Page 44 - STAV broj 363
P. 44
DRUŠTVO
Ratno djetinjstvo (42)
Milankovići
JOŠ JEDNA SEDMICA
BLIŽE KRAJU RATA
Na trenutak sam zatvorio Piše: Ammar KULO ujedinjena naša srca, u patriotskom nabo-
oči. Sve je bilo savršeno. at je. Svaki dan neka loša vi- ju za jednu i jedinu domovinu, za Bosnu
i Hercegovinu. U “strašnom” smo boju
Dovoljno su bili daleko jest. Dovoljno je uključiti radio. da budemo svoji na svome, a ne nekakav
Smrt je postala konstanta. Toli-
drugovi. Osjetio sam Rko česta! Toliko rasprostranje- geto, kolonija, marionetski režim. Ipak,
mi smo ponosni Bošnjani – onako kako
blizinu njenog lica. Sve je na! Granatiranja, prodori neprijateljske nas Krleža prepoznaje.
vojske, zbjegovi, logori, sve je to posta-
pucketalo u glavi. A onda lo dio onog što živimo, što slušamo, što NAŠE MIHOLJE
U tom metežu, haosu, nepredvidivo-
iz te “opijenosti”, u kojoj gledamo... Gori domovina. Plamte kuće, stima, u traumatičnim događajima koji
naselja, sela, gradovi, saobraćajnice... Ne-
bih vječno ostao, vratio me staju ljudske sudbine u njima, kao da ih se utisnu za cijeli život, u brzom slijedu
vrisak. Anerin vrisak! nikada nije ni bilo. Nasuprot toj mržnji, događanja, nekako življe, dublje, jače, do-
življaju se i ljubavi i prijateljstva. Sasvim
oružju, sili, agresiji, u plamu su, u žaru,
44 18/2/2022 STAV
