Page 53 - STAV broj 169
P. 53

bilo ikavsko, pa da je kasnije pod utjeca-   predgovoru svog rječnika jasno rekao
jem južnih doseljenika (iz Hercegovine,      da u njegovu dilu ima aluzija, ili kako
Sandžaka, Crne Gore) promijenilo svoj        on kaže “znakova i migova”, što će pro-
govor u ijekavski.                           svitljen čovik razumit’.

    Glede zamršenosti u vezi s Uskufi-       ŠtA SMO ONDA MI? LUDE?
jevom ikavštinom, može se reći sljede-
će: bio ovdašnji govor ijekavski otkako      NESREĆNICI? NAJZAMRŠENIJI
ijekavski govori postoje ili ne, ne treba
zaboraviti da su i dalje u govoru ovog       LJUDI NA SVITU
kraju prisutni oblici bižati ili bježati,    Nakon nekoliko navedenih primjera
sikira ili sjekira, priko ili preko, pone-   u vezi s kojima se lome različiti stavo-
diljak, nedilja ili nedjelja...              vi, ne naslućuje se odgovor na pitanje
                                             jesmo li mi najzamršeniji ljudi na svi-
IME RJEČNIKA I O KOJOJ                       tu? Za odgovor bismo morali uporediti
VIRI ZBORI HEVAJI                            sebe, po svim relevantnim mjerilima, sa
                                             svim drugim ljudima ili narodima. Bez
    Originalan naziv Uskufijevog rječ-       toga je teško prihvatiti sud o našoj za-
nika na arapskom jeziku glasi Magbu-         mršenosti, jer sigurno je da pri donoše-
li arif. Što znači: ono što se sviđa uče-    nju suda sveopće poređenje s drugima
nu i razumnu čoviku. Popularni naziv         nije koristio ni sam Meša. Jer, ništa nije
Uskufijina rječnika jeste Potur-Šahidi,      samo po sebi ni malo ni veliko, ništa nije
ili, uobičajeno, Potur Šahidija i teško je   samo po sebi ni zamršeno ni nezamrše-
znati ko je prvi takvim imenom nazvao        no, poređenja su ta koja nešto čine ma-
Uskufijino dilo. U nekim se pripisima        lim ili velikim, sretnim ili nesretnim,
spominju oba naziva, i Magbuli arif i        zamršenim ili nezamršenim. Ipak, šta
Potur-Šahidi, a u nekim samo jedan od        je to nezamršeno, jasno i sigurno kod
njih. Drugi dio ovog popularnog nazi-        Hevaija, šta se to mrsilo i mutilo, ali se
va – Šahidi – ustvari je prezime jednog      zamutiti i zamrsiti ne da?
turskog pisnika i leksikografa koji se       Hevaji je svuda s ponosom isticao svo-
zvao Ibrahim Dede Šahidi, a napisao je       je bosansko poriklo i svoj maternji jezik,
perzijsko-turski rječnik u stihovima s       kojeg danas u Dobrnji, na pripišaj hoda
naslovom Tuhva-i Šahidi.                     od Tuzle, uče neka nova dica. A ne treba
                                             se čuditi spominjanju pripišaja – autor
    Neki autori tvrde da riječ potur znači   rječnika pisana za vrime cara Murata u
seljak. To obrazlažu ovako: “Sam Hevaji      potrazi za individualnim izrazom često
je u rječniku dao značenje riječi potur. U   koristi argo-izraze i vulgarizme. I dok je
poglavlju IX ovog rječnika stih 28. glasi:   Meša nedvosmisleno tvrdio kako pripa-
Koje selo, kojluje dindi potur, što znači:   da srpskoj književnosti, iz čega proizilazi
Koj-selo, kojlu-potur. (Danas prevodimo      kako je pisao srpskim jezikom, na što je
tursku riječ kojlu riječju seljak.)” Među-   imao lično pravo koje ne treba osporavat
tim, o nastanku riči potur ima i druga-      i zbog čega je dodatno, ne zanemarujući
čije tumačenje: Nije jasan postanak i        spisateljsku vještinu, objeručke prihva-
poriklo ove riči. Uglavnom, postoje dvi      ćen, s druge strane, Hevaji biva “zane-
pretpostavke: 1. Da je ova rič skraćena      maren uglavnom zbog antagonizama, iz
od poturica, poturčenjak, izvedene od inf.   nacionalnih razloga i zbog određenog
poturčiti se; 2) da je iskrivljenjem nasta-  kršćanskog ponosa”.
la od riči pataren – bogumil. Za ovo dru-    Ali, protiv mraka najbolje se branit
go tumačenje izgleda da se opredilio dr.     svitlom, a bilo bi sasvim pošteno da se
Safet-beg Bašagić, kako se vidi iz njego-    pokaže širokogrudnost, poštovanje kao
vih rukopisnih bilježaka o turcizmima.       preduvjet koegzistencije, širina kojom
                                             se često bezrazložno dičimo, da se po-
    Ni Hevaijina pjesma Poziv na viru nije   kaže sloboda, da se pusti neka svako
pošteđena različitih mišljenja. Ona nosi     za sebe bez isključivosti bira ime i je-
poruku, zapravo poziv koji se 25 puta        zik kojim govori. Danas pušu novi li-
ponavlja na kraju svake strofe Hod´te        berarni vitrovi, sve je dopušteno, čovik
name vi na viru! Nekoliko ozbiljnih po-      može birati. Može birati da govori kao
znavalaca alhamijado literature drži         Tuzlak Mehmed, ili da lipo bira makar
da je u ovoj pismi upućen poziv kr-          tim odabirom apsurd učinio još većim
šćanima da priđu na islam, što bi bio        ikavicu i jezik, jasno i nezamršeno kao
preduvjet koegzistencije, dok drugi, isto    što je besidio Tuzlak Havajia: “Bosanski
tako upućeni u ovu književnost, smatraju     da vam besidim, bratani, da slušaju pri-
da je to poziv na saradnju i pomirenje i     jatelji i dobrotelji i znani, vi moji virni
da nema prizvuka vjerske isključivosti,      drugovi.”                  n
već da je to apel da se priđe s garancijom
zadete vire, časne riči. Iako je Uskufi u

                                                                  STAV 31/5/2018 53
   48   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58