Page 68 - STAV broj 335

DRUŠTVO

posvećeni i najbliži prijatelji Arpadovića.
I vidi na njima ruke, majčine, bijele poput
krina u planini. Šake su se grčevito stisnule
oko željeznih šipki. Na tim rukama vene
su modre, iskočile, nabrekle od ushuktale
krvi koja po cijelom tijelu razgoni strah što
se na jeziku sabira u zastrašujući krik. Taj
krik proganja ga više od četrdeset godina.
Ponekad mu se čini da nije bilo njega, kri-
ka tog, ništa ne bi napravio. Često se, kao
danas, uvjerava da je ustvari, bježeći od
majčinog krika, uspio uspraviti posrnulo
carstvo i vratiti mu staru slavu.
A imao je samo sedam godina. Duž su-
protnog zida kotrljao je drvenog konja na
točkićima kojeg mu je poklonio djed An-
drija i sve je vidio. Njegova mati, presvije- užagrenih, a krvav nož otire od čakšire i braća Kreščići okretahu glavu od ovakvih
tla Gertruda Meranski, grčevito se uhvatila presamićuje jezik pod zubima, i tada je vijesti i zatvarahu uši i ni jednom im nije
za te šipke i cijelim se tijelom prilijepila osjetio ruke kako ga prihvataju pod pazu- palo napamet da ne daju kralju kraljevo, a
za njih. Oduvijek je, otkako su izgrađena, ho i povlače ustranu... I naglo se okrenuo, popu popovo, mada je sve više bilo i gla-
i danju i noću, pored tih vrata stajao stra- protresao glavom kao da izranja iz vode i sova da su neki plemići, poglavito u Dal-
žar. Pri svakoj smjeni straže predavao se upitao pisara: “A da gdje smo ono stali?” maciji, otkazali crkvi njen dio.
i ključ koji je trebao poslužiti baš za ova- Aha, prisjetio se, i nastavio je diktirati, I umriješe braća Kreščići – i Krečo, i
kve prilike, kada se dvor morao napustiti nervozno koračajući ispred kamina, “da se Krupiša, i Rako. Crkva ih isprati na onaj
brzo i u tajnosti, ali sada, prvi put kada je zbog hrabrog držanja pri opsadi Trogira”, svijet kao zaslužne i plemenite gospodare
stvarno zatrebao, stražara nije bilo, nigdje, kada mu je glavu spasila nenadana vijest i pjevaše im opijela sedam dana svakom. I
kao da je u zemlju propao, a vrata su bila da je Ogataj-han preminuo (ovo je samo njihovi sinovi tovarahu svake godine deseti
zaključana i čamac odvezan s mola podno pomislio, ali ne i izrekao), “imaju darovati dio prihoda sa svojih plodnih njiva prostrtih
stepenica. Nije uspjela ni da shvati zašto prostranim posjedima oko Topuskog, bli- između Gline i Kladušnice pa vozi u Topu-
stražara nema, a njene ubice, mađarski ve- zu plemena Žalačkog i Hresanskog, braća sko, u samostan, neka nam živi naša kato-
likaši, već su se bacili na nju s isukanim Kreščići, trojica, Krečo, Krupiša i Rako, lička crkva, i papa, i svi biskupi, i redovnik
noževima i počeli da ih zabadaju u njeno a zauzvrat dužni su poslati tri konjanika svaki. I naposljetku umriješe i oni, sinovi
krhko tijelo prekriveno bijelom haljinom u kraljevsku vojsku i plaćati desetinu to- Krečini, i Krupišini, i Rakovi. I s njima se
kao u jastuk. Čuo je kako je, neki na nje- puskom samostanu”. Čekajući da pisar po- crkva oprosti kako to dolikuje ljudima pla-
mačkom, a drugi na mađarskom, nazivaju hvata sve riječi, slušajući škripu pera, do- vokrvog roda, i još duže im pjevahu opijela
kurvom i rospijušom i psuju joj svu rodbi- nio je odluku da u ovoj povelji sve opiše, i klečahu na koljenima u manastiru išćući
nu i rođake i proklinju ih i govore joj da i hrabrost braće Kreščića, i smrt njihovih svekoliko oproštenje od grijeha i konačni
oni neće dopustiti da velikim ugarskim 25 drugova, i, svjestan da će se događaji, smiraj za njihove uzvišene duše.
kraljevstvom upravlja njemačka klika ko- kada ih vrijeme sasvim izbriše iz ljudskog I redahu se tako generacije na posje-
jom ona opsjeda budimski dvor. Njega je sjećanja, tumačiti iz kraljevskih povelja i dima koje su njihovi preci dobili za iska-
taj prizor potpuno paralizirao, nije mogao ukaza, dodade na kraju kako Tatari pod- zanu hrabrost spasivši život najvećem
ni da cikne uslijed užasa. legoše hrabrosti braće Kreščića i ostalih kralju kojeg je Evropa gledala. I živješe
I tako, gledao je kako se njeno tijelo kraljevih četa pa pobjegoše preko rijeke u miru i u slozi, a vremena se mijenjahu
grči i kako crna krv natapa haljinu i ši- Krke i Bresca, a hrvatska vojska pođe za i mijenjahu se ljudi zasađeni u njima, pa
klja po licima njenih ubica i čuo je njen njima da ih sasvim uništi, tačka. priče koje su dolazile iz Bosne već bijahu
vrisak i više nije mogao razdvojiti san od tako primamljive da im se više nije moglo
jave niti samome sebi objasniti s koje mu TRI BRATA oduprijeti. Sa sve većim zanosom pričalo
je strane stvarnosti prilazio jedan od tih I redovno su, svake godine, smjerni, se kako tamo već cijelo stoljeće, i više, ni-
krvoloka, rukava namočenih krvlju, očiju braća Kreščići plaćali desetinu topuskoj jedan vlastelin ne plaća crkvi desetine pa
opatiji. I preko toga, ako je zatrebalo, jer su zbog toga tako ojačali i osilili da se sve
Godinama se premećući od bijahu čestiti ljudi i dobri vjernici i ni jed- više upliću u političke prilike i smjenju-
ju i postavljaju kraljeve, a neki se usudiše
na ih misa nije mimoišla. Godinama, još
jednog do drugog dvora i otkako je u povlačenju od Trogira Batu- suprotstaviti čak i volji kralja Žigmunda,
kod svakakvih vlastelina, han popalio cijelu Bosnu i sve samostane za kojeg se pričalo da je dao umoriti bo-
i crkve u njoj, dolazio je do njih glas, tih
sanskog kralja Tvrtka jer je ovaj pomogao
odlučiše na kraju i oni i potajan, kako se tamo, u Bosni, vlastela njegovom suparniku Ladislavu Napuljskom
da sagrade vlastiti dvor i uzjogunila pa ne plaća više desetinu crkvi da zagospodari Dalmacijom i nekim dije-
lovima Slavonije i Korduna i Topuskim.
i takav pritisak vrši na crkvene ljude da je
upriješe svu svoju imovinu, biskup bosanski morao pobjeći u Đakovo Zaraženi ovim primamljivim pričama, tad
sav preostali ugled i sve i s njim svi crkveni oci i službenici, a na- i Kreščići prestadoše slati desetinu sa svo-
mjesto njih, javljaju se neki čudni kaluđeri,
jih prihoda i već počeše računati koliko će
moguće veze te u narednih patareni, ili kudugeri, ili babuni, albigenzi, im godina trebati pa da i oni postanu ravni
pet godina isposlovaše od kako ih već sve ne zovu, a umjesto pape im velikim porodicama hrvatskim kao što su
ti Šubići, i ti Frankopani, i ti Zrinski, i ti
did, i ne traže desetine i ne ištu ništa ni od
kralja Žigmunda dozvolu. vlastele, ni od seljaka, ni od kulučara. Ali Babonići, i ti...

68 6/8/2021 STAV