Page 58 - STAV broj 422
P. 58

DRUŠTVO



          Zapisi između ratova (156)
          NIKO OD NAS U ROVU NIJE




          BILO LJEKAR, ALI RUKU SMO



          MU MORALI AMPUTIRATI




                                             “Šta ćeš to?”, pita Ibro zbunjen kad je vidio da Samir okreće
                                             momka na bok. “Moramo mu ruku sjeći”, odgovori Samir.
                                             U njegovom je glasu bila sva ozbiljnost kojom je čovjek
          Piše: Amir HASANOVIĆ
                                             mogao raspolagati u takvom trenutku. “Ti si lud, šta ti pada
                                             na pamet”, ne dadoh se odmah složiti s njim, “đe ćeš mu
                                             ruku sjeći, još nožem!?”

                  d jutarnjih sati teška artiljeri-
                  ja sa srpskih položaja tuče po
                  nama. Javljaju, čujemo ispred
         Okomande, da je žestoko na po-
          ložajima oko Omerbegovače i Dizdaru-
          še. Augustovska vrućina jednako nas je
          izmorila koliko i silni četnički napadi.
          Kolona vojnika iz Gračanice uputila se
          prema kamionu odakle će na liniju kao
          ispomoć. Iako znaju kuda idu, na licima
          im se ne primijeti ni trunka straha ili nes-
          pokoja. Naprotiv, većina ih je nasmijana
          i u šali jedan drugog zadirkuju. Čudan je
          taj naš inat bosanski. Što nas više stežu i
          napadaju, mi smo sve jači i sve hrabrije
          odgovaramo na njihove napade.
            Pod stablom velike jabuke čekamo ras-
          pored. Na Radiju “Semberija i Majevica”   također izmiješani s domaćim vojnicima.   uprli poglede na tu stranu. Odjekuju de-
          slušamo neke njihove generale kako pri-  I oni su svoj desni kraj zalomili kako bi   tonacije ručnih granata.
          jete i daju obećanja o vraćanju i zauzima-  barem nekako bili s nama uvezani.   Iz uvale ispred nas vidimo grupa agre-
          nju “vekovne srpske zemlje”. Oko osam   Tek je počelo svanjivati kada se za-  sorskih vojnika kako pretrčava livadu i ras-
          sati kamionima krećemo na položaje kod   čula pucnjava s rovova iskopanih lijevo   poređeni u strijelce idu prema nama. Još
          Omerbegovače.                     od nas. Puškaranje se pretvorilo u duge   jedna veća grupa dolazi nam s naše desne
            Čim smo stigli, uočili smo da se dio   rafale, a onda je proključalo. Fikretova   strane. Otpočinje žestoka pucnjava. Vidlji-
          linije dodatno osigurava. Iako je noć,   motorola je zašuštala. Javljaju nam da je   vost je i dalje smanjena, ali uočavamo da idu
          dok prolazimo tiho pored posljednjih   otpočeo napad na naš lijevi bok. Svi smo   na naša tri rova. Razmjena vatre sve je jača.
          kuća prema položajima, vidimo straho-
          vite učinke teške artiljerije od nekoliko
          posljednjih dana.
            Noć nije najpogodnija za postavlja-
          nje linije, ali mi ovaj put moramo tako.
          Po pričama naših vojnika, koji su ovdje
          već peti dan, niko više nije sumnjao da će
          četnici poraniti, da ispune obećanje koje
          su njihovi komandanti javno dali.
            Barem smo imali dugu i tihu noć. Malo
          smo se bolje organizirali, a i položaj se či-
          nio nešto boljim od prethodnog.
            Naša četa i dio domaćih ljudi je u šumi,
          a livadom prema kućama su Gračanlije,



         58  7/4/2023 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63