Page 64 - STAV broj 299

25. NOVEMBAR – DAN DRŽAVNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE

Energično laštio I svom svijetu bijelom reći: “Ja nisam jedan od vas, ja nisam
putnik u vozu, moje noge su izranjavane, ja nikada nisam tražio
Svoje vojničke čizme. hlad drveta običnog, ni plodove ukusa nemirnog; među svoji-
Jednom na straži ma ja sam prvi početnik, u tuđini ja sam posljednji prolaznik”;
Ja sam mu mahao o narode moj, ja vas pozivam, a vi se rugate –

A on nije smio 6.
Mahnuti meni. Moj otac, Uspavani Endymion vidio je more u očima Mjeseca,
Pleća neba igrao se uspomenama
kao podojeno mače
Jednom je pokušao prestati igrao se žmire
Pušiti i u šporet bacio sa svemirom
I mamine cigare.
i majka ga je zvala
Mati, čežnja na prozoru, iz udoline podno brijega
Za inat, “hajde sine na ručak”
Odgoji mene i brata. (čovjek inosušan
od rana i soli)
Ne sjećam se rata hvali uvijek, ujutro i navečer
I ne sjećam se kraja rata, hvali uvijek Boga svoga
Ali pamtim želju da se živi. – u radosti i u boli –

I sjećam se – ljeti, dok se raslo, 7.
Uvijek otvorena Koga ćeš onda da voliš, na čiju ćeš postekiju od snova leći,
Bjehu kućna vrata. čijim se kožuhom pokriti? Ovdje, u Samarkandu, u Tabrizu,
ovdje u Konji, u Dimašku moje duše, ovdje u Garnati?
BEZMJESNI O Saadi, o Širazi, o Hafize, o Hajjam,
O Nerkesi, o Lamekani, o Kaimi, o Vahdeti –

Mimogor, mimozor 8.
Mrazomorni otac moj iz Dobruna pored grada
I otac tvoj Višegrada, pjesniče – ne zovem te glasom mnoštva,
ne zovem te glasom pustinje ni luka
Ustavio je rijeku razbacanih po mapi patnje,
Zelenrijeku ne zovem te iz crnokletih
A iz rijeke se čuo provalija posrnuća,
Ovaj poj ne zovem te mirom, ne zovem te ratom,
ne zovem te nemiran nikad
1. ne zovem te
Dođite u Kuću spasa, Kuću znanja, Kuću mira, dođite pod ne zovem te nikad;
čelenkama od suhe vlati osmoljetne trave, dođite s čuđenjem
i ovnujskim kožama, prašinom po kosi i riječima za zubima, 9.
dođite, o vi zaljubljeni; osim slovom.

2. 10.
Dođite u carstvo vaše, vama predano u emanet (ko je taj koji će Slovo zna sve što je zaboravljeno,
prihvatiti emanet?), kao što su dolazili i oni prije vas, dođite, slovo čovjeka ne trpi
da biste bili spašeni od suše; mlogo. Kakvo čudo!
Ljubav i život
3. U slovu
Evo mene, i evo moje duše, zapretene u zelene ruke Ukotvljeni
Spasonosne rijeke, hudonosne rijeke, Smireni sidrom
evo meni moga nefsa, moga zora, Obećanja i traganja
kismeta moga iz užasnog zemana;
Ponuđeni na sofri za odabrane
4. I oprost i spas
Sjećaš li me se, Umihana? I milost i spas
Davno sam ti prešao na drugu stranu, I vječnost i spas
da su mi usne, da mi je jezik, da mi je grlo Odabrani za odabrane
presahlo bez riječi i bez pjesme, Poklon
davno sam ti utonuo u bezmjerno more Carstvo vječno
životonosne mȍre i sad me spominju Neprolazni čas
gavrani i vrapci, igrajući se po kamenu Sreće;
bijelom;
5. 11.

64 26/11/2020 STAV