Page 65 - STAV broj 299
P. 65

Za nas.                                             Zlata je u jamama vremena sve manje i manje.
          I šta će mi ova misao,
          Što se kao mačka plete oko nogu mojih               Primjećujem da je nebo plavo, trava zelena
          Tijela moga                                         zemlja je mokra poslije kiše.
          Ja je nisam tražio                                  Dakle, sve je isto, a ništa opet isto nije.
          Ja je nisam želio                                   Ne kažem to radi sjete
          Kao da te nisam nikad ljubio                        Već radi Istine.
          Kad da te nisam nikad želio
          Među kolonadama mrtvih u Ypresu
          Ili ovdje kod nas u Prijedoru                       KAD ODEŠ
          Pod olujnim nebom
          Što ne obećava spas
          Za tebe i mene                                      Peći će se kahva.
          Za nas                                              Oni što ostaju
                                                              Svodit će poslove i račune.
          U dalekom serhatu na kraju tuge                     Nekako s proljeća
          Gdje su noći svrbljive i duge                       Kad neorana njiva nikog ne čeka.
          Gdje noge izranjavane na                            Kad mokrim ulicama
          Hidžri od svijeta do svijeta                        Izmile kolone.
          Ljube samo vlati                                    Kad odeš.
          Izmaštane trave –                                   Pričat će o tebi
                                                              Krateći svakodnevnu dokolicu.
          A ostadoh te željan
                                                              Ostat ćeš u pričama.
          Lutajući                                            Kao digresija.
          Od Eufrata do Save                                  Kao pošalica.
                                                              Kao hikaja.
          Adem Garić (Tešanj, 1986)                           Kao ibret.
                                                              Kad’ odeš
          SELIDBE                                             Otiš’o si.

                                                              Birsena Džanković (Novi Pazar, 1988)
          Godinama posmatram dženaze.
          Te posljednje ispraćaje. Postrani.                  4X99
          Gledajući u dva metra pod zemljom.
          Zvekeću lopate. Dobuju grumenčići.                  pogled je razastrtoj zemlji spušten
          Žamore glasovi. Raste Kuća.
                                                              postići će što žele oni koji vjeruju
          Kaže se da umrli čuje
          Topot ljudi u odlasku.                              tišine
          Ljudi koji ga zatrpaju
          Brzinom lavine.                                     teški snovi. Dugi
          Isto tako odjekuju                                  zarobljeni u njima. Robovi njima.
          Riječi, hodnicima sjećanja                          kob namećemo.
          Godinama nakon rastanka.                            Uzdasi mnogi na ramenima.
                                                              Trčimo
          ZAPIS                                               a ne odmičemo.
                                                              Jurimo
                                                              ne udaljavamo se,
          Ujutro nazovem majku ili popodne,                   vrištimo.
          kad se vraćam iz džamije.                           Vičemo.
          Jutrom zamiriše behar
          kroz otškrinut                                      Čujemo tišine.
          Automobilski prozor.
                                                              Ljudima praštajte,
          Duž ulica su redovi bijelih krošnji                 i ne žalostite se.
          poput lijepih riječi koje mi često nedostaju.
                                                              Udalji se od nepravednika
          U Bosni je podne kad je Ovdje jutro.                sebe
          U Bosni je akšam kad je Ovdje podne.                ubij nepravednika
          Vrijeme je Ovdje zlatna prašina.                    sebe

          Kopači na sve strane razastiru satre                živi od svjetla
          Po obronicma dana.                                  i vode


                                                                                                   STAV 26/11/2020 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70