Page 63 - STAV broj 422

u ugarak. Donja Tuzla dana sutrašnjeg kao da je sve u sekundu programirano, u I tada, uz pljuskanje vode koja se iz
osvanu kao zgarište. Na sve strane vjetar taj čas pojavljuje se cijela svita, tjelohra- kljuna ibrika slijeva na njegove dlanove
je vijao pepeo, samo dolje, na obali Jale, nitelji i kopljanici, i evnusi, i već je pred i pršti na sve strane kao nad vodeničnim
sama u polju stajaše Turali-begova džami- Ibrahim-pašom, velikim vezirom, čestita koletom, prvi put spominje se ova dža-
ja, ni taknuta, bijela kao labudovo pero. mu na hrabrosti i grli ga i pred svima ga mija. On, Turali-beg, zna, tačno, da će je
Tako rekoše poharani Tuzlaci i pohvali- naziva gazijom. A on, Turali, od sutra beg, udariti u polju izvan palanke, uz Jalu, da
še pamet i dalekovidost njihovog Tura- i Gazi, pokušava u sebi naći bilo kakve odmah svima pokaže o kojoj veličini Tu-
li-bega. A on uskoro dođe živjeti među radosti i veselja i svečanosti i misli samo zle on snije. I smije se, deset godina posli-
njih pa pored džamije podignu mekteb, i na jedno, na jastuke prepunjene perinom je, sasvim razdragano i veselo, štaviše sa
hamam, i trideset osam dućana, i kuće, i u koje će nestati zauvijek, da ne izađe iz simpatijom prema svojim nevjernim ze-
han, i musafirhanu, i niknu oko njegove njih do kraja ovog i svih mogućih svjeto- mljacima, dok uhode istresaju pred njega
džamije najveća mahala i u njoj zakuca va, toliko je umoran i toliko u njemu da- svakojake priče o njegovoj džamiji u iz-
samo srce solnog grada. Uskoro, sva se mara sasječenih života da ga hvata strah gradnji, a naprosto prasne u smijeh kada
vlast, i sudska i zakonodavna i izvršna, iz čak i od ljudskog pogleda. mu spomenu priču o poljskim miševima i
Gornje spusti u Donju Tuzlu i tada reko- Sedam godina poslije vidimo ga kako, samo udari dlanom o dlan, a sluge znaju
še Donjotuzlaci ovako: Ako se Sarajevo u pratnji okićenih janjičara, uz udaranje da je to znak da se ovaj špijun pred njim
može dičiti Gazi Husrev-begom, onda mi goča i zavijanje zurli, sav u svili i kadifi, koji ga maločas tako razveseli i nasmija i
za svaku pohvalu imamo Gazi Turali-be- prošiven srmom i optočen dijamantima razgali mu dušu ima odmah darovati ke-
ga, sina soli naše. i zlatom, s fermanom opečaćenim peča- som punom akči.
tom prstenjaka s ruke sultana Sulejma- I trne se Turali-begov smijeh, odjeku-
OD MOHAČA DO TUZLE na Veličanstvenog savijenim u kožnoj je u dalekim pećinama prošlosti, a mašta
Taj Turali-beg na uzburkanu historij- torbici skrojenoj mahsuz za ovu prili- je sposobna zamisliti još samo februarske
sku pozornicu bijaše izbljuvan valovima ku, kojim ga najveći među sultanima mrazeve u Čačku i ostarjelu ruku s krutim
krvi pomiješane s močvarnim muljem imenuje sandžak-begom tek osnovanog prsnim zglobovima izgriženim reumom
koji će zapljuskivati obale povijesti još sandžaka, ujahuje u Zvornik. Konj pod kako sporo prinose pero tek umočeno u
godinama nakon bitke na Mohačkom njim, osjetivši svojim tajanstvenim ču- tintu i ostavljaju trag na, kako to histori-
polju. Valja ga zamisliti kako se teškom lom da je prilika svečana, poskakuje i čari kažu, najstarijem pisanom dokumen-
mukom, satrven umorom, tri puta pro- zanosi vratom i tako se skladno gizda tu vezanom za Tuzlu. Sastavljena je, vele
strijeljen strijelama čiji ostaci mu vire iz da okupljena svjetina, koja pozdravlja oni, vakufnama Turali-begovog vakufa 15.
butina jer ih je u bijesu bitke imao vre- svog novog gospodara, poželi da ovaj februara 1572. godine u Čačku, u vrijeme
mena tek prelomiti, izvlači iz mohačkog trenutak traje do vječnosti, jer tako ne- kada je Gazi Turali-beg obavljao dužnost
gliba, dok posvud oko njega kao razjarene što skladno njihove oči još nisu vidje- sandžak-bega smederevskog i sanjao kako
zvijeri urlaju njegovi saborci i ne skida- le. Ali, vremena za prekomjerna slavlja će se Tuzla iz zrna soli, kao gusjenica u
jući s usana Allahovo ime, davno spoje- nema, niti želje za dangubljenjem na leptira, raširiti u pravi šeher na rijeci Jali.
no s bojnim pokličem, progone po trsti- pustim lovorikama. Vakufnama je sačuvana u originalu, a iste
ci i šašu preostale neprijateljske vojnike Dok pere mesnate šake nad bakarnim godine kada je započeta njena priča, odoz-
i sijeku ih bez milosti i jedan drugom lavorom, govori svojim podređenima da go, s Pašine glave, prokopan je kanal dug
dovikivaše da tu negdje mora biti i kralj dobro upamte da je ovaj sandžak osno- četiri kilometra i položeni u njega borovi
Ludoviko Jagelević, mlad je, i pjegav je, van kao mjesto s kojeg će se crpiti sva tomruci. Uskoro, kroz njih je potekla voda
i bradicu ima, i sav je u oklopu i veliki potrepština za buduće vojne pohode na i nema tog Tuzlaka koji nije, ponosan, s
vezir hoće ga živog. Beč, i dalje, čitav svijet bit će njihov. U ibretom u očima, ne vjerujući da se voda
Sporo, osjećajući kako mu u svakoj tome, sjećajući se djetinjstva provedenog može pripitomiti kao pašče, došao pred
mišici po jedan vuk razdire životno tkivo, uz Jalu, vidi on priliku za svoju Tuzlu i Turali-begovu džamiju i podmetnuo spo-
skida sa sebe pancirnu košulju, otpasu- želi da u nju prebaci logistički centar u jene dlanove pod hladan mlaz i napio se
je sablju, svlači čakšire slijepljene u krvi kojem će se proizvoditi sva vojna potrep- kao da dženetsko šerbe pije.
i blatu i šapuće neku samo njemu razu- ština za nastupanje ka sjeveru sve do vi- Trista godina poslije dođoše Austrijan-
mljivu dovu. Pomažu mu trojica ranara, kinških mora. ci i sasvim izmijeniše izgled Turali-begove
svlače ga potpuno gola i donose odnekud
vodu, čistu, toplu, sapiraju s njega krv i
mulj i tek tada se na svjetlosti sunca po-
javljuju oči, nos, obrazi, cijelo lice. I dok
mu jedan lušiju utrljava u kosu, a druga
dvojica vade vrhove strijela iz butine, mi
postajemo sasvim sigurni da to je on, Tu-
ral, sin Ejnehanov, dijete soli.
Rane na butinama mažu mu nekom
crnom mašću koja liči na katran i koja
toliko peče da mu suze same naviru na
oči. Onda ih podvezuju zavojima i navla-
če na njega odozdo nove čakšire, svilene,
a odozgo preko mirišljave lanene košulje
kaftan, zlatom prošiven, sav ukrašen cvjet-
nim motivima. Tada mu opasuju novu
sablju, damaskinju, s opasačem iz kojeg
proviruje drago kamenje i sve bliješti. I,

STAV 7/4/2023 63