Page 30 - STAV broj 424

DRUŠTVO

pojava već nisu ni postojali. Ipak, mi bismo
unutar svoja četiri zida sebi pravili mali mi-
krokosmos. Družio sam se i s nekolicinom
Italijana koji su se vratili islamu, pa smo
skupa odlazili u jedan islamski centar na
namaze, koji je postojao prije nego je Rim
dobio džamiju, tokom ramazana išli smo i
na teravije. Jeste to bilo malo, intimno, ali
imalo je svoje čari.
Ovu ću priliku iskoristiti da ispričam i
jednu anegdotu. Početkom 1990-ih godi-
na radio sam u Rimu i tako jednog pre-
dramazanskog dana hodam kroz menzu
tokom pauze za ručak i biram sebi hranu.
Moje dvije kolegice počinju pričati iza leđa
i govoriti kako sutra nastupa ramazanski,
kako ga one nazvaše, luđački post. Kazaše
kako muslimani ništa niti jedu niti piju ci-
jeli dan, što nije običaj normalnih ljudi već
budala. Sjednem ja skupa s njima za sto i
krene eglen i beglen. U jednom momentu u kojem se sve relativizira i u kojem nema baš u ovom mjesecu, aprilu, 1997. godine.
ih upitam šta one misle o meni i o mom nikakvih vrijednosti? Mislim da je to naj- kako je došlo do toga i kako ste se uopće
ponašanju, mom ophođenju prema njima i veći izazov muslimana u nemuslimanskim zainteresirali za tesavvuf u državama koje
prema ostalim ljudima. One počeše govoriti društvima, tj. kako izvesti djecu na selamet, nisu bile Vaš vatan?
da sam pametan i fin, odmjeren i kulturan. na pravi put. Naravno, Allah, dž. š., Onaj je STRINIĆ: U aprilu 1997. godine obavio
Ja im se zahvalim i kažem da sam u jednom koji upućuje onoga koga On hoće, ali naše sam hadž zajedno s mojom hanumom Sa-
trenutku pomislio da sam „budala“ jer od je da budemo sebebi, da se trudimo odraditi binom. Ja sam s 28 godina, a ona s tri go-
sutra počinjem postiti zajedno s drugim svoj roditeljski posao što je moguće bolje. dine manje, odlučio obaviti ovu vjersku
„budalama“ ramazanski post. Ta situacija Negativni globalni trendovi, koje savremeni dužnost. Dakle, bili smo dosta mlade oso-
za mene bila je komična, a vjerujem da je Zapad promovira, krenuli su i prema nama, be. Odlučili smo otići na hadž i to preko
njima sve to bilo dosta tragično. Začepile već dugo prodiru na ove prostore, što može poznanika iz Italije, uspjeli smo pronaći
su usta i poklopile se ušima. Nisu više ni- biti problem čak i zajednici u kojoj su mu- neki hotel, skupili smo ruksake i bismi-
šta progovarale. slimani većinsko stanovništvo. llah. Prije toga sam već dolazio u BiH tra-
Vratio se sam isključivo nošen entuzijaz- žeći svoga šejha. Na tom putu vodio me je
staV: Vaša je porodica otišla iz ovih kra- mom. Praksa je do sada nebrojeno puta naš uvaženi prof. dr. Ćazim Hadžimejlić,
jeva još na samom početku 20. stoljeća, pokazala da čovjek bude nošen entuzijaz- još jedan znameniti šejh i sada predsjednik
a Vi ste se 1997. godine odlučili zajedno s mom neko vrijeme, ali da on neminovno Tarikatskog centra BiH. Najprije me je od-
porodicom vratiti u državu očevih preda- i splasne. Prva godina nakon dolaska bila veo velikom alimu Mustafi Mujiću s Pale-
ka – BiH. koliko je bilo teško čuvati islam je posebno teška. Nisu mi bila tako dobra ža, potom rahmetli Sirriji Hadžimejliću, a
u državama u kojima nisu bili muslimani primanja kao u Italiji, u kojoj sam ostavio na kraju i njegovom babi Mesudu Hadži-
većina te kako je izgledao Vaš povratak u lagodan posao, ali i mediteransku klimu mejliću. To je bila 1996. godina. Tu sam
domovinu? je li bilo teško? zamijenio sam hladnim Sarajevom. Iako bio tri dana i tri noći u gostima, a potom
STRINIĆ: Odraslim, zrelim ljudima ču- sam s očeve strane Bošnjak, čovjek s ovih sam se vratio kući u Rim da nastavim svoj
vati islam u tuđini mislim da nije težak za- prostora, ipak smo južnjaci jer je moja nena život. Godine 1997. krećem sa suprugom
datak, ali problem je odgajati djecu. Šta s bila iz Trebinja, iz Hercegovine, dok mi je Sabinom na hadž i tu srećem svog rođenog
potomstvom? Kako ih odgojiti u ambijentu dedo bio iz Podgorice. Masline, šipak i na- brata koji je ovu vjersku dužnost obavljao
rove zamijenio sam upozorenjima u Šeheru s nekom drugom grupom hadžija iz Nje-
Znate, uvijek su neki ljudi da ne smijem sjediti na hladnom betonu. mačke. On mi reče da će tu noć na izlazu iz
gledali na Bajrame kao na Nisam čak ni znao kako je nositi potko- Revde, najstarijeg dijela Poslanikove dža-
mije, njegova grupa imati susret s jednim
šulju, što sam ipak bio primoran naučiti
narodna veselja, dok je, hvala u Sarajevu. Na početku sam i ljudima bio šejhom iz BiH te da sam i ja pozvan. Kada
sam došao tu noć, pogled mi se sudario s
Bogu, puno više onih koji čudan kao polustranac koji je odmah iza pogledom Mesuda Hadžimejlića, koji mi je
rata došao tu da živi. Prve tri godine u Sa-
konkretno na ramazanske rajevu bio sam podstanar. U taj podstanar- prišao i rekao: „Ih, vidi gdje ja njega mo-
ram naći.“ Tu noć imali smo zikr na krovu
bajrame gledaju kao na uspjeh ski stan došao sam s trudnom suprugom, jedne velike kuće na kojem su prisustvovali
koja je tada nosila našu najstariju kćerku,
što su u toku najodabranijeg i s nešto stvari koje su mogle stati u kola. i Čečeni, Afganistanci, Arapi i mnogi dru-
gi. To je bio poseban hal... Na kraju zikra
Kada sam roditeljima rekao da idem, oni
mjeseca u godinu uspjeli biti su me pitali jesam li normalan. Ostavljam, postavio sam mu nekoliko pitanja na koja
ono što allah, dž. Š., traži kako rekoh, lagodan život u Italiji i krećem su odgovori u potpunosti promijenili tok
u bosansku neizvjesnost. Ipak, nešto me je
mog života, otvorili su mi nove vidike. To
od nas. ramazanski bajram tjeralo da dođem tu gdje sam sada. se ne može objasniti. Ti ljudi su posebnici,
je samo kruna tog našeg staV: zanimljivo je i to da ste bejat svom pravi nasljednici Pejgambera, a. s., koji s
vrlo malo riječi kažu puno. Nakon što mi
duhovnog uzdizanja. šejhu rahmetli mesudu ef. Hadzimejliću dali je dao odgovore, rekao sam mu da već dugo

30 21/4/2023 STAV