Page 67 - STAV broj 335

mantijama, koje su im se na leđima lije-
pile za žive rane ostale od silnog samoka-
žnjavanja po samostanima, naricali su bez
imalo stida i zazivali Sudnji dan i u svakom
vidjeli Antikrsta. Smrad spaljenih lešina
danima se razvlačio po gustim hrvatskim
maglama, a narod je tovario pokućstvo na
taljige, vezivao za njih krave i tjerao ovce
i posvud sadio priče pune fantazije, da Ta-
tari nabijaju na kolac iz zabave, da čereče
djevice, da piju vrelu krv iz rogova koje
nose vezane za pasom, da djecu okreću na
ražnju... Uh! Kakva mora!

KRALJEVA PONUDA
Kralj spušta pogled. Još je na prozo-
ru. Sjećanja, šapuće sebi u bradu, posvud
samo ta nemilosrdna sjećanja, tkaju te ne-
umorne tkalje u ljudskoj duši kao u igri
mlina. Zamišlja kako će nekada u dalekoj
budućnosti čovjek sigurno smisliti i takvu
spravu kojom se brišu uspomene, zauvijek,
kao san, a dotle patnja i bol, kao ova što
ga spopada dok gleda te šipke na gvozde-
nim vratima na tajnom izlazu, s kojeg su
se stepenice spuštale u rijeku, pa skočiš u
čamac i bježi – za ta vrata znali su samo

STAV 6/8/2021 67