Page 69 - STAV broj 383 - 384

paljba vratimo istim putem kojim smo došli. Išli su tačno prema nama. Nišanio sam
Samir i ja odbismo njegov prijedlog objaš- sad na lijevu, sad na desnu stranu. U ušima
njavajući mu kako je to sulud plan i kako bi sam osjetio neko bubnjanje, a srce je počelo
najpametnije bilo da se što manje krećemo ubrzano tući. Pogledah desno, vidim Mirzu
nezaklonjenim predjelima jer ćemo time kako steže kundak mitraljeza uz svoje rame.
biti izloženi neprijateljskoj vatri. Svi smo budno pratili četničko kretanje.
U tom momentu nismo znali ni gdje su Prvi četnici u hodu nogom prevrnuše
naši niti gdje su četnici. Iznenada vidjesmo tijela dvojice naših poginulih vojnika. Je-
da iz kanala izlazi još naših vojnika. Kretali dan s crvenom beretkom zastade i ispali još
su se prema nama. Samir im zviznu, a oni nekoliko metaka u nepomična tijela, zatim
pognuti između stabala dobahuljaše do nas. krenuše naprijed.
Dogovorismo se da krenemo pravo prema Zažmirio sam i udahnuo, znao sam da
livadi, odakle je dopirala sporadična pucnja- dolazi taj trenutak. Naš je mitraljez zatre-
va. Stalni pokušaji da motorolama stupimo štao, a zatim je sasulo iz svih pušaka koje
u kontakt s našim dijelom jedinice ostajali smo imali. Nama najbliži četnici bili su
su bezuspješni. odmah pokošeni, a neki od njih, uhvaće-
Dogovorismo se da krenemo napri- ni rafalom mitraljeza, odbačeni su unazad.
jed. Dvojica ne htjedoše uopće razgovara- Četnici, koji su ostali na nogama, nisu zale-
ti o našem prijedlogu i slušati objašnjenja. gli i pucali, nego su se, na naše čuđenje, dali
Ultimativno su tražili da se svi vratimo u bijeg. Samir viknu: “Za njima, drži ih!”
na čistinu, što su Samir i drugi komandir Ponovo je zatutnjalo šumom. Ovaj put
voda odlučno odbili. Rastadosmo se nakon odjeknu nekoliko ručnih granata koje su
kratke prepirke. Oni su odlučili da potraže naši bacili prema četnicima. Ustali smo i
svoju jedinicu. krenuli naprijed. Mirzin i još jedan mitra-
Samo što smo se rastali, nije bilo proš- ljez kosili su sve pred sobom. “Idemo, ide-
lo ni pola minute, iz smjera kojim su kre- mo naprijed”, čule su se glasne naredbe kroz
i ko puca. I dok smo se usporeni i pognuti nula njih dvojica zatreštaše rafali. Meci su zaglušujuću pucnjavu. Meci su zviždali, a
primicali nevidljivom cilju, zbunjeni i ne- zujali na sve strane kroz šumu. Samir vi- mi smo ih tjerali brzo natrag.
sigurni u to šta trebamo raditi, cijelu dugač- knu da idemo naprijed. Uzimajući stabla Čučnuo sam i zapucao iza stabla jasena.
ku kolonu osu mitraljeska paljba od koje se kao zaštitu, kretali smo se naprijed u liniji. U trenutku kada sam htio brzo zamijeni-
ona začas osu, a vojska rastrča na sve strane. Dolje, na ravni ispred nas, ležala su nepo- ti okvir pogled mi odluta na lijevu stra-
Samir, još dvojica vojnika i ja skočismo mična dva tijela. Šuma i zrak bili su puni nu. Naslonjene glave na stablo, ležao je
u nekakav jarak zarastao u paprat i počesmo barutnog dima. njihov vojnik. Nosio je crvenu beretku i
puziti kroz dim prema obodu šume nada- Četnici su, ne primjećujući nas, krenu- amblem specijalne policije. Gledao je u
jući se kako će nam krošnje stabala pružiti li naprijed iz svog zaklona. Ja sam se bacio mene velikim crnim razrogačenim očima
sigurnost, koje na otvorenoj čistini nikako pored stabla velikog jasena i otkočio puš- držeći se za stomak. Pokušao mi je nešto
nije bilo. Još dok smo se kretali prema pr- ku. Onda sam uvidio naše stanje i položaj u kazati kroz pucnjavu dok mu je krv klo-
vim stablima, topovska granata, koja je pala kojem smo se nalazili. Ovo ispred nas bila butala na usta. Okrenem glavu na drugu
nekoliko metara iza naših leđa, potpuno ra- je ta prva linija, upravo u ovom momentu stranu, stavim okvir i krenem naprijed
skomada posljednjeg čovjeka u liniji. Zastao oni su je pomicali naprijed. Naših nije bilo ne obazirući se.
sam u nevjerici. Još mi je zujalo u ušima. nigdje ni na mapi u tom trenutku, a četni- Stjerali smo ih na kraj proplanka. U tom
Gledao sam onamo gdje se taj jadnik nala- ka je bilo sigurno četiri puta više nego nas. je momentu s lijeve strane ušao borbeni dio
zio; ostala je samo bezlična gomila odjeće naše čete i pojačanje pristiglo u međuvre-
i komada mesa koja ničim nije podsjećala menu. Bili su u blizini, čim su čuli jaku pu-
na čovjeka, da je tu bio do maločas. Samir cnjavu, uputili su se prema nama.
me gurnu rukom i viknu da idemo: “Ne- Zažmirio sam i udahnuo, Vratili smo četnike na stare položaje
mamo šta zastajati, njemu pomoći nema!” znao sam da dolazi taj za nepunih petnaest minuta borbe, a kom-
Nije bilo vremena za stajanje te nas pletna linija lijevo i desno pored odvodnog
trojica nastavismo pužući brže i grozniča- trenutak. Naš je mitraljez kanala bila je ispravljena. Sjeli smo na gru-
vije: prvi Mirza, koji nam je probijao put zatreštao, a zatim je sasulo iz dobran naše stare linije i gledali momke
kroz visoku travu puščanim bajonetom, a koje su naši uvodili na položaje. Mirza je
za njim Samir, ja i drug čije sam dahtanje svih pušaka koje smo imali. preturao redenike dok je Samir zvao naše
čuo kao da mi je njegova glava bila prislo- Nama najbliži četnici bili da nam se pridruže. Stigao je i jedan od ofi-
njena na samo uho. cira iz komande. Mahnu Samiru i nešto mu
Dokopavši se šume, stali smo odmoriti su odmah pokošeni, a neki reče pokazujući gore prema šumi. Ubrzo
se dok su puščani meci zujali iznad naših od njih, uhvaćeni rafalom je otišao, a Samir se uspentrao do nas. Sjeo
glava udarajući u vrhove stabala. Nismo je, zapalio cigaretu, uvukao dim i puhnu u
mogli znati ko puca, šta se dešava i gdje je mitraljeza, odbačeni su nebo. Pogleda nas i reče: “Šesnaest mrtvih
ostatak naše čete. U takvoj složenoj situaciji unazad. Četnici koji su ostali četnika su naši izvukli, od njih šesnaest,
Samir predloži da se krećemo ivicom šume desetorica su vikendaši iz Srbije, a ostali
dok ne dospijemo ili do naših ili do njiho- na nogama nisu zalegli i su domaći.” Ponovo uvuče dim i zagleda
vih položaja. Vojnik kojeg nismo poznavali, pucali, nego su se, na naše se negdje u daljinu.
koji nam se igrom sudbine pridružio, odbi čuđenje, dali u bijeg. Samir U hladu velikih krošnji jasena prekrižili
Samirov prijedlog tvrdeći kako bi najbolje smo još jedan ratni dan. Sumrak je i sunce
bilo da se na mjesto na kojem nas je osula viknu: “Za njima, drži ih!” na obzorju nestaje. Živi smo! n

STAV 8/7/2022 69