Page 57 - STAV broj 401

fibula iz Tijesna na rijeci Vrbasu...” Riječ puteva uzeo i Esad Pašalić za svoje kapi- su otkrivene velike naslage lignita, koji
je zasigurno o godišnjem izvještaju upra- talno djelo Antička naselja i komunikacije se danas koristi za loženje termoelektra-
ve muzeja Zemaljskoj vladi, jer ono “Vaš” u Bosni i Hercegovini. ne u Gacku.
iza imena Philippa Ballifa, jasno govori o Na kraju arhivski papiri izbacuju Balli- Savremenici Ballifovi kazivahu da mu
tome. U nastavku nabrajanja darovatelja, fa i kao geologa. Istraživao je Gatačko po- je život ličio na let meteora na nebu. Još
saznajemo da se Philipp Ballif obreo na lje. U to doba, kazuju stručnjaci, ondje kazivaše da nije umro, već dogorio u tom
zapadu Bosne kao nadglednik izgradnje letu. I još, da njegova smrt nije stvarna,
ceste. Naime, iza njegovog imena u izvje- već samo jedna od njegovih ideja koja je
štaju stoji: “Gosp. Hugo Jedlička, inžinir, Takva, bez pastve, već realizirana s onu stranu svih stvari.
43 predmeta od ilovače, kosti, kamena i Umro je 1905. godine u Beču, zapisuju
bronca iz Čungara; za tim zbirku raznih desetljećima je stajala hroničari u tvrde knjige povijesti. Njegovi
prehistorijskih i srednjovjekovnih pred- napuštena i sa svih savremenici među bosanskim protestan-
meta od ilovače i gvožđa, nađenih pri- tima, koji će nakon Prvog svjetskog rata
godom gradnje ceste u dolini Vrbasa...” strana načeta znakovima mahom napustiti Sarajevo, još dugo će ka-
Dalje listanje arhiva otkriva da Ballif neumoljive propasti i zivati da za njegova života niko nije smio
nije slučajno nabasao na bronzanu fibu- ni spomenuti da se evangelistička crkva,
lu u dolini Vrbasa, već da je i arheologija zasigurno bi se i skrunila u koju iz njegove ideje u stvarnost iznese
bila njegova strast. Išao je on u ono vri- nebrizi i nehaju da, kazuju arhitekta Karlo Paržik, proširuje i grade
jeme Bosnom uzduž i poprijeko. Zbog dodaci za administraciju Evangelističke
toga ga mnogi savremeni historičari na- hroničari, izvjesni Vlado crkvene općine. Oni su znali reći da se
vode kao ozbiljnog izučitelja rimskog pe- Nagel, jedan od posljednjih Philipp Ballif zasigurno tri puta okrenuo
rioda i spominju uz takva imena kao što u grobu te 1911. godine, kada su njegovoj
su Ćiro Truhelka, Carl Patsch, Mihovil sarajevskih evangelista, skromnoj crkvi dozidali dva krila, raširivši
Mandić, Vladislav Skarić... Neumorno je krajem sedamdesetih godina je i uzvodno i nizvodno obalom Miljacke.
Ballif tragao za ostacima i tragovima pute- Takva, bez pastve, desetljećima je sta-
va kojima su Rimljani krstarili Ilirikom. prošlog stoljeća nije svu jala napuštena i sa svih strana načeta zna-
Znamenita je njegova monografija u kojoj imovinu evangelističke crkve kovima neumoljive propasti i zasigurno bi
je iscrtao glavne pravce i ucrtao ih u kar- se i skrunila u nebrizi i nehaju da, kazuju
tu. Kažu da je Ballifovu mrežu osnovnih prepisao Sarajevu. hroničari, izvjesni Vlado Nagel, jedan od
posljednjih sarajevskih evangelista, krajem
sedamdesetih godina prošlog stoljeća nije
svu imovinu evangelističke crkve prepi-
sao Sarajevu. Gradska vlast ju je spasila,
adaptiraše je 1981. godine i predadoše sa-
rajevskom univerzitetu koji u nju smjesti
Likovnu akademiju.
Danas neki kazuju da je treba vratiti
njenoj izvornoj svrsi, onome zbog čega
je Philipp Ballif podignu ovdje, da nosi
njegov duh i da, onakva, pomirujući u
sebi romanski i bizantijski stil, barokno
nakićena, podsjeća na njega, čovjeka koji
je pokušao poletjeti u svim pravcima isto-
vremeno, potpuno svjestan da je to nemo-
guće, ali isto tako potpuno svjestan da je
to jedino što čovjeku, vječitom gubitniku
i tragaču za slobodom, preostaje. n

STAV 11/11/2022 57