Page 55 - STAV broj 169
P. 55
se izvrši napad na vojne objekte i kasar- ikada biti rasvijetljena njegova tragična Radmilo Zeljaja
ne u Prijedoru, da se izvrše mobilizacija, sudbina. Njegovo je ubistvo do danas oba-
oduzimanje opreme i sredstava, da se izvr- vijeno velom tajne. Strašna je činjenica Hambarine
ši blokada komunikacija oko Prijedora”, da se, kako tada, tako i danas, krivica za
što je protumačeno naređenjem za napad njegovo ubistvo pripisuje svim prijedor- I danas se u redovnom godišnjem
na srpski narod u Prijedoru. skim Bošnjacima, odnosno “musliman- obredoslovlju o praznicima i slavama
skim ekstremistima”, kako stoji na ma- grada, a posebno na dan njegovog ubi-
Dan nakon preuzimanja vlasti, prije- loj spomen-ploči podignutoj na mjestu stva, evociraju uspomene na dane kada
dorski radio emitira cjelodnevni program njegove pogibije. su u Prijedoru otvorena vrata pakla, jer
praćen Maršem na Drinu i čitanjem pro- već 2. maja past će i prve civilne bošnjač-
glasa o preuzimanju vlasti koji je sastavio ke žrtve. Ljudi koji Ðapu nisu ni pozna-
SDS. Stakić je na sastanak, održan istog vali. U znak odmazde, 2. maja ubijen je
dana u kancelariji pukovnika Vladimi- Jusuf Kučković te još troje ljudi. Dvoje
ra Arsića u kasarni JNA, pozvao izabra- od njih bili su mještani Bosanske Dubi-
ne odbornike Skupštine srpske Opštine, ce, izvedeni iz autobusa i strijeljani pred
među kojima su bili Simo Drljača, dr. ostalim putnicima.
Kovačević i Simo Mišković. Prijedor će
pasti bez ijednog ispaljenog metka, što
je sasvim dovoljan pokazatelj totalne de-
zorijentiranosti i nespremnosti prijedor-
skih nesrba, a posebno Bošnjaka, za sve
što će uslijediti.
“Poručujemo svim građanima opšti-
ne Prijedor da na ovim našim pitomim
kozarskim prostorima ne smije nikada
više biti rata i pokolja, ruševina i paljevi-
na, zgarišta i jauka, čemu teži slugansko i
fanatično krnje rukovodstvo Bosne i Her-
cegovine. Zato je neophodno da ostane-
mo mirni, razumni, da živimo i radimo,
da uspostavimo normalne životne i rad-
ne tokove koje je narušila jednopartijska
i jednonacionalna vlast SDA”, ponavljao
je cijelog dana prijedorski radio.
U međuvremenu je 1. maja ubijen
mladi milicioner Radenko Ðapa. Iako
je istraga provedena, njegove ubice ni-
kada nisu pronađene. Ne znamo koliko
je Tužiteljstvu BiH, odjelu suda za ratne
zločine ili istražnim organima općenito
bitan ovaj slučaj. Ne znamo ni hoće li
RAT JE STIGAO
Školska je godina skraćena, Prijedorom
marširaju srpski vojnici i milicioneri. Pun-
ktovi s mitraljeskim gnijezdima postavljeni
su na svim važnijim mjestima i izlazima
iz grada. Posebno prema područjima na-
seljenim većinski Bošnjacima i Hrvatima.
Tako su to postale enklave, odsječene od
ostatka svijeta i međusobno nepovezane.
Svakodnevica u enklavama oko Prijedora
asocira na “varšavski geto”. Takva je i or-
ganizacija otpora u njima. Među ljudima
vladaju strah i totalna dezorijentiranost,
nema hrane, vode i struje. Svjesni jačine
i spremnosti srpskog stanovništva, kojeg
je javno naoružavala nova SDS-ova vlast
i vojska, većini je Bošnjaka i Hrvata svaki
otpor besmislen. Iako unaprijed osuđen
na propast, bio je i nužan.
Naši sagovornici koji i danas strahu-
ju za budućnost govore nam kako su u
STAV 31/5/2018 55
