Page 70 - STAV broj 383 - 384

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (60)
SVJETSKO PRVENSTVO U

FUDBALU I JEDNODNEVNI

IZLET SVOJOJ KUĆI

Prije četiri godine kupio sam “Paninijev” album samoljepljivih

sličica. Navijao sam za “plave” – za Pančeva, Piksija, Prosinečkog,
Piše: Ammar KULO Sušića, Baždarevića... Sada nije bilo ni sličica, niti neke moje
reprezentacije, niti nekog pretjeranog velikog zanimanja...

eto na sjevernoj polutki ka- razloge. “Ma daj. To ti je fudbal, ne poli- mi se da je plaža bila punija nego Neum
lendarski počinje na dan kada tika”, reče Sabahudin. “A ti”, upitah. “Za usred sezone.
se sunce nađe u projiciranoj Hrvatsku”, kaza glasno se smijući. “Ma ja, “Vidje l’ hodžu”, upita nas Edin. “Daj
LJnebeskoj tački iznad ekvato- sad smo u konfederaciji, a i najveći broj ne zezaj? Gdje”, upitah sad ja. “Onaj tamo
ra, što odgovora dvadeset i prvom junu naših igra tamo. Potpuno te razumijem!”, u biciklističkim”, pokaza Edin. Pažljivo
devedeset i četvrte. U svijetu, ondje gdje dodadoh. “Kako naših”, upita Sabahudin. smo provirivali pazeći da nas ne skonta, a
je mir, željno se iščekivalo fudbalsko “Onih koji su rođeni u Bosni i Hercegovi- onda kada dođemo na mektepsku nastavu...
prvenstvo. Njemačka će braniti titulu. ni ili čiji su roditelji rođeni...”, objasnih. Zijo, u redu s peškirima iznad naših,
Ovdje, kod nas u Bosni, u selu Kalesija Ne znam za fudbal, al’ u košarci... i Bo- vojnik u ranim tridesetim, stacioniran u
u blizini Olova, svakako nema struje ili diraga i Dražen Petrović porijeklom su Solunu, u neposrednoj blizini džamije,
nema signala. U najvećem broju slučaje- Hercegovci. Selo do sela. Najbolji srpski i skinu sunčane naočale, poprijeko nas po-
va nema niti jednog niti drugog. hrvatski košarkaši”, ubaci se Dino. “Tako gleda i glasno nas naruži: “Dripci jedni!
vam je to. Danak u krvi. Sve što valja, na- Vidi ti njih! Zabavili se hodžom. Više taj
ZA KOGA NAVIJATI, KAKO GLEDATI… stojat će uzeti drugi”, sada se uključuje u čovjek učini dobra za dan nego neki za
Možda ću otići do Mirela u Solun. razgovor i Jasmin, “i, za vašu informaciju, godinu. Je l’ dženaza – hodži, je l’ hatma
Uzet ću antenu i trkati lijevo-desno na Hrvatska ne igra na prvenstvu.” – hodži, je l’ neki belaj – hodži... A” – po-
čuki iznad kuće, Mirelovog izbjegličkog “Što se mene tiče mene, samo nek’ gledom je preletio svakog od nas dječaka
doma, dok ne uhvatimo TV signal. Onaj nema Srboslavije”, reče Fahir. “Misliš – “svakog vikenda biti s vama, pih... Tre-
od HRT-a. Sad je taj najprisutniji na te- Jugoslavije”, uglas upitasmo. “Znate na ba mu orden dati! Haj’ u vodu da vas ne
ritoriji općine Olovo. U potpunosti je po- koga mislim pod tim imenom. Gadi mi gledam. I još jednu ružnu čujem... Sutra
tisnuo signal paljanske televizije. Kako se. Sve su uzurpirali, još i ime. Da nastu- mu odoh na kahvu, pa ću vas poimence
god, fudbal je i dalje “najvažnija spored- paju kao Jugoslavija. Neka još jedno sto nabrojati.”
na stvar na svijetu”, i u miru i na ratom godina sankcija”, dodade Fahir. Izgubili smo se u tren pobjegavši u
zahvaćenim prostorima. Prije četiri godi- “Nego ko će biti prvak?”, upita Edin. Krivaju od Zije, od sramote, od nepri-
ne kupio sam “Paninijev” album samo- Padale su opklade, jedni su tipovali na Ar- jatnosti pri pomisli šta bi mogao reći vje-
ljepljivih sličica. Navijao sam za “plave” gentinu, drugi na Brazil, treći na Nijemce... roučitelju. Trčkarali smo s druge strane
– za Pančeva, Piksija, Prosinečkog, Suši- obale, ulazili u rijeku, potom se sušili
ća, Baždarevića... Sada nije bilo ni sličica, HODŽA NA KRIVAJI sve do mraka, dok nismo bili sigurni da
niti neke moje reprezentacije, niti nekog Nismo mogli gledati utakmice tog je otišao i hodža.
pretjeranog velikog zanimanja... dana, ni dan poslije... Otišli smo svi, ona- Jutro je. Vikend. Probudio sam se
Kao da je pročitao moje misli, Sabahu- ko đuture, na Krivaju. Bilo je na deseti- oko osam. Mati je već odavno bila bud-
din me upita. ”Za kog ćeš navijati?” Od- ne kupača, sunčali su se na livadi ispod na. Upravo je stavljala pitu u rernu. “Je
govorih više u šali nego u zbilji “Za Nje- Vasvinog restorana, došli su iz Soluna, l’ to burek”, upitah. Klimnula je glavom.
mačku!” “Čuj za Njemačku... Karl-Heinz Glavišne, Hadri, Žunove, Kovačića, Ki- “Uzmi onaj iz tepsije. Ovaj u rerni je za
Rummenigge, Matthaeus, Rudi Völler... šića... Iz svih onih sela u kojima nije bilo djeda. Da bude vruć. Za sat krećemo u
Ja, ja, to ti po boji kose biraš reprezentaci- struje, svi oni koji nisu bili na linijama, Olovo. Nusret će naići.”
ju?!? Žuti k’o i ti!”, zezao me Sabahudin. koji su bili slobodni, svi oni koji su se U Olovu smo došli nešto poslije jeda-
Odmahnuh rukom. “Najviše su uradi- mogli iskrasti od roditelja... Kalesija je naest. Izašli smo kod plavog mosta. Rođak
li za Bosnu. Najviše su primili izbjeglica. tih dana bila centar zbivanja. Sunčalo se. Nusret nastavio je dalje kroz grad, pa na
Ako hoćeš baš da znaš”, navedoh svoje Kartalo. Prskalo. Plivalo. Šegačilo. Čini izlaz prema Dolovima. Dobio je zadatak da

70 8/7/2022 STAV