Page 59 - STAV broj 422

– Dajte mi pobogu velike zavoje,
nema od ovoga ništa – viče Samir goto-
vo galameći.
Prebiram po jakni ispod pancira i va-
dim dva američka prva zavoja. Bacio sam
ih dolje preko Ibre, koji je sjedio ispred
njih. Sve mi se odvijalo usporeno iako nije
prošlo više od nekoliko minuta kako su
krenuli da zbrinu ovog momka. Njegova
ruka i dalje je nekontrolirano mlatarala.
– Žuti – viknu Samir pružajući ruku
prema meni! – Daj onaj tvoj nož!
Izvukao sam nož iz korica na mom
panciru. Zanimalo me zašto je tražio moj
nož, zavoje su mogli i rukama pootvarati.
– Šta ćeš to? – pita Ibro zbunjen kad
je vidio da Samir okreće momka na bok.
– Moramo mu ruku sjeći – odgovori
Samir. U njegovom je glasu bila sva oz-
biljnost kojom je čovjek mogao raspola-
gati u takvom trenutku.
– Ti si lud, šta ti pada na pamet – ne
Fikret se sa svojim mitraljezom pre- to jauče”, pita. Čučnuo sam bespomoćan dadoh se odmah složiti s njim – đe ćeš mu
bacio kod nas, odavde ima bolju pregled- da bilo šta učinim za tog momka koji je, ruku sjeći, još nožem!?
nost. Meci prolijeću iznad naših glava i očito u šoku, jaukao. Suad mu je bezu- – A šta ćemo drugo? Vidiš da je ne mo-
zvrče na sve strane. Detonacija nas baca spješno pokušavao previti ruku. Ona se žemo spasiti, samo se na koži drži.
unazad. Ništa ne vidim. Osjećam samo svaki put lomatala, sad na lijevu, sad na – Vidim, ali, zbog krvarenja... Kako
jak udar u prsa od kojeg padam nazad. desnu stranu. Suad je bio sav u znoju i krvi. ćeš…
Ustajući, vidim da je Fikretov mitraljez Dim se potpuno razišao. – Polahko ću mu je odsjeći.
s redenikom na meni. Fikret ga je uzeo, U jednom momentu vidim nema mom- Momak koji je čučao do njega prevr-
a onda me uhvatio za pancirku i podigao. ku ruke. Zapravo, ima je, ali nema od nje nuo se na leđa.
“Jesi li dobro”, upita dižući me. Na- ništa. Zavraćena je, samo što ne otpadne. – Evo, i ovaj se onesvijestio, viknu Ibro
brzinu sam razgledao po sebi i potvrdno Prišao bih. Ne mogu od Bećira. Tran- vukući momka ispod pazuha uz tranšeju.
kimnuo glavom. U onoj zbrci čuo sam da šeja je previše uska. Pogledam preko gru- Prešao sam preko njega i došao da Sa-
neko jauče, ali mi pažnju odvuče Fikreto- dobrana da nas četnici ne iznenade. Od mira. Mahnuo je i jednim potezom noža
va galama: “Evo ih s lijeve strane, prišli njih ni traga ni glasa. Dolje lijevo čuje se odvojio ruku koja je pala pored mojih
su nam blizu.” Svi smo zapucali. Nešto je pucnjava i ponovo nekoliko detonacija. nogu. Bio sam sav utrnuo i nisam ništa
sijevnulo ispred nas i još jedna detonacija Vidim u momkovoj desnoj ruci bombu. osjećao. Gledao sam u lice ovog jadnog
potresla nam je rov. Raketa iz ručnog baca- Stišće je. Vjerovatno se neće sjećati kako momka koji je ležao tresući se u šoku. Već
ča ovaj je put podbacila. “Maloprije su nas ju je i zbog čega izvadio iz džepa. Mož- je bio izgubio mnogo krvi.
pogodili iz ručnog bacača”, viknu Fikret. da ju je htio baciti na četnike u trenutku Njegovo lice bilo je u grču. Blijed, kao
Okrenuo sam se, vidim dvojicu Gra- eksplozije. U šoku ju je stisnuo i nije je da u njemu kapi krvi nema. Ali nema ni
čanlija kako podižu ranjenog momka. ispuštao. Srećom, iz bombe nije bio izva- bolnog izraza, samo molećivog.
Glava mu je potpuno krvava, a lijeva ruka đen osigurač. U tranšeju su uskočili Mirza i još dva
gotovo otkinuta, potpuno izokrenuta iza – Uzmi mu tu bombu iz ruke – viknem momka s nosilima. Samir je sada već zavr-
njegovih leđa. Pucajući, gledam sad tamo, onom momku ispred. šavao previjanje. Dolje desno proključalo
sad ovamo. Brzo i spretno, on mu je iščupa i baci je od pješadijske pucnjave. Ustali smo i
Četnici se desno od nas povlače. Vuku iza sebe. skočili na grudobran i ja i Fikret. Izvijao
za sobom svoje ranjene. Odlučili su se da Vidim i na Fikretu krv kao i na Suadu. je dolje crni dim na dva mjesta. Podigli
pronađu zaklon, da se konsolidiraju za Ne znam je li ranjen. Čučnuo sam iz Bećira. su momka na nosila i tranšejom ga odni-
novi napad. – Ko je to? – okrenem se, vidim i Ni- jeli prema izlazu.
Još jedan udar i detonacija. Sada iza had je tu. “Idemo se, momci, dobro rasporedi-
naših leđa. Treći projektil, koji su četnici – Momak od domaćih ovdje – reče Ibro. ti”, viknu Samir kao da je tek stigao ov-
ispalili u povlačenju, pogodio je iza nas. – Dajte, šaljite ljude sa strana. Obez- dje. Naslonjen na zid tranšeje, prebacio
Dim se razilazi. Bećir dotrčava kroz bijedimo bokove – Fikret se ispravio na sam okvire bliže sebi.
tranšeju iza mojih leđa. “Šta se desilo, ko koljena i brzo komandovao Nihadu. Danas je prvi august, moj rođendan. I
čini mi se da nikad nisam bio bliže smr-
Momak u ruci stišće bombu. Vjerovatno se neće sjećati ti nego što sam sada. Osjetim je da lebdi
iznad nas, čas nas posmatra iz šumice, čas
kako ju je i zbog čega izvadio iz džepa. Možda ju je je tu iza naših leđa.
Okrenuo sam se još jednom i pogle-
htio baciti na četnike u trenutku eksplozije. U šoku ju dao niz krvavu tranšeju: u izbočini je i
je stisnuo i nije je ispuštao. Srećom, iz bombe nije bio dalje ležala amputirana ruka. Augustov-
sko sunce je pržilo, mi smo čekali sljedeći
izvađen osigurač. napad. n

STAV 7/4/2023 59