Page 42 - STAV broj 169

Arabiju i upoznala učenje najavljeno u moguće da je većina stanovništva u Bo- hiljadu godina? Bosančica je bila prisutna
svetim spisima. Uoči povratka im je daro- sni primila islam s dolaskom Osmanlija, u Bosni i nakon dolaska Osmanlija. Drugo
van i na čuvanje povjeren štap kao simbol a to nije bio slučaj u Srbiji, Hrvatskoj, njeno ime jeste begovica, zato što su bo-
mudrosti i dostojanstva. Prema istoj pre- Bugarskoj, Rumuniji... Ovaj fenomen, sanski ljudi u međusobnoj prepisci pisali
daji, didovski štap, koji je inače oslikan vrlo neobičan, narod je stoljećima objaš- upravo na ovom pismu. Tog naslijeđa se ne
na srednjovjekovnim stećcima, kao i na njavao kroz hikaje”, ističe Numanagić. U smijemo odricati”, poručuje Numanagić.
bašlucima, bosanski did uručio je osvaja- nastojanju da uspostavi poveznicu s tom
ču Bosne sultanu Mehmedu Fatihu kao usmenom tradicijom, Numanagić je od- MIHRAB
znak predaje duhovne i svjetovne vlasti lučio sedam Mevlaninih savjeta ispisati
Osmanlijama. Sultan Fatih povjerio je u originalu, na perzijskom jeziku, a ispod Već je, kaže Numanagić, primio neke
štap šejhu mevlevijske, tj. Gazi Isa-begove toga ih prevesti na bosanski i transliteri- reakcije ljudi koji pitaju šta će ćirilica na
tekije na Bentbaši u Sarajevu, do njenog rati na bosančicu, pismo koje su koristili jednom takvom mjestu, ali i veoma pozi-
rušenja od tadašnjih vlasti 1957. godine. i didovi Crve bosanske, a koje je korište- tivne reakcije odobravanja jednog takvog
no i tokom osmanske vladavine Bosnom. čina. “Na kraju krajeva, i savjeti hazre-
Štapu se od tada gubi svaki trag. “Po- ti Mevlane nisu pisani na arapskom, već
stoji nekoliko različitih predaja u vezi “Bosančica je naše autohtono pismo. na perzijskom jeziku. Pa zašto ne bi mo-
sa štapom dida bosanskog i njegovom Prisutna je već hiljadu godina u Bosni i gao bosanski i bosančica, ako može per-
povjeravanju mevlevijskim šejhovima. mi na to trebamo biti ponosni. Ona nam je zijski? To je sasvim prirodno. Uostalom,
Koliko su te priče istinite – mi to danas potrebna kako bismo uspostavili odnos sa mi danas pišemo latinicom, pa možemo
ne znamo. Međutim, znamo da te priče, samim sobom. Mi imamo problem jer nam li nečije vjerovanje zbog toga dovesti u
baštinjene u narodu, objašnjavaju nešto stalno pokušavaju oduzeti tu činjenicu da pitanje”, kaže Numanagić.
što historija ne može objasniti. Historija smo mi s ovih prostora, da su ovdje rođeni
ne može dati jasan odgovor na to kako je naši roditelji i djedovi. Nažalost, mi na to Ukrašavajući Mevlevijski kulturni cen-
nekada nasjedamo pa se odričemo onoga tar na Jekovcu, Numanagić je posebnu pa-
čega se ne bismo trebali odricati. Zašto bih žnju posvetio mihrabu. “S obzirom na to
se odricao onoga što je dio mog identiteta da ovo nije džamija, već tekija, odlučio sam
da ajet ispisan oko mihraba bude 115. ajet
“Imate u našim starim džamijama tu praksu da su sure El-Beqare: A Allahov je i istok i zapad;
u levhama ispisivana imena prve četverice halifa i kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahovo
Poslanikovih, a. s., unuka, hazreti Hasana i Husejna. To je lice. Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve
bila jasna poruka da u našem razumijevanju islama svoje zna. Onda sam u dva od četiri polja ispisao
mjesto imaju i ashabi i ehli-bejt” imena Allah i Muhammed, a preostala dva
sam opet specifično uradio. U jednom su
ispisana imena prve dvojice pravednih ha-
lifa, hazreti Ebu-Bekra i hazreti Omera, a

42 31/5/2018 STAV