Page 63 - STAV broj 420

s puškom u ruci i doziva četnike. Meni
se kosa na glavi digla dok su mi to pri-
čali. Tako ga hvale. I vraćam se i pitam
komandanta Izu koja je ekipa danas mo-
gla biti na Križu. Kažem mu šta su mi
ispričali mladi vojnici za tog jednog iz
‘Hamze’. Ja mu pričam, a on da ‘umre’
od smijeha. Kaže: ‘To je bio naš Dževo.
Mada nisam znao da je Dževo baš takva
zmija.’ Dževo je pripadao onoj grupi ek-
stra hrabrih boraca naše brigade“, ističe
Zijad Nanić.

POGIBIJA U BORBAMA NA KUMARICI
Nihad Ćordić, poznatiji po nadimku
Lija, bio je s Dževadom Bajrektarevićem
u trenutku njegove pogibije. Prethod-
no su nekoliko mjeseci proveli skupa
u jedinici „Hamza“. „Dževo je poginuo
u drugoj korpusnoj akciji na Kumarici
6. marta 1995. godine. Akcija u kojoj se
to desilo krenula je oko 02:00 sata iza
ponoći. U polasku nismo bili skupa jer
smo bili u različitim vodovima. Naš su-
sret desio se u povratku. Grupa u kojoj
sam ja išao prošla je kroz neprijateljske
linije i bez problema otišla u dubinu
neprijateljskog terena. Pored mene, tu
su još bili Jasmin Elkasović iz Cazina,
zatim Nedžad Alešević, pa dvojica bo-
raca iz Velike Kladuše, te vezista Šefik
Porić. Kad smo stigli na cilj, s te kote
nam se pružao širok pogled na naselje
Polje i postrojenja ‘Agrokomerca’. Tu
smo ostali dok nije svanulo, ne znaju-
ći da akcija ne teče po planu, da odre- Slijeva na desno Mehmed Odobašić, Dževad i Izet Bajrektarević
đene jedinice nisu uspjele odraditi svoj
dio posla. Ubrzo smo posumnjali da tako jak da više nisam osjećao ruku, pa zbog čega je prešao u ‘Hamze’, na šta mi
nešto nije uredu i tražili od veziste da sam je svezao opasačem da mogu lakše je odgovorio da u ‘Hamzama’, za razliku
provjeri šta se dešava. U međuvremenu trčati. U nastavku izvlačenja sreo sam od ranije kada su dobivali polovinu ili
smo dobili upute da se trebamo povući Saju Balčinovića. Nažalost, nas dvoji- manje, sad vojnici dobijaju čitav TOPS,
u pravcu prolaza koji je obezbjeđivao ca se nismo uspjeli izvući i ubrzo smo tako da, kad krene kući, može svom Ha-
Ago Elkas. Oko 08:00 sati smo krenuli zarobljeni. Dževo i ostali poginuli su i risu ponijeti cijeli TOPS. Bio je ranjen za
s povlačenjem kroz neku šumu, pa pre- ostali na neprijateljskoj strani i naknad- vrijeme ‘Februarske ofanzive’ 1994. godi-
ko Nezirevih Dolova. Usput smo sreli i no su razmijenjena njihova tijela“, priča ne. Bilo je to isti dan kad je ranjen i moj
Dževu i još neke, tako da smo u jednom Nihad Ćordić Lija. brat Fikret te drugi stričević Asim, koji je
momentu bili skupa Dževo, Kemo Du- Za Izeta ef. Bajrektarevića Dževad je kasnije podlegao ranama u bolnici u Bi-
raković, Elvir Šabić Žile, Gigo Veladžić bio stariji rođak i komšija prema kojem haću. Iz njegovih priča o akcijama u ko-
i ja. Gori zemlja od pucnjave. Okolo nas je osjećao veliko poštovanje. Spomen na jima je sudjelovao mogao sam zaključiti
već je bilo mrtvih saboraca koji su po- njega, kako kaže, i danas izaziva lijepe da je spoznao bit i suštinu rata koji nam
košeni prilikom pokušaja izvlačenja iz uspomene: „Dževo je bio šest godina sta- je nametnut. Zadnji susret s njim pam-
tog obruča. Prilikom jednog pretrčava- riji od mene. Iz djetinjstva ga pamtim po tim po našem razgovoru. On je tad bio na
nja poginuo nam je Gigo. Kad smo došli neustrašivosti kojom se izdvajao među poštedi zbog ranjavanja. Kaže mi: ‘Izo, ja
do mjesta gdje nam je bilo potrebno još omladinom u naselju. Kasnije, pred sami idem sa svojima.’ Rekoh: ‘Pa ne trebaš,
150-200 metara da stignemo do doma rat, mojim povratkom iz medrese naše imaš opravdanje.’ Na to mi je odgovorio
na Kumarici, Dževo i ja smo predložili druženje postalo je intenzivnije. Kad je da njegova rana nije strašna i da ne želi da
malu pauzu jer smo se bili umorili od otpočeo rat i kad su prve izbjeglice došle njegovi pomisle da se izvlači. Nažalost, to
trčanja. Kemo i Žile su nastavili i izvu- iz Stabandže, tad su ljudi iz našeg naselja je bio naš posljednji susret i više ga nisam
kli se, a nas dvojica smo zastali. Tu smo i s Varošina krenuli u pravcu Stabandže vidio živog. Otišao je sa svojom jedinicom
neko vrijeme ležali na boku, on malo radi organiziranja straža. U tim grupama i poginuo na Kumarici, na samom izlazu
iznad mene. Onda je desetak metara su bili i brat Fikret te rođak Dževo, koji iz neprijateljskog okruženja. Od mnogih
iznad nas pala granata i jedan veliki geler je imao samo pištolj. U toku rata se oženio njegovih saboraca slušao sam desetke priča
je pogodio Dževu tačno u vrat, tako da i dobio sina Harisa. Detalj koji ću pam- o njegovoj hrabrosti, zbog čega sam uvijek
je na licu mjesta bio mrtav. Od iste gra- titi dok sam živ jeste spoznaja da je pre- iznova osjećao ponos. Ukopan je u poro-
nate sam i ja ranjen u rame. Udar je bio šao u ‘Hamze’. Jedne prilike sam ga pitao dičnom mezarju u Vrhovskoj.“ n

STAV 24/3/2023 63