Page 72 - STAV broj 383 - 384
P. 72

DRUŠTVO



          Gradina Čungar kod Cazina























         ĆUP S KAZOM





         OD ZLATA











          Tekst i fotografija: Izet PERVIZ     Više nema grada na Gradini. Uvrh
                                            brda tek tragovi opkopa i u njima, kao
                                            struhli korijeni zuba u sirotinjskim vi-
                                            licama, čuče kamenovi pocrnjeli od pla-
                 a Gradini nema grada. U bumba-  mena u kojem, spepeljen vrućicom na-
                 rovoj zujevini šušte stoljeća oko   dahnuća, stajaše drven grad. Prenosioci
                 tek stasalih tratinčica, penju se uz   davnih priča, nestrpljivi da dođu do kraja
         Nuvojke žalosnih vrba i zatežu ih   svojih pripovijesti prije nego horozovi na-
          kao strune na harfi. Njihova napetost vri   jave praskozorje, spajaše te dvije u jednu
          u naboju čahure u kojoj zamiče potroše-  riječ pa kazivahu Drvengrad, kao da je
          ni dan – daleke mesingane noći zgužvane   stvaran, kao da su od njega na Čungaru
          u barutnom vonju. Batrgaju se vremena   ostale kule i zidovi, kao nad Cazinom,
          kao presječen jezik natekao sred želje da   kao nad Mutnikom, kao nad Unom sred
          ispriča priču koja raste, strastveno, i buja   Brekovice i Ostrošca, kao da mu je takav
          i zri i izaći bi i naći smiraj u uhu slušača   naziv od pamtivijeka. Ali oni koji vjeru-
          utrnulog od čuda. Naboj je takav da latice   ju da postoji samo ono što se da izmjeri-
          na haljini rascvale trešnje, uzdignute umje-  ti korakom i metrom, preliti iz sahana u
          sto glavne kule mišljenog grada, pucaju   sahan, razmrviti u avanu i stucati u prah,
          kao čelemaši nad rešetom kojeg okoštale   ne dadoše ni da postoji ni da mu se ime
          seljačke ruke pretresaju nad plamenom,   nadjenuti može.
          a po njemu, drobeći vrijeme, cvileći po-
          bjedonosno, skakuće kukuruzno zrnevlje   NESTANAK GRADA
          i, u vrhuncu svoje smrtonosne igre, koja   Hugo Jedlička, inžinjer Zemaljske
          će mu ipak podariti novi život, puca i   vlade, dođe godine 1891. u Cazin nekim
          prangija i rasprskava se u bijeloj raskoši,   poslom. Dočuo je tada “različite priče, što
          leteći nebom kao zvijezde repatice. U toru   ih narod ondašnje okoline kazuje o neka-
          bleje ovce i laje bosanski tornjak, mreška   kome gradu, koji da je tu nekoć bio”, tri
          se voda zarobljena u huku pumpi među   godine kasnije u tekstu “Gradina Čungar
          betonskim zidovima bazena izgrađenog   kod Cazina” objavljenom u trećem sve-
          tačno na mjestu gdje je mašta zidala stra-  sku Glasnika Zemaljskog muzeja, zapisat
          žarnice, i kapije i cijeli jedan grad.  će njegov kolega i zemljak, Čeh, Vjeceslav



         72  8/7/2022 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77