Page 67 - STAV broj 420

Trista godina kasnije u Glasniku Ze- udalj i u preskakanju prepona i da je od-
maljskog muzeja Ilarion Ruvarac objav- nosio pobjede na svim turnirima, te da su
ljuje tekst pod naslovom “O privilegija- ga zbog toga prozvali Ohmutina, što na
ma kuće Ohmućevića-Grgurića”. Ilarion staroslavenskom znači ždrijebe. Njegovi
opominje neke mađarske historičare da se sinovi postadoše još slavniji. Od prvog,
uzalud pozivaju na darodavnice ugarskih Sanka, otkidoše se Sankovići, drugi, gost
kraljeva koje je u Napulju položio Petar Radin, bijaše biskup na Glasincu, a tre-
Iveljić. “No, koja nam je fajda od toga što ćeg narodni pjevači isklesaše u pjesme i
neprijatelj Đonko Gradi ode u Crkvu sve- sada znamo”, piše Ilarion, “da listine od posadiše ga uz Marka Kraljevića. Bio je
tog Roka u Grgurićima i skinu ploču na g. 1268. i 1349. i 1395. i 1406. nisu listi- to Hrelja, čuveni Relja Krilatica. Kada ga
kojoj je pisalo da ju je, kao zavjet Bogu ne ugarskih kraljeva Bele IV, Ludovika I car Dušan postavi za svoga vojskovođu
jer ih je kotarisao kuge, 1528. podigao i Žigmunda, već listovi bosanskog bana i dade mu mnoge posjede u zemlji Ma-
rod Grgurića od plemena Ohmućevića. Stefana Kotromanovića i srpskog cara kedoniji, u spomen na oca, on se prozva
Umjesto nje, udari novu ploču na kojoj Stjepana i bosanskog kralja Tvrtka Tvrt- Ohmućević. Njegov sin, koji se isto zvao
stajaše da je on, Đonko, sin Matka Gradi- kovića i Marina, vikara bosanskih fratara Grgur, bio je čovjek pravedan i nikako
ća, “po volji Božijoj gospodar ovog sela i franjevaca, odnosno kralja Ostoje – kada nije mogao podnijeti tiraniju Mrnjavče-
ove zemlje”, i da su njegovi preci svojim svi ti listovi i listine nisu pravi i istiniti već vića pa dođe u sukob s njima. Tada bje-
kmetovima Grgurićima dali dozvolu da lažni, docnije u XVII vijeku izmišljeni i ži u Bosnu, zemlju svojih predaka. Ali
sazidaju ovu crkvu. napravljeni te g. 1653. u Napulju na svijet uskoro opet mora bježati. Kažu da je iza-
izdani, a od careva i kraljeva Ferdinanda zvao na dvoboj nekog sitnog vlastelina,
PETROVA DOKUMENTACIJA III i Leopolda I g 1654., 1678. i 1703. bez koji prema kmetovima bi nemilosrdan, i
Za razliku od Dubrovačke Republike, ispita za istinite primani i potvrđivani.” ubi ga. Tako je Grgur, sin velikog Hrelje
Sveto kraljevsko vijeće u Napulju potvr- Naime, 1645. godine u Veneciji je štampan Katice, pod zaštitom stričeva Sankovića,
di Petrove dokumente – i povelju bana Zbornik dominikanca Lorenca Minijatija, došao u Ston.
Stjepana Kotromanića od 28. decembra posvećen Vicku Komnenu, nećaku Petra U Stonu se Grgur oženi Marijom, je-
1268. godine izdanu Radivoju i njegovom Iveljića, u kojem su na više od dvjesta dinicom slanskog vojvode Hranisava Žu-
sinu Grguru, i povelju srpskog cara Du- strana doneseni rodoslovi Ohmućevića panića, a u miraz dobi posjed u humskoj
šana izdanu 10. aprila 1349. godine Hre- i Komnena, koje sastavi slanski franje- župi. Nakon njegove smrti, djeca mu se
lji Ohmućeviću, i povelju kralja Tvrtka vac Lješa Benedikt Osrini Medvedović, prozvaše Grgurići. Kada ovim područjem
II Kotromanića izdanu 4. juna 1395. go- a 1663. godine Đovani Batista de Rosatis, ovlada Dubrovačka Republika, njena vla-
dine Hranisavu Ohmućeviću Grguriću i pod pokroviteljstvom Petrovih unuka, u stela posjede humskih plemića razdijeli
njegovoj braći i sinovima, i povelju kra- Napulju objavljuje knjigu o privilegijama između sebe. Tada najveći dio zemalja
lja Ostoje izdanu 25. maja 1406. godine roda Ohmućevića. Brajana Hranisavova, Grgurovog unuka,
Brajanu Ohmućeviću Grguriću, i pove- Petrovi rodoslovi, i svi oni koji se pripade rodu Gradi, a Grgurići postado-
lju ugarskog kralja Matijaša Korvina iz- naslanjahu na njih, počinju s Radivojem še njihovi podložnici. I otud, tvrdi Petar,
danu u nedjelju nakon Svih svetih 1465. Grgurićem Vladisaljićem, knezom Tuhe- tolika mržnja Đonka Gradija prema nje-
godine Radivoju Ohmućeviću Grguriću lja i Smucke za vrijeme bana Kulina. Taj mu, jer njegovi preci postadoše kapetani i
i sinu mu Milatu. Tako Petar Ohmuće- Radivoje izrodi s Vladavom Balšićkom obogatiše se kada turski gusari zavladaše
vić, kao bosanski plemić, u godini svoje sina Radivoja, koji imaše sedmero djece, Sredozemnim morem i u Slanom podigo-
smrti bi primljen u Red vitezova svetog a jedno od njih bijaše Grgur. O Grguru še brodogradilište i vratiše svoje drevno
Jakova od Galicije. kazivaše da je bio nenadmašan u skoku prezime – Ohmućević. n

STAV 24/3/2023 67