Page 55 - STAV broj 401

žaleći ni novca ni truda. I sami Bog zna dan, najvažniji za evangeliste otkako su
gdje bi i kako bi se zaustavio da neko od došli ovamo, a oni s njima, neštedimice,
ljudi iz Evangelističke crkvene općine, podijelili svoj šeher u kojem se osjećaju
koji su jutros pregledavali govor i izbaci- kao u vlastitom rodnom gradu... Pa je opet
vali suviše ostrašćene dijelove i rečenice uslijedio aplauz, sada neumoljiv, trajao je
koje bi mogle uvrijediti nekog od njiho- sve dok Philipp Ballif ne siđe s propovje-
vih gostiju, da nije taj, kako rekosmo, po- daonice i zagubi se među svjetinom.
digao dlanove i zapljeskao svom silinom, Takav, kao ta rastegnuta rečenica ko-
prepavši se da bi Philippa besjeda mogla jom je otvorio svoj pozdravni govor, koja
ponijeti kroz vrijeme pa da ovdje izgovo- se račva na sve strane u svom pokušaju da
ri i riječi Lutherove o tome kako je papa sve obuhvati, i koja se, pretačući se u što
u Rimu u stvari antikrst. više rukavaca, grčevito opirala da, skupa
Strah tog nepoznatog evangeliste nika- sa svim svojim značenjima uvrije u konač-
ko nije bio neutemeljen. Već sedmicama noj tački, takav je bio i Philipp Ballif sam.
Philipp Ballif izgara u groznici od silnog Njegova vatrena radoznalost razvlačila je
uzbuđenja, koje se na kraju, kada je postao njegov duh na sve strane i vječito je bio u
sasvim svjestan da crkva neće biti dovr- pokretu, tvrđahu oni koja ga poznavaše.
šena do 31. oktobra, pa da je otvore tačno Sve ga je zanimalo i svemu je hrlio kao da
na dan kada je Martin Luther svoje teze će već sutradan presahnuti cio svijet. Ali,
zakucao na crkvena vrata, premetnu u ta- za razliku od takvih ljudi, koji su započi-
kvo razočarenje da danima nije izlazio iz njali mnoge stvari i u pravilu ih ostavljali
postelje i jedva ga skoliše da održi govor nedovršenima, i oko kojih je vladala hro-
na otvorenju, jer je on najzaslužniji što nična nesređenost, Ballif je sve započeto
evangelisti podigoše crkvu i u Sarajevu. završavao uredno. I nije bio obješenjak
On sam htio je da se sačeka iduća godi- izgubljen u svom svijetu niti je zaneseno
na i govorio je da nema nikakvog smisla hodao sokacima. Bijaše to čovjek vedar,
evangelističku crkvu otvarati mimo 31. vesele i prijatne naravi, još dugo će se,
oktobra i da ne gradi on svakog dana po nakon što ga smrtonosna bolest odnese u
jednu crkvu već da je to njegovo životno Beč, na Baščaršiji pripovijedati kako bi se
djelo i mnogo toga još reče. Znajući nje- sva sukna, i svi ibrici i kotlovi, i svi sama-
gov karakter i sistem razmišljanja, u kojem ri i sepeti, i svaki ćurak i fes i šešir, sve bi
nije postojala riječ predaja, podigoše ga se zaljuljalo i zatitralo kada bi on naišao,
riječima kako još nije izgubljena moguć- oko njega je strujao neki vjetar koji je sve
nost da se crkva otvori 10. novembra, na podizao uvis i činio tešku i mukotrpnu
Za izgradnju ove dan kada je Martin Luther rođen, mada i čovjekovu stvarnost za tren tako lahkom
bogomolje zaslužan je sami bijahu svjesni da ni to nije moguće. da se činilo kako sve stvari lebde uokolo.
Tih nekoliko dana, iako je svakim sa-
Philipp Ballif, građevinski tom i sam sve dublje postajao uvjeren da je BALLIFOVA SVESTRANOST
U Sarajevu se Philipp Ballif obreo u
nemoguće dovršiti radove do desetog, bilo
inžinjer, prvi bosanski ga je na sve strane i dovlačio je radnike drugoj godini okupacije, tvrde hroničari.
meteorolog. odasvud i sam zavrtao rukave i pomagao Ako ne računamo onih stotinjak protesta-
nata okupljenih oko njemačkog konzulata
i obećavao i molio i kumio, ali uzalud. Pa
ipak ne potonu u malodušnost. Taj uda- još u vrijeme dok je osmanska vlast živje-
rac on dočeka na nogama i preboli poraz la u ovom gradu, bio je on među prvim
crkvenim ocima i preko njih samom papi u pokretu i, sav predan cilju da se radovi sarajevskim evangelistima. Mlad (imao je
u brk. Tako zanesen, nije nikako mogao konačno privedu kraju, više nije ni spo- trideset jednu godinu), dotjeran i vedar, s
a da na kraju govora, kao da se razmeće minjao mogućnost da se otvaranje odgo- neizbrisivim osmjehom na licu, s tim ne-
oštrim parolama na nekom protestu, ne di do sljedećeg oktobra. Opet je bio onaj mirnim očima, koje su nastojale svugdje
izgovori sva četiri Lutherova načela u stari i sav je prštao energijom. zaviriti i sve obuhvatiti, s tim vjetrom,
koja je ovaj sažeo cijeli svoj reformatorski Jutros, dok su prolazili kroz njegov kojim je njegov duh sve stvari oko njega
nauk povratka na izvorno kršćanstvo, pa je govor, svaku od rečenica koju je trebalo činio lakšim i podnošljivijim, odudarao
uzviknuo: “Samo Isus! Samo pismo! Samo izbaciti branio je kao da mu je posljednja. je Philipp od ostalih carskih službenika,
milost! Samo vjera!” Ali to ga ne povede Do te se mjere predao otporu da je opet koji, pogotovo tih prvih godina austrijske
ka kraju govora i u smiraj emocija, već još gorio u groznici i sve žešće ih je ubadao uprave, bijahu kruti, ozbiljni, namrgođe-
pogubnije rasplamsa u njemu bujicu rije- onom poznatom Lutherovom maksimom: ni i cijelim svojim držanjem pretvarahu
či i on nastavi da se razmeće Lutherovim “Mi smo uvjereni da na papinom prijesto- se u tu rampu koja je pri svakoj riječi pa-
maksimama, zaboravljajući da pred njim lju sjedi stvarni antikrist.” dala između njih i svijeta domaćeg. Ako
stoje i predstavnici Rimokatoličke crkve. Zato ljude iz crkvene općine ugrize su prema domaćim katolicima i bili do-
Govorio je Philipp Ballif da crkva ne strepnja kada Philipp poče da iskače iz na- nekle prijazni i ljupki, prema muslimani-
smije biti posrednik između čovjeka i Boga, pisanog govora i strahovaše oni da će pred ma bijahu na velikoj distanci i bojahu se
da izvor istine u religiji nije sveta predaja njihove goste baciti izreku o antikristu. i nikako nisu mogli pojmiti da se čovjek
nego isključivo, i samo, Sveto pismo, da I tako, gromovit aplauz prekri Ballifo- mora izuti kada ulazi kod njih u kuću.
Božije kuće moraju biti skromne i tople ve riječi i dozvao ga u stvarnost. Tad se on Za razliku od njih, Philipp je sa svima
kao ova koju su oni, sarajevski evangeli- skrušeno nakloni gostima i zahvali im se bio isti. Već u trećoj riječi osvajao je na-
sti, podigli ovdje, na obalama Miljacke, ne što su svojim prisustvom uljepšali današnji klonost, a posebno se zanimao za običaje,

STAV 11/11/2022 55