Page 74 - STAV broj 383 - 384

DRUŠTVO

Kad su se s fenjerima
ispred sebe popeli gore,
zbilja, ljudi nađoše grob i
kostur i na rebrima mu stoji
kaciga, stvarna, kao da je
poslije kakve teške bitke

zalegao u travu, skinuo
svoj šljem s glave i stavio
ga na grudi, vrijeme i tolika
stoljeća nisu je ni takla.

zaboravio i ćup i košulju koju je svukao
sa sebe da ga omota. Baci košulju preko
onih lobanja, dade se u bijeg i nadignu
takvu vrisku da razbudi cijelo selo. Kad
su se s fenjerima ispred sebe popeli gore,
zbilja, ljudi nađoše grob i kostur i na re-
brima mu stoji kaciga, stvarna, kao da je
poslije kakve teške bitke zalegao u travu,
skinuo svoj šljem s glave i stavio ga na
grudi, vrijeme i tolika stoljeća nisu je ni
takla. Selman-aga uze onu kacigu, odne-
se je u Cazin kotarskom predstojniku, a
ovaj je posla u Sarajevo. Sutradan Sel-
man-aga objavi da će živog odrati onog
kojeg uhvati da kopa po njegovoj zemlji
i narušava smrtni mir pokojnika davno
zaleglih u vječnosti.
U narednom broju Glasnika Zemalj-
skog muzeja, onom iz jeseni 1894. godine,
kustos prapovijesne arheologije Franjo
Fiala, kojeg poslaše u Cazin da traži još
gvožđurije na Gradini, opisuje kacigu i
grob u kojem je nađena. U grobu “bija-
hu tri kostura”, piše Franjo, “i to jedan
odraslog čovjeka i dva od prilike deseto- nogu, to nikada nećemo saznati, ali čudi da će, prekinu li tu tradiciju koja se u
godišnje djece, koja su ležala na desnoj činjenica da je Fiali bilo sasvim logično njihovoj porodici gajila otkad za sebe
strani onog čovjeka. Na prsima kosturo- da kaciga stoji pored nogu, i to “s otvo- znaju, njiva njihova podbaciti pa roditi
vim ležahu dvije željezne stremenke ili rom gore okrenutim”, tako čovjek piše. urodom kakvim rađa svaka obična nji-
halke. To ili su bile ručice štita ili kakve va na Krajini. Jedan je brat išao s jed-
drvene posude; kraj nogu, s otvorom gore DVOJICA BRAĆE ne strane, od istoka na zapad, a drugi
okrenutim bila je postavljena broncana Nakon pronalaska kacige, legenda u suprotnom smjeru, jer i to bijaše po
kaciga”. Iako u uvodu u tekst piše baš o ćupu dobi konačan i poučan svrše- tradiciji i njihovom sujevjerju. Tako se
ovako: “U proljeće godine 1894. nagjoše tak. Kazuje ona kako se nekada davno i moglo desiti da je mlađi brat bio skroz
seljaci u velikom jarku na jednom odro- na vrh Čungara prostiraše najplodono- na drugom kraju kada je stariji osjetio
njenom mjestu broncanu kacigu, koju je snija njiva u cijelom kraju. Svi zavidješe kako mu je nešto zapelo za plug i preva-
kotarski predstojnik cazinski, gospodin dvojici braće koji je naslijediše i cijeli lilo se i začuo je zveket i ugledao kako
pl. Szirmay poslao zemaljskom muzeju”, život dijeliše njen urod i poslove na njoj. se u crnici pred njim prosu nekoliko
Fiala se ne ustručava da kaže da je kaci- Povrh svega, pričahu da je njivu uvečer zlatnika. Odmah je znao da je to ćup o
ga “bila postavljena” kraj nogu, kao da obasjavala svjetlost s vatre koja sama od kojem je slušao još od svojih prvih sje-
ju je on vidio ondje gdje je stajala. Da sebe izbijaše iz zemlje. Vatru su mogli ćanja. Kad je čučnuo da kobajagi izba-
li je kacigu onaj koji ju je prvi ugledao vidjeti samo oni na čije se duše ni je- ci još jedan kamen i razgrnuo zemlju,
pa mu se pričinila u ćup, batrgajući se dan grijeh zemaljski težinom svojom vidio je još nekoliko dukata i dršku
na sve strane kako bi iskočio iz groba, svalio nije. Potajice, u dubinama noći, ćupa koja viriše iz zemlje. Brže-bolje
tom prilikom srušio s grudi pokojnika ta se vatra isijavala iz zlatnih dukata, u on pohvata dukate, sve gledajući bra-
pa se otkotrljala do njegovih nogu te ju ćupu, koji nekada davno, ko zna kad, ta, koji, nasreću, nije podizao glavu,
tako zatekao Selman-beg kada je došao, zakopa, ko zna ko. već bijaše pognut, s kajasima prebače-
ili je sam Selman-beg imao neki interes Jednom su dva brata orala njivu. nim oko vrata, sav nalegao na plug da
da kaže predstojniku da je stajala kraj Svaki je tjerao svoje volove, bojeći se mu brazda, jadnom, bude što dublja. I

74 8/7/2022 STAV