Page 62 - STAV broj 420

DRUŠTVO

Uvijek se volio lijepo oblačiti. Jedno vri- „Dževo je bio pravi primjer
jeme u toku rata vozio je svjetlozelenog
golfa keca. Toliko je bio odvažan da se dobrodušnog krajiškog
može svrstati u red najhrabrijih boraca u momka, izrazito nemirnog
brigadi. Više puta je to dokazao i ne znam
kako nije dobio ‘Zlatnog ljiljana’. A inače, duha. Neko ko je volio
onako fizički, uvijek me podsjećao na ko- pokret i akciju. Uvijek se
mandanta Izeta Nanića. Kad bih ja tražio
Nanićevog dvojnika, najprije bih se opre- volio lijepo oblačiti. Toliko
dijelio za Dževu. Baš je ličio na Nanića. je bio odvažan da se može
Pomoćnik komandanta za bezbjed-
nost u 505. brigadi Zijad Nanić Dževada svrstati u red najhrabrijih
Bajrektarevića pamti od njegovog uklju- boraca u brigadi. Više puta
čivanja u „Hamze“ jer je s tom jedinicom
imao češće kontakte nego s ostalima. Ja- je to dokazao i ne znam kako
sno se sjeća da je Dževo bio od onih koji nije dobio ‘Zlatnog ljiljana’.
kad su u dežuri, ne vole biti u kasarni.
„Dževo je volio samovoljno otići u čarši- A inače, onako fizički,
ju, s prijateljima i društvom, i nije mogao uvijek me podsjećao na
dugo biti u pripravnosti. Tako je jednom
nastupila uzbuna i trebalo je krenuti u komandanta Izeta Nanića“,
borbu a njega nije bilo. I njegovi su otiš- kaže Ćordić.
li u borbu bez njega. Međutim, on je u
Cazinu čuo da je dignuta četa i direktno
je iz Cazina došao na ratište. A situacija artiljerije. Dolazim ja kod tih vojnika
u kojoj mi je ostao u posebnom sjećanju navečer. Iako je već pao mrak, prepo-
je ‘Breza ‘94’, za vrijeme jedne žestoke znali su oni mene. I tako prilaze jedan
tuče. Mislim da je to bilo na dan kad je po jedan i govore: ‘Joj, načelniče, neki
poginuo Mujo Nanić. Ja sam otišao gore od ovih boraca što ih mnogi hvale nisu
pomoći i tu sam zatekao mladu vojsku ni za plug držati.’ Ma rekoh: ‘Nemojte
koja je pridodata da ojača liniju odbrane. tako.’ A oni viču: ‘Danas kad je zapuca-
kojeg je brat Nihad i previjao. U silovi- To je bilo lijevo od Križa, prema Mulali- lo, ne smije niko glave dignuti iz rova.
tim napadima tenk je pogodio zemuni- ćima i Radoču. I ti momci iz mlade voj- Ali ima jedan među njima, mi bismo svi
cu i svu je raspršio. Nihad je uspio izvući ske su na tom dijelu linije izdržali ne- išli za njim u vatru.’ Kažu, dok je tenk
mitraljez, ali je unutra ostala municija. vjerovatno silovite napade neprijateljske gruhao i rasturao zemunice, on se digao
U tim borbama koje su trajale nekoliko
sati borci su ispucali skoro svu municiju.
Kod sebe su imali još vrlo malo metaka. I
Dževi je došao neki ‘vrag’ pa je u jednom
trenutku iskočio iz zemunice, digao puš-
ku u zrak i počeo vikati: ‘Četnici, hajte
se još jednom naren’te ‘vamo. Nemamo
metaka, al’ se ne bojimo.’ Ostali saborci
su mu vikali da se vrati u zemunici, ali on
ništa. Stajao je s puškom u ruci i iz sveg
glasa dozivao četnike. U toj bici Dževo
je pogodio jedan tenk, ali ga nije uspio
onesposobiti. Pamtim da su mu poslije
te akcije podlaktice bile pune ožiljaka od
vrućih čahura. Nekoliko dana kasnije,
kad smo išli u proboj, opet smo se sreli.
Zauzeli smo jedan rov i tu se okupili. I
tako sjedimo mi, kad jednom momentu
u našem pravcu idu tri neprijateljska voj-
nika. Haos je to, pomiješala se vojska, mi
prošli iza njihovih linija, Hari Šahin nas
je tad vodio. I mi njih zovnemo da dođu.
Krenuli su oni, međutim jedan je skontao
situaciju i pobjegao u šumu a ova dvojica
su bili naivni i došli pravo kod nas. Kad
su došli do nas Dževo i Slovenac su ih
razoružali“, prisjeća se Ćordić i nastavlja:
„Dževo je bio pravi primjer dobroduš-
nog krajiškog momka, izrazito nemirnog
duha. Neko ko je volio pokret i akciju.

62 24/3/2023 STAV