Page 57 - STAV broj 422

decembru 1932. preko Beča i Trsta krenuo spomenuvši 2.129 grobova. On „(...) uči
u Tiranu. Navodno su ga muslimani na naše muslimane u Mađarskoj vječnoj vjer-
svakom zaustavljanju dočekivali s velikim nosti“, zaključuje se u članku.
poštovanjem. Kralj Zogu je prihvatio po- U Mađarskoj su ramazan slavili odvo-
ziv da postane pokrovitelj muslimana u jeno Bošnjaci i Mađari te Turci, predvo-
Ugarskoj, iako je, kako će se kasnije is- đeni svojim imamom Abdul-Latifom. U
postaviti, malo učinio za zajednicu bo- izdanju Peštanskog dnevnika (Pesti Napló)
sanskih ugarskih muslimana. Durića je od 28. januara 1933. te novine su pisale:
odlikovao Ordenom reda bega Skendera „Durić je ramazansko bogoslužje držao u
i to je bilo sve. Prije Durićevog povratka svojoj kući. Sjedokosi Abdul-Latif, veliki
kući upriličen je svečani ispraćaj kojem imam, propovijedao je Allahove istine u uli-
su prisustvovali ministri albanske vlade ci kod džamije. Koji je od njih pravi imam,
te prvaci privrednog i vjerskog života. to možda samo Allah zna.“ Razdor izme-
Kralj i albanski bektašijski red ponudili đu dviju zajednica postajao je sve dublji i
su hiljade zlatnika za izgradnju džamije dublji, pri čemu su čelnici često napadali
i medrese u Budimu, koji će biti isplaće- jedni druge i svoje sljedbenike u raznim
ni kada bude položen kamen temeljac. medijima, na nemuslimanski način. Javno
Duriću je poglavar bektašija uručio i ot- mnijenje uglavnom se cinično osmjehivalo
mjeni turban. Istovremeno je najavljeno prepucavanjima, no Duriću su veću podrš-
da će pedesetak studenata muslimanske ku dali prošlost i mađarsko državljanstvo.
albanske nacionalnosti doći studirati u Durić i njegovi saradnici pozivali su se
novu medresu, a vlada je nagovijestila na zakone iz 1895. i 1916. godine, prema
svoju namjeru uspostavljanja diplomat- kojima su vjerski poglavari mogli biti samo svoje višemjesečne ekspedicije održali su
skih odnosa s tom zemljom. mađarski državljani, te na nedvojbeno važ- brojna predavanja, a primali su ih i lokal-
nu činjenicu da je izabran punim konsen- ni uglednici. U Iraku ih je ugostio kralj, u
OBEĆANJA BEZ PARA zusom muslimana koji žive u Mađarskoj, Hiderabadu Nizam. Ali po povratku nisu
Gotovo svi tadašnji muslimanski au- bilo da su Bošnjaci ili Albanci, od kojih imali ništa za pokazati osim obećanja. „U
toriteti bili su pozvani da podrže islam u su svi bili mađarski državljani. Ujedno je Arabiji nismo imali nikakvog materijal-
Mađarskoj, što je većina rado prihvatila, Durić odbacio tvrdnju da su muslimani nog uspjeha“, zapisao je Mehmedagić u
ali niko nije dao novčani prilog za izgrad- mađarski državljani podijeljeni u dva ta- svom dnevniku.
nju džamije, osim obećanja i uljudnih ri- bora. Organizira proslavu Seker Bayrama. Neuspjehu njihovog putovanja dopri-
ječi. Sva ova diplomatska gužva radila se Slavlje je bilo u hotelu Esplanade, gdje je nijele su, zapravo, spletke turskog imama
kako bi se osigurala finansijska podrška za Durića bio rezerviran apartman kako Abdul-Latifa. Oslanjajući se na obećanja,
jer Durić nije imao novca za svoje gran- bi na dostojanstven način dočekao strane Durić je novinarima unaprijed rekao da će
diozne planove. Sve što su dobili bile su goste. Zaklan je kurban kod turbeta Gül muslimanski vladari Istoka poslati dovolj-
lijepe riječi ohrabrenja. Babe, a dnevne novine detaljno izvješta- no novca za izgradnju islamskog centra.
Dana 24. februara 1932. u Budimskom vaju o događaju s fotografijama. Znamo da je za svoja putovanja morao uzi-
dnevniku na naslovnoj stranici objavljen Veliki muftija budimski uzalud je mati kredite, a kada se vratio kući, imao je
je intervju s velikim muftijom pod naslo- čekao obećanu novčanu pomoć iz ino- ozbiljnih problema s nagodbom sa svojim
vom Jedno poslijepodne u budimskog muf- zemstva. Godine 1934. Durić i Ismail vjerovnicima. Nakon mnogih neuspjeha,
tije. U članku se podsjeća na Durićevu Mehmedagić posjetili su Egipat, Siriju i Durić se ponovo obratio albanskom kralju
vojničku prošlost i njegovo sudjelovanje Palestinu. U Jeruzalemu su dobili snažna Zogu. Čak je blagoslovio brak kralja Zogua
u Zapadnougarskoj buni. Veliki muftija obećanja od čelnika Panislamskog kon- i grofice Geraldine Apponyi jer je Durića
je muslimansku zajednicu u svojoj zem- gresa, velikog muftije Amina al-Hussei- također, navodno, Zogu imenovao za svog
lji, koju čine etnički Albanci, Bošnjaci, nija, ali nisu dobili konkretnu podršku. „dvorskog muftiju“. S padom kralja i in-

Makedonci i Turci, procijenio na 3.000. Po drugi su put krenuli u misiju 1935. i vazijom fašističke Italije, nada mađarskih
Pobrojao je i broj muslimanskih heroja putovali na ruti Aleksandrija – Jeruzalem muslimana u vezi s Albanijom se ugasila.
sahranjenih na groblju u Rákoskeresztúru, – Damask – Bombaj – Hiderabad. Tokom U isto vrijeme pojavila se informacija da
se veliki muftija pridružio krajnje desnom
Nacionalnom frontu.
Veliki muftija budimski na bolji je
svijet preselio od bolesti pluća 3. februa-
ra 1940. u lokalnoj bolnici Szent-Janosz.
Bio je relativno mlad, preminuo je u 52.
godini života. Njegova udovica Ida Hin-
dy Szabó bila je u velikim finansijskim
poteškoćama, iako je dolazila iz prije rata
vrlo bogate porodice. Obratila se ženi
guvernera Miklósa Horthyja za božićnu
pomoć 1941. Nekrolog Duriću objavljen
je u Budimskoj hronici 7. februara 1940.
Hvalili su njegovu osobnost, njegovo
učestvovanje u svim vrstama društvenih
aktivnosti i njegovu podršku razvoju tu-
rizma. n

STAV 7/4/2023 57