Page 72 - STAV broj 169
P. 72
STAJALIŠTA
prozorsko okno
Miris ramazanskih teravija
Što brže,
Piše:
to boljeSafetPOZDER
Do unazad koju godinu, teravija je, bez premca, bila
najposjećeniji namaz. Danas to, barem u mom džematu, i nije
slučaj. Više ljudi dođe, recimo, na podne. Međutim, generalno
gledano, teravija jeste najposjećenija. Mnogo je onih koji poste i
skoro da ne svraćaju ni na jedan vakat, ali su na teraviji redovni,
iako je ovaj namaz sunnet – ko ga klanja, ima nagradu, a ko ga
izostavi, nema grijeha. E, sad, ako ćemo do kraja iskreno, ni
Bajram nije u rangu stroge obaveze – farza, ali se kod mnogih
Bošnjaka smatra crvenom linijom ispod koje se ne smije
Desi mi se često da “uhvatim” i skoro da ne svraćaju ni na jedan vakat, džamiji, gledajući, ako je ikako mogu-
svoju kćerku kako čita i, iskre- ali su na teraviji redovni, iako je ovaj na- će (čitaj: ako stariji dozvole), da budu u
no, budem presretan zbog toga. maz sunnet – ko ga klanja, ima nagradu, grupi i tokom namaza. A, vala, ni hodži
Tu je, izgleda, povukla mojih a ko ga izostavi, nema grijeha. E, sad, ako ne bi bilo lahko. Malo-malo pa bi se dža-
gena, iako je to u mene teško razumjeti: ćemo do kraja iskreno, ni Bajram nije u mijom prolomio cirlik djece, prvo istiha,
naleti period pa luđački čitam šta mi god rangu stroge obaveze – farza, ali se kod a onda sve jasnije i glasnije. Stariji bi se
dođe do ruku, a onda to splasne pa se po mnogih Bošnjaka smatra crvenom lini- nakašljavali i gunđali, a u pauzi između
nekoliko sedmica ne sastavim s knjigom. jom ispod koje se ne smije. “Ni na Baj- teravijskih selama poneki bi i zagalamio
Kako god, drago mi je da dijete kod sebe ram ne ide!”, kaže se kada želimo ukazati ili, kako smo to običavali reći, buktisao.
razvija naviku čitanja. Ipak, zanimljivo na neku osobu koja dibidus odudara od To bi samo privremeno ouzbiljilo stvar.
mi je da čita uglavnom ono što joj nije našeg bošnjačko-muslimanskog miljea. Već poslije kojeg rekata, ponavljalo bi se
u školskom planu i programu, a kada isto. Svaka sitnica, pa i najmanji pokret
na red dođu lektire, nerijetko moram i No, da se vratim teraviji. Pokušavam prstom, bili bi smiješni. Još kad bi koja
sam uskakati (čitaj: čitati, prepričavati, se sjetiti prve koju sam kao softa predvo- žena s mahfila štucnula, ispuštajući karak-
sastavljati...). dio. Bilo je to prije više od 20 godina, i terističan zvuk nalik na “hija”, ni griženje
to je sve čega se sjaćam. Od tada ih u 99 ionako nagriženih usana ne bi pomagalo.
Dobacim joj, jedne prilike, kako uglav- posto slučajeva klanjam kao imam i, da
nom čita ono što joj nije obaveza. “Pa i budem iskren, uželio sam se teravije neg- S vremenom smo se zasitili cirlikanja
tebi narod najviše dolazi na teraviju, a dje u drugom ili trećem safu. svemu i svačemu. Zapravo, prešli smo na
nije im obaveza!”, dobaci ona u maniru sofisticiranije metode zabave – da, teravija
zrele i ozbiljne osobe, iako je još podaleko Sjećam se i onih svojih dječačkih te- nam je tada bila odlična zabava. Tako smo
od toga. Je li bila u pravu? I jeste i nije. ravija. Tada su kandilji bili jednostavniji se trudili da klanjamo što bliže hodži, a
Do unazad koju godinu, teravija je, bez i skromniji, ali, bez dileme, ljepši. Pred idealna pozicija bila je ona odmah iza nje-
premca, bila najposjećeniji namaz. Danas iftar smo buljili prema munari, a onaj kod ga. Dvije su fore dominirale. Znali smo
to, barem u mom džematu, i nije slučaj. koga bi hodža bio na redi imao je čast da da je škakljiv i to smo obilato koristili,
Više ljudi dođe, recimo, na podne. Me- ih i upali. Uslijedila bi dječija vika i dreka pa je bilo malo zajedničkih sedždi tokom
đutim, generalno gledano, teravija jeste po selu: “Vakat, vakat večerati!” I, čim bi kojih mu naši prstići nisu klizili po ta-
najposjećenija. Mnogo je onih koji poste se “večeralo”, valjalo je brže-bolje u dža- banima, bježeći s mirišljivih ćilima. On
miju. Djeca i omladina natiskali bi se po
72 31/5/2018 STAV
