelarije, pa je
nih privileđija”. HRONIKA JEDNE TUŽBE neko od njih naložio da se prepisivanje
O tim Ohmućevićima, ali i o samom Oni koji su imali prilike da ih listaju tog dokumenta odmah obustavi. Nije is-
Tuhelju, malo je ostalo podataka i oni bi, svojim rukama kazuju da požutjeli papiri ključeno da je taj neimenovani birokrat
zasigurno, potpuno nestali u gluhim po- u arhivu Samostana Male Braće u Dubrov- bio čovjek Đonka Gradija, uglednog vla-
mračinama historije da se izvjesni Petar niku potvrđuju da je po Petra i njegove stelina, glavnog protivnika Petrovog, taj
Iveljić Grgurić ne prozva Ohmućevićem. dokumente, koje je smjerno prikupljao, će kasnije pred senatorima kazivati kako
On dobaci čak do admirala nadaleko po- ili pak falsifikovao, kako bi dokazao svoje je u službi njegovih predaka bila cijela
znate španske flote. U tim visinama poželi plemenitaško porijeklo, sve krenulo na- porodica Grgurića, sitnih vlastelina iz
on da i njegovim žilama teče plava krv te opako onog mrzlog decembarskog dana Stona, pa i Petrov otac Ivelja. Đonko će
sastavi rodoslovlje i grbovnike i podastre pri kraju 1582. godine, kada se, obučen tvrditi da niko od Grgurića nikada nije
mnoštvo dokumenata i na glavu se prope u kapetansku odoru španske mornarice, doselio iz Bosne i da je Petar Iveljin, kori-
samo da dokaže kako je i on od plemeni- pojavljuje u dubrovačkoj kancelariji i pred steći se svojom bujnom maštom po kojoj
taškog roda. “Ja, Petar, istije Ohmućevića, jednog od službenika podastire dokument je još od malih nogu bio poznat u cijelom
po starini Bošnjanin, a radi nepovoljnog pisan bosančicom, a izdat od fra Grgura kraju, iskonstruirao čitav mit o Ohmuće-
razumirja i pogube Bosanske, prišašćah Masnovića, provincijala Bosne Srebrne. vićima, kao što je narodni pjevač iskon-
njegovijeh starijeh – sad je Dubrovčanin, Tu potvrdu, kojom bosanski fratri potvr- struirao mit o Hrelji Krilatici, junaku
koji za milost njegove stare gospode složi đuju da je kralj Ostoja kod njih ovjerio koji posiječe sve pred sobom a smrti mu
i postavi ovo rodoslovlje, za slavu Bosan-
sku i svakoga vridnoga Bošnjanina, dokole
Bog dopusti i njegova sveta volja izvrši”,
piše Petar “lita Hristova 1584.” ispod jed-
nog od tih rodoslovlja. Iste godine piše
on iz Đenove dubrovačkim senatorima,
koji se sastadoše da razmotre jednu op-
tužbu zbog koje će Ohmućevići u varljive
historijske knjige biti upisani kao jedna
od vještijih falsifikatorskih porodica. Sto-
ljećima kasnije neki historičari, počevši s
arhimandritom srpske pravoslavne crkve
Ilaironom ili Jovanom Ruvarcem, onim
što je svojim naučnim tekstovima razbijao
neke od najvećih srpskih mitova, preko
srpskog historičara Mihaila Dinića, do
Pava Anđelića, stručnjaka za bosanski
srednji vijek, dokazivat će da su rodos-
lovlja i grbovnici i niz dokumenata koje
je Petar skupio tek bezvrijedni falsifikati.
Ako je već imao bujnu maštu, zašto
Petar Iveljić svog pretka Grgura, po ko-
jem će cijelo selo u Stonu dobiti naziv, nije
stavio među onih četrdeset plemića koji
onomad bježaše s kraljicom Katarinom
pa prođoše pored Tuheljgrada? Umjesto
da Grgura u svoje rodoslovlje umeće kao
sina Hrelje Krilatice, mitskog junaka iz
narodnih pjesama, koji prvo bježi iz Sr-
bije u Bosnu, a otud u primorje, što nje-
govu priču zamagljuje i nalijeva je neu-
vjerljivošću, Petar je hladnokrvno svoju
rodoslovnu kazu mogao zametnuti ovdje,
kod Tuhelja, tu da se Grgur pridružuje
Katarini, i nastaviti je na priliku ovako:
kada priđoše granicama dubrovačkim,
Ohmućevići se zaustaviše u Stonu, gdje
imadoše jednu vilu, u kojoj bi boravi-
li kada bi se spuštali ovamo da sređuju
poslove s Dubrovčanima i u kojoj bi ra-
zastirali svoje snove o tome kako će se

STAV 24/3/2023 65