Page 57 - STAV broj 169
P. 57
zločincu Ratku Mladiću, svjedok Osman izjavama, bez konkretnog plana te podi- srušile ostatak njihove porodične kuće
Selak, kao glavni vojni logističar Prvog jeljena u nekoliko manjih grupa, među- jer je “ugrožavala bezbjednost građana”.
krajiškog korpusa, pričao je da je nazo- sobno nejasno koordiniranih. Od 92 pri- Čak su i troškove rušenja trebala platiti
čio sastanku na kojem su zapovjednika padnika Kurevske čete, kako se u sudskim preživjela djeca Ećimovića.
VRS-a Momira Talića izvijestili da je u spisima i svjedočenjima ova grupa nazi- Bošnjaci i Hrvati Prijedora danas biju
akciji srpskih snaga ubijeno 800 mješta- va, a prema izjavi Mirsada Čolakovića, 12 bitku za opstanak i ostanak nakon heroj-
na Kozarca. Prema mišljenju Selaka, ta pripadnika nije posjedovalo nikakvo na- ski izvojevanog povratka porušenim ku-
brojka je prethodno umanjena, no general oružanje. Danas se većina mještana sjeća ćama. Danas pišu najsvjetliji dio novije
Talić je savjetovao oficira koji ga je izvi- puškaranja koje se od ranih jutarnjih sati povratničke historije. Na ubijenih više
jestio da u izvješću za Glavni štab VRS-a čulo iz pravca Prijedora, te nedugo zatim od 3.200 prijedorskih Bošnjaka i Hrvata,
spomene još 10 puta manji broj, odnosno i hapšenja i odvođenja u logore, kako 30. potpuno vaninstitucionalno i u svom pa-
80 ubijenih. maja, tako i narednog dana. ralelnom svijetu, sjećaju tek šehidska me-
zarja, spomenici podignuti u haremima,
“Sad smo došli do informacija, naža- O likvidacijama u Partizanskoj i Ulici kao i spomen-obilježje u centru Kozarca.
lost, da je ubijeno preko 1.200 ljudi. Zato Ilije Bursaća, u “crvenom neboderu”, svje- Oficijelni Prijedor ima vlastiti narativ.
je i išla mehanizacija da sakrije ubijene”, dočenja su mučna. Istog dana izdano je Među žrtvama je Prijedora 256 žena i 102
rekao je Selak. U novijoj historiji Prije- naređenje o “bijelim trakama”. Kako je do prijedorske djece. Brojka ubijenih nije ko-
dora, posebno u onom njenom dijelu u informacija bilo teško doći, tek sutradan, načna. Ona tek treba da bude utvrđena.
kojem današnja vlast pokušava pojasniti tokom finalnog čišćenja uže gradske zone Posljednjeg dana maja porodice ubijenih
okolnosti pod kojima su se desili “nemili putem radija i televizije, ali i proglasima okupljaju se u znak sjećanja na taj datum
događaji”, svega pobrojanog nema. Mje- koji su po naređenju čitani po mjesnim s fokusom na ubijenu djecu kojoj niko ne
štanima Kozarca, između ostalog, nare- zajednicama, preostalom stanovništvu može pripisati “krivicu” pripadnosti ne-
đeno je da svoje kuće obilježe bijelim za- naređeno je da u znak lojalnosti pored kom pokretu otpora i odbrane. U sjenci
stavama u znak lojalnosti. Ta će obilježja bijelih zastava na kućama i fizički svako nekih novih narativa u kojima je etnički
ostati još dugo da stoje, vidjet će ih i iz- od njih bude obilježen bijelom trakom. identitet žrtve postao problem, a zlou-
vjestitelji UN-a mjesecima nakon što je potrebom termina viktimizacija, žrtva se
Kozarac sravnjen sa zemljom. Slavkina grupa u veoma je kratkom ponovo traumatizira. Na sceni se odvija
roku potpuno likvidirana. Srpske vlasti neka nova, stihijska faza etničkog čišće-
DAN UOČI “BIJELIH TRAKA” govorile su o 14 poginulih pripadnika voj- nja, popraćena diskriminacijom po svakoj
ske tokom akcije. Pohapšeni pripadnici osnovi, osim onoj koju prate velika nov-
Kreatorima ratnog narativa današ- Slavkine grupe, poslije istraga sprovede- čana ulaganja preživjelih logoraša kojima
njeg Prijedora hronologija i fakti očito nih u Keratermu i Omarskoj, umirali su se, krvavo radeći, posrećilo u biznisu, ali i
nisu bolja strana. Ratna herojska histori- u najgorim mukama. Logoraši Omarske očit umor prijedorskog ljudsko-pravaškog
ja Prijedora počinje tek 31. maja, unatoč sjećaju se izmrcvarenog Slavka Ećimovića, NGO sektora i udruženja žrtava.
činjenici da je do tog dana 90 procenata sprovedenog trofejno sa žicom kroz pro- U svom tom haosu nije ni čudan stid
teritorije grada pod potpunom kontrolom bijene obraze, prema mjestu na kojem će i šutnja na spomen Slavka, Hutke, Aladi-
srpskih snaga, da su Hambarine i Kozarac biti strijeljan. na, Osme, Edne, Azura, Hajrije, Sihanuka,
potpuno razoreni, da su pokolji u najgo- Sadete i drugih zaboravljenih prijedorskih
rim logorima na tlu Evrope nakon Dru- U znak odmazde i po nečijem nare- ljiljana zlatnih. Tek ove godine, na obilje-
gog Svjetskog rata u punom jeku, da se đenju, 13. juna 1992. godine masakrirana žavanju dana sjećanja na napad na Ham-
na Tomašicu, Kevljane i druga i do danas je kompletna porodica Ećimović. Majka barine, spomenuo ih je neko, uz zamolbu
neotkrivena mjesta kamionima dovoze Cecilija sa svoje dvije ruke sakrila je iza njima za halal što smo ih svih ovih godina
mrtva tijela pobijenih Bošnjaka i Hrvata, svojih leđa glave svoje dvoje male djece unazad prepuštali zaboravu. n
da se jame danonoćno zatrpavaju. i tako ih spasila, dok su po njenim prsi-
ma prštali meci. Općinske su vlasti prije
Nakon Hambarina i Kozarca, infor- nekoliko godina, s naznakom “Hitno”,
macije o pokoljima, koncentracionim lo-
gorima, silovanjima i pljački zauvijek su
zakopali ideale koji su većini Bošnjaka
antifašističkog Potkozarja bile svetinja.
Grupa gotovo golorukih mladića na čelu
sa Slavkom Ećimovićem nije se mogla po-
miriti sa situacijom. Historija će nekada
dati svoju ocjenu o njihovoj akciji, jedi-
nom konkretnom pokušaju povrata svega
izgubljenog. Akciji koja je unaprijed bila
osuđena na propast, a koja će srpskoj vla-
sti poslužiti kao izgovor za potpuno čišće-
nje kompletne centralne gradske zone sa
svim prigradskim mjesnim zajednicama.
Iz izjava do kojih smo došli, a koje su
rijetki preživjeli pripadnici grupe pod ko
zna kakvim okolnostima potpisivali, išči-
tava se tek štura istina o njihovom heroj-
stvu, entuzijazmu i razočarenje u preranu
svirepu smrt, u koju su, netom nakon pot-
pisa, svi poslani. U noći 29. maja grupa
je postrojena krenula u akciju. Sudeći po
STAV 31/5/2018 57
