Page 66 - STAV broj 420
P. 66

DRUŠTVO



          Tuhelj je bio u sastavu župe
          Lepenice, zapisuju historičari,
          a njegovo podgrađe zvalo se
          Smučka. Danas su od grada
          ostali samo tragovi, stijenu
          na kojoj se nalazio prekrila je
          zemlja, izraslo je drveće i po
          svemu je legao zaborav. Ali,
          ostalo je u okolici na stotine
          stećaka pod kojima sahraniše
          one koji živješe u selima što
          obitovaše ovom gradu.

          nema. Grmio je Đonko pred senatorima,
          pitajući i sebe i njih, zašto Petar poteže
          za maglama u kojima narodne bajke za-
          motaše Relju Krilaticu, pa muti kako je
          Hreljin sin Grgur pobjegao u Bosnu, a
          otud u Ston, i sve tako, izmišlja, i podi-
          zao je Đonko kažiprst prema lusterima
          i mahao njime, bijesan, prijeteći poput
          Ilije Gromovnika.
            Njemu, Đonku Gradiju, kosa se di-
          zala na glavi svaki put kada bi čuo da
          se Petar Iveljin predstavlja kao Ohmu-
          ćević. On će podići tužbu protiv Petra
          i optužiti ga za lažno predstavljanje i   Ćosić, profesor na Fakultetu hrvatskih   bi se unedogled da nije sudbina umiješala
          krivotvorenje dokumenata, ozbiljno kri-  studija Sveučilišta u Zagrebu, i Danko   svoje prste i stavila tačku na ovaj slučaj.
          vično djelo za koje je u ono vrijeme bila   Zelić, znanstveni savjetnik u zagrebačkom   U martu 1594. godine, dvije godine pred
          zapriječena čak i smrtna kazna. Uskoro,   Institutu za povijest umjetnosti.  Petrovu smrt, dođe u Dubrovnik vijest
          s ciljem da utvrde vjerodostojnost lista   Piše Petar kako mu je Đonko Gradi   da su Osmanlije u nedopuštenoj plovidbi
          koji je Petar donio na ovjeru, iz Bosne   sjeo na kosti. Tužbom, tvrdi Petar, hoće   u svojim vodama zatekle nekoliko bro-
          dolaze dvojica franjevaca. Bili su to fra   Đonko da ga zauvijek udalji iz Dubrov-  dova iz Petrove “Ilirske eskadre”. Pre-
          Luka Gojsavić Vladimirović iz Viso-  nika. Napominje Petar dubrovačke sena-  padnuti da bi sultan mogao iskoristiti
          kog, nekadašnji provincijal dubrovač-  tore kako je baš zbog uzurpacije te par-  ovu priliku pa da skrši Republiku, Du-
          ke franjevačke provincije, i fra Marko   cele, koja je predmet ugovora na kojem je   brovčani mu odmah poslaše poklisare s
          Burmasović iz Fojnice.            prezime Grgurić zamijenjeno s Ohmuće-  raskošnim poklonima i izjavom da Petar
            U tužbi protiv Petra navodi se da je u   vić, bio s Đonkom na sudu. A Đonkovih   Iveljić odavno nije njihov državljanin,
          kupoprodajnom ugovoru iz 1555. godine,   tužbi protiv njega bilo je još, na kamare,   da je, nezadovoljan svojim položajem
          kojim Petrov otac Ivelja od nekog Nikše   pa nabraja: prijavio ga je Đonko kako je   osobe niskog roda, samog sebe progla-
          Kastratija kupuje imanje Usječenik, bilo   u Crkvi svetog Roka u Grgurićima dao   sio potomkom Ohmućevića od Tuhelja,
          izbrisano prezime njegovog oca – umje-  načiniti oltar i mramornu grobnicu s   potpuno se odmetnuo od Dubrovnika
          sto Gargurich, pisalo je Ochmuchievich.   natpisom koji ne priliči čovjeku njego-  i, skupa sa svojim rođacima, stupio je u
          Sam Petar Iveljin već bijaše napustio Du-  vog položaja, prijavio ga je da izbjegava   službu španskog kralja. I tako se Dubrov-
          brovnik i do kraja života on će izbjegavati   kmetske obaveze i ljuboruk i klanjati se   nik odreče Petra Iveljića. Petrov zakleti
          pozive Senata. Tvrdoglavo i smjerno zatr-  slanskim kneževima, prijavio ga je da po-
          pavat će on senatore opširnim pismima,   tiče seljake na pobunu, prijavio ga je da
          kraljevskim poveljama, rodoslovljima i   je organizirao raskošne posmrtne sveča-  Ko hoće da osjeti duh
          grbovnicima, kojima nastojaše potkrije-  nosti za jednog od svoje braće, prijavio ga
          piti tvrdnju da je potomak bosanskih Oh-  je da je na nadgrobnoj ploči svoga pretka  Tuhelja, grada kojeg nema,
          mućevića, a vlastiti nedolazak pravdat će   Brajana Hranisaljića preklesao prezime u   morat će, dakle, da obiđe
          zauzetošću poslovima na španskom dvo-  Ohmućević i za još toga ga je prijavljivao
          ru i gradnjom cijele eskadre brodova koja   i nije mu bilo dovoljno što ga je tužakao  120 stećaka na nekropoli u
          će krstariti Sredozemnim morem. Svaki   po Dubrovniku, već Đonko uputi jednu   Medvjedici, 100 u Tarčinu,
          put Petar će od Senata tražiti novi rok, ali   takvu tužbu i kancelarima Reda vitezova
          neće se pojaviti i sudski postupak neće   svetog Stjepana pape u Pisu i tako spriječi  69 u Češći i 13 stećaka na
          ni biti pokrenut – tako u studiji “Petar   Petrov prijem u ovaj uvaženi red.  Bastahama u pravoslavnom
          Iveljić Grgurić Ohmućević – čovjek s tri   Đonkove pritužbe i opsežna pisma
          prezimena i tri domovine” pišu Stjepan   kojima se Petar branio od njih nastavili  groblju u Oseniku.



         66  24/3/2023 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71