Page 61 - STAV broj 234
P. 61
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
Kako preživjeti
NI TERS,
NI PRETJERANO
ULJUDAN
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ
Ako si čovjek srednjeg puta, obilježen si kao mediokritet, inertan,
neambiciozan i, posljedično, u očima istinskih i patološko ambicioznih
mediokriteta nepoželjan, a, nerijetko, i odbačen, ekskomuniciran. Ovaj
je grad paradigma takvog kolektivnog mentalnog stanja. Ovdje, u
ovakvom nezdravom ambijentu, a da bi uspio realizirati se, definitivno
moraš biti samo ono što nisi
– Ne valja biti ni ters, ni pretjerano – Provjereno. Zbog čega li je to tako? da bi uspio realizirati se, definitivno mo-
uljudan – veli mi poznanik. – Zbog pretjerane uljudnosti. U biti, raš biti samo ono što nisi. I, slažem se s
– Znam. ljudi su jako nezahvalni, naročito ako im tobom. Taj i takav put, srednji put, zaista
– Ako si ters, tad si omražen, a ako si se daje više no što očekuju ili zaslužuju. se skupo plaća.
pretjerano uljudan, smatraju te budalom. Pa, naši su stari to odavno znali. Znaš onu: – Nego – opet će poznanik – svi pri-
Moja iskustva su takva. “Onaj me mrko i poprijeko gleda. Haman čaju o tome, a ja uvijek zaboravim da te
– I moja. sam mu nešto dobro valj’o u životu.” upitam... Doduše, malo je nezgodno, bo-
– Doživio si to? – Dakle, potrebno je naći sredinu: ni jim se, uvrijedit ćeš se...
– Jesam. ters, ni pretjerano uljudan. – Reci!
– Da si omražen ili da te smatraju – To je najteže. I skupo se plaća. – Zašto te gradonačelnik mrzi?
budalom? – Znam. Ako si čovjek srednjeg puta, – Ogledao se u meni i vidio vlastitu
– Ovo drugo. obilježen si kao mediokritet, inertan, ne- ružnoću.
– Zašto? ambiciozan i, posljedično, u očima istin- – To je sve?!
– Poodavno, izvjesna osoba, žena iz skih i patološko ambicioznih mediokri- – Da.
komšiluka, željela je kupiti jednu od mo- teta nepoželjan, a, nerijetko, i odbačen, – Niste se verbalno sukobili ili ne-
jih knjiga. Ja, opet, pretjerano uljudan. ekskomuniciran. Ovaj je grad paradigma što slično!?
I, umjesto da joj prodam “robu”, rekao takvog kolektivnog mentalnog stanja. Ov- – Ne, nismo.
sam da ću knjigu donijeti na njena kuć- dje, u ovakvom nezdravom ambijentu, a – Ne želiš pričati o tome?!
na vrata, besplatno. I donio sam. I odbio – Nemam o čemu! Sve sam ti rekao!
ponuđeni mi novac. Od tog dana ta me Čovjek je naprosto stao pred mene kao
osoba više ne pozdravlja. Dakle, smatra – Zašto te gradonačelnik pred ogledalo, vidio to što je vidio i što
me budalom. Ali, nisam se naljutio. Na- mrzi? mu se, očito, nije svidjelo i, ama baš ničim
protiv, hvala joj. – Ogledao se u meni i vidio izazvan, u lice mi objavio neprijateljstvo!
– Na čemu? – Čekaj, čekaj, nisam to znao! Kakvo
– Sličnu nepromišljenost nisam po- vlastitu ružnoću. neprijateljstvo?
novio, a greška je moja, ne njena. Trebao – To je sve?! – Rekao mi je da sam napisao odli-
sam joj prodati knjigu. Jer, da jesam, da- – Da. čan roman i da ću odsad imati mnogo
nas bi me i srdačno pozdravljala i cijeni- neprijatelja.
la. Do mene je. – Niste se verbalno sukobili – Zaista?! Uh, čovječe! Pa tek sad mi
– Tačno tako. ili nešto slično!? je sve jasno!
– Slično je i s milostinjom. – Ne, nismo. – A je li ti sad jasan moj “srednji put”
– Ne slično, nego isto. i paprena cijena koju plaćam dok ho-
– Dobro, isto. Daš li nekom dvije mar- – Ne želiš pričati o tome?! dim njim?
ke, bit će ti zahvalan, a daš li tom nekom – Nemam o čemu! Sve sam ti – Sve, sve... Sve mi je kristalno jasno
dvadeset maraka, zamrzit će te. Čudno rekao – prošaputa jedva čujno, a potom utonu-
jeste, ali tako je. smo u dugu šutnju. n
STAV 29/8/2019 61